Ekskluzivitet pretpostavlja fašizam, a to nije i ne može biti europska vrijednost

Danas je godišnjica zločina u Grabovici, pa bih na početku ovoga teksta, želio reći da je to ratni zločin koji svakako treba osuditi, ma ko ga počinio, a isto tako svakoj žrtvi ratnog zločina treba iskazati dužno poštovanje. Nemam nikakav problem da to javno kažem, pa čak i da to proširim sa svojim stavom, da svaki ratni zločin treba javno osuditi i svakoj žrtvi ratnog zločina treba iskazati dužno poštovanje. Žrtve ratnih zločina nemaju etničku pripadnost, osim da su žrtve zločina počinjenih u ime nekih pogrešnih politika ili vojnih aktivnosti izvan onoga što propisuju međunarodne konvencije.

S druge strane, kada ovih dana čujemo, kako građanska država ili preciznije, kako to volim nazvati, građanski koncept Bosne i Hercegovine pretpostavlja eufemizam za neku navodnu »bošnjačku državu« ili da je ova zemlja stoljećima utemeljena na nekoj ekskluzivnosti kolektiviteta, stvara se potreba da se na tako nešto osvrne, jer to što čujemo nije ni teorijski tačno, niti to empirijska saznanja dokazuju. Zato bi bilo jako korisno demaskirati tih nekoliko politički iskazanih pobuda da se na nivou klasične manipulacije, građanima ove zemlje nametne određena netačnost.

Prvo, građanski koncept kojeg neko zove građanska država, nije nikakav eufemizam za bilo šta, već to pretpostavlja postojanje vladavine prava, termina anglo-saksonskog porijekla, kojeg najbliže pretpostavlja termin germanskog porijekla – pravna država, koji kaže da smo svi jednaki pred zakonom na individualnom nivou i bez izuzetaka. Da to malo još doradimo time da pravna država pretpostavlja sva prava, slobode i jednakosti svih građana, koje na individualnom nivou treba garantirati država. Tako kaže teorija, a tako nalaže i normalan civilizirani svijet, koji takvu praksu ima u svojim državama, recimo u svim državama članicama Europske unije. Odnosno, jednakost u pravima na individualnom nivou je jedan od temelja Europske unije, kojeg se plaše samo oni kojima je temelja demokracija strani pojam.

Ako to znači stvaranje eufemizma »bošnjačke države« onda bi po toj paraleli istovjetno značilo da stvaranje virtualnih A, B i C izbornih jedinica pretpostavlja eufemizam na politički sistem u jednoj europskoj zemlji početkom 1940-tih godina, kada su ljudi bili obilježeni trakama na rukama, radi svoje etničke pripadnosti. Zamislite situaciju, u kojoj vi dolazite na izbore i neko vas na izbornom mjestu razvrstava u glasačko pod-mjesto, određene boje, kako bi vi birali svoga »legitimnog političkog predstavnika naroda« gdje odmah imate problem sa zakonom o zaštiti osobnih podataka, gdje biste vi morali iskazati vašu etničku pripadnost, da dobijete svoje slovo A, B ili C, pa da tamo idete »demokratski« glasati. To je jednom riječju – fašizam. Taj isti fašizam, daje osnov pojednim da se javljaju u medijima i to obrazlažu ekskluzivnošću na kojoj je Bosna i Hercegovina navodno stoljećima utemeljena. Opet netačno. Ili nam neko želi reći da je ta vrsta ekskluzivnosti postojala u vrijeme Kulina Bana, pa za vrijeme bosanskih kraljeva i kraljica, pa za vrijeme otomanskog perioda, pa za vrijeme i poslije Berlinskog kongresa, za vrijeme Austro-ugarske vladavine, za vrijeme Prvog svjetskog rata, pa za vrijeme poslije Drugog svjetskog rata ili za vrijeme komunističke vlasti. Nikad nije u Bosni i Hercegovini ta vrsta ekskluziviteta postojala, osim za kratko vrijeme Drugog svjetskog rata i poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Paralele izvucite sami.

Drugo, važnije pitanje. Europska unija je utemeljena na inkluziji, a nama se ovdje radi dijela domaćeg političkog miljea i naravno, radi onih koji to vide kao »strateško vanjsko-politčko pitanje Hrvatske« traži uspostavljanje ekskluzije ili ekskluziviteta, čime bi ova zemlja bila diskvalificirana iz daljeg nastojanja da uđe u Europsku uniju.

Pa onda, isti ti kažu kako taj građanski koncept zapravo briše etničke identitete, što je zapravo netačno. Temelj svake normalne države je zaštita ljudskih prava na individualnom nivou, u što svakako potpada i pravo na vlastiti etnički identitet. To niko nikome ne može i neće zabraniti u Bosni i Hercegovini, kao što niko ne bi trebao zasnivati politiku na većem stepenu prava kolektivnih identiteta od temeljnih ljudskih prava na individualnom nivou, jer to nije europski princip niti standard. To govore samo oni koji su opterećeni prebrojavanjem krvnih zrnaca, podijeljenih u etničke DNK skupine, na čemu žele zasnivati svoju politiku. Zašto? Odgovor je jako jednostavan, jer kada dođete u situaciju, u koju sami sebe dovedete, da poništavate temeljne europske vrijednosti, tako što vam je nastojanje da ovladate samo onim dijelom Doma naroda FBiH, a putem njega budete jedini konkurent za formiranje vlasti na nedemokratskim principima, tada ste direktno udarili na europske temelje i modernu zapadnu demokraciju.

To je suština svih tih navodnih »eufemizama« ili »ekskluziviteta« koji svoj temelj imaju u komunističkim totalitarnim režimima, iz kojih crpe svoj voljeni termin »konstitutivni narodi« koji je u potpunoj suprotnosti sa europskom pravnom stečevinom. Takvi ne znaju živjeti u demokratskim okruženjima, jer je njima totalitarni sistem bliži, dok Europa, ipak, ima neka druga pravila igre. Zato se jako radujem kandidatskom statusu Bosne i Hercegovine za članstvo u Europskoj uniji i poglavljima 23. i 24. koja se ne rješavaju pregovorima, nego akcionim planom. Jer tada će sve biti drugačije.

Piše: dr Slaven Kovačević