Prenošenje dijela suvereniteta BiH na OHR ili Dejtonski sporazum je cijeli u primjeni

Ovo je veoma važna priča. Ona se odnosi na potrebu da se otklone određene netačnosti u političkim konstatacijama i izvjesnim manipulacijama, naravno sa ciljem postizanja različitih političkih ciljeva, gdje je jedan od njih tjeranje OHR-a iz Bosne i Hercegovine, jer kako kažu politički manipulanti, za OHR-om više nema potrebe. To rade one političke snage, kojima je postojanje OHR-a smetnja u provođenju krajnjih ciljeva, gdje je jedan od njih svakako i podjela Bosne i Hercegovine, kroz realizaciju politika koje je nadležni međunarodni sud utvrdio kao udružene zločinačke poduhvate.

Šta o tome kaže Ustavni sud BiH

Iako sam sve manje sklon vjerovati u pravnu sigurnost građana koju bi, primarno, trebao obezbijediti Ustavni sud BiH, ipak ćemo ovdje citirati jedan dio njihove odluke u predmetu 5/98-III, jer se tada radilo o takvom sastavu ovog najvišeg sudskog organa, kojem se moglo vjerovati, za razliku od ovoga današnjeg koji je vidno pod političkim utjecajima, ma koliko to oni negirali, što stvara vidan osjećaj pravne nesigurnosti kod građana, jer sadašnji sastav Ustavnog suda BiH nije koristio termin »vladavina prava« iz člana I/2 Ustava BiH, nego neke samo njima znane neslužbene prijevode bez spominjanja vladavine prava. U toj odluci 5/98-III, tadašnji sastav Ustavnog suda BiH rekao je sljedeće:

Kada pročitate ovaj dio da je Opći okvirni sporazum za miru u BiH iz Dejtona, u cjelosti u primjeni, ovdje u Bosni i Hercegovini, sa svim njegovim aneksima, onda treba razmotriti više aspekata koje pojedini politički djelatnici nastoje zaobići, sa nastojanjem da se OHR ugasi.  To se naravno neće desiti, pa ćemo o tome nešto malo govoriti, posebno sa aspekta Bečke konvencije o ugovornom pravu, koja tretira međunarodne sporazume.

Šta to znači za politički sistem BiH

Ukratko, svaka zemlja crpi svoj suverenitet tako što ima svoju suverenu vlast, koju na izborima biraju njeni građani (ne narodi ili preciznije - etničke skupine) i takva vlast ima svoj legitimitet da donosi sve zakone u zemlji, kako bi se stvorio zakonski okvir kojim se uređuju različite oblasti života. Nasuprot toga, Dejtonskim mirovnim sporazumom dio suvereniteta je Aneksom 10 prenesen na Ured visokog predstavnika ili OHR, koji na temelju tog sporazuma, ima ovlaštenja da donosi zakone ili da stavlja van snage postojeće zakone i druge akte ili njihove dijelove, iz samo jednog razloga - kako bi se deblokirale sve moguće i nemoguće blokade, koje se mogu javiti u složenom političkom životu Bosne i Hercegovine. Dakle, osnovni zadatak OHR-a je zaštita Dejtonskog mirovnog sporazuma, čiji je on konačni tumač njegovog civilnog dijela, sa dodatnim zadatkom da u slučaju političkih i drugih blokada djeluje na način da takve blokade otkloni. Recimo, jedna vrsta blokiranja u Bosni i Hercegovini može biti političko blokiranje provedbe izbornih rezultata ili, još preciznije, blokiranje formiranja zakonodavnih i izvršnih organa vlasti, onda kada neka ili neke političke stranke posegnu za takvom vrstom blokade. Na primjer, sadašnji Izborni zakon BiH i sadašnje formiranje nove vlasti nakon nedavnih izbora. Osim toga, OHR je direktno nadležan za organiziranje fer i demokratskih izbora, gdje on ima veće ovlasti od Centralne izborne komisije, pa ako taj isti OHR kaže da se treba primijeniti popis iz 1991. godine, onda tu više ne bi smjelo biti dilema, jer se Dejtonski mirovni sporazum provodi u cjelosti (isto se odnosi i na popunjavanje Doma naroda FBiH). To, isto tako, znači kako se i Aneks 6 – Dogovor o ljudskim pravima, također, mora provoditi u cjelosti, odnosno, ne postoji ta vrsta »pozitivne diskriminacije« koja se može primijeniti u izbornom sistemu, koja može eliminirati bilo kojeg građanina ove zemlje da se može kandidirati za bilo koji zakonodavni ili izvršni organ vlasti. Dodajmo da se isto odnosi i na Aneks 7 – Dogovor o izbjeglicama i protjeranim osobama, koji se također mora provoditi u cjelosti, a njegov član I jasno kaže da će vlasti ukinuti ili odustati od donošenja zakona koji sadrže namjere diskriminacije ili krajnje efekte diskriminacije. Nema tog CIK-a, koji ovo neće uvažiti, jer će time sebe dovesti u pravni problem.

Kada pojedini kažu da OHR nije ustavna kategorija, jer nije utvrđen Ustavom BiH, onda te iste moram pitati – je li ono Ustav BiH zapravo Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, kojeg biste htjeli primijeniti, ali biste zaboravili na Aneks 2, Aneks 6, Aneks 7 ili čak Aneks 10 koji daje ovlasti Visokom predstavniku, uključujući Bonske ovlasti. To sve zajedno sa ostalim aneksima, kao cjelina, čini Dejtonski mirovni sporazum, koji nije švedski stol, gdje uzimate samo one anekse koji vam odgovaraju, a druge zaboravljate. Recimo, Aneks 2, koji govori o arbitraži za Brčko, koje je Konačnom arbitražnom odlukom utvrđeno kao jedinstvena administrativna cjelina pod ekskluzivnim suverenitetom Bosne i Hercegovine, što je jedinim izmjenama Ustava BiH upisano i u ovaj akt. Ali, jedno veliko ali, istim tim izmjenama Ustava BiH predviđeno je da se posebnim zakonom omogući adekvatan status Distrikta Brčko, što nikada nije urađeno, a jeste veoma jasna ustavna obaveza. O čemu mi onda pričamo, nije valjda o pravnim švedskim stolovima? Ako vas neko pita od čega se Bosna i Hercegovina sastoji, onda je po Ustavu BiH jedini tačan odgovor: bh. entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, bh. entiteta Republika Srpska i Distrikta Brčko. Tako kaže Ustav BiH, ma koliko se pojedini upinjali da ukažu da je ovo zemlja tri konstitutivna naroda i dva entiteta, što ni jedno ni drugo nije tačno. Možda to njima željeno stanje piše u nekim duhovima Dejtona, ali u slovu Dejtonskog mirovnog sporazuma  to jednostavno ne piše.

Da zaključimo...

Svi oni koji se pozivaju na duh Dejtona, želim ih informirati da u Dejtonskom sporazumu nema duhova, tamo postoje jasne pravne norme kojih se u cjelosti treba pridržavati. Pri tome, treba pridodati i paket uvjeta »5+2« da bi došlo do gašenja potrebe za postojanjem OHR-a, pa ako neko želi da OHR nestane iz ove zemlje, to je jako jednostavno - uradite to ispunjenjem 5+2 uvjeta i nikako drugačije. Isto tako, OHR ima svoja ovlaštenja, koja je dobio prenošenjem dijela suvereniteta BiH na njega, putem Dejtonskog mirovnog sporazuma, tako da bi on trebao raditi svoj dio posla, koji nije samo pisanje priopćenja i izražavanje zabrinutosti. Nikada nije postojala veća potreba za re-aktiviranjem OHR-a jer ovoj zemlji prijete velike blokade, gdje se vidno vrši politički pritisak na Ustavni sud BiH i Centralnu izbornu komisiju, kako bi se realizirali ratni ciljevi, koje je nadležni međunarodni sud utvrdio kao udružene zločinačke poduhvate. Tome služi OHR, posebno onda kada se pozivanjem na duhove Dejtona, od onih političkih snaga, koje očevidno znaju da građani baš i ne znaju sve pravne norme iz Dejtona, pa ih onako usput nastoje izmanipulirati do krajnjih granica. Tako nešto nije u redu, gdje sam svjestan da građani baš i nisu voljni čitati sve te silne pravne norme, ali se očito stvara potreba da se građanima ukaže kako ih oni, sljedbenici udruženih zločinačkih poduhvata, svakodnevno manipuliraju, dirajući im empatijske centre za etničku dijagnostiku, što je jedan veoma ružan vid dvosmjerne komunikacije sa građanima. Da bi takvo nešto prestalo, trebalo bi OHR da se re-aktivira i počne opet raditi svoj posao, a s druge strane da intelektualna zajednica u što većoj mjeri ukazuje na političke manipulacije koje odašilju pojedine političke stranke prema građanima. O tome, kako isti taj sporazum mora poštovati Lars Gunnar Wigemark (ako ga je pročitao) može se reći u jednom pitanju – Larse, je li znate da je i Europska unija potpisnik Dejtonskog sporazuma?

Piše: dr Slaven Kovačević