Dodik i Čović nemaju snage da spriječe ulazak BiH u NATO, niti ih Rusija može zaštititi

Nakon sastanka Dodika i Čovića na Jahorini, gdje su se njih dvojica usuglasili oko onoga što, navodno, prije nije bilo usuglašeno, ostaje jedan broj otvorenih pitanja, od kojih se nameće ono prvo, da li njih dvojica znaju, odnosno da li su svjesni šta izgovaraju u javnom prostoru i drugo, jesu li svjesni svojih političkih postupaka kojim kontriraju onome što kolokvijalno nazivamo Zapad. Iz njihovih javnih izlaganja, kao otvorena, nameću se tri vrlo jasna pitanja.

Prvo od njih odnosi se na intenciju Bosne i Hercegovine da postane punopravna članica NATO saveza. Kada se samo malo zađe u geopolitički kontekst, gdje ostaje nepoznato ko ovaj dvojac Dodik-Čović zapravo savjetuje i da li taj neko zna šta ih savjetuje, onda se mora sagledati nekoliko elemenata koji se tiču NATO-a i te ideje za uvrštavanje svih zemalja Zapadnog Balkana u taj vojni savez. Još tamo 1960. godine, ideju o proširenju NATO-a na krajnji istok Europe, plasirao je Zbigniew Brzezinski kao tadašnji savjetnik u izbornim aktivnostima predsjednika Johna F. Kennedyja, u kojem je umjesto nastavka Hladnog rata, kao lakše rješenje, predložio postepeno širenje NATO-a na europski istok dokle god je tako nešto moguće. Tada je postavljen i plan, koji je sredinom 1970-tih Brzezinski iznio u Uppsali, kada je kao pravilno vrijeme za pokretanje takvih aktivnosti, označeno vrijeme nakon Titove smrti.

Paralelno s time, Sjedinjene Američke Države imale su svoj geopolitički plan »Rimland« koji je govorio o tome da se treba ovladati toplim morima i ne dozvoliti izlazak tadašnjem SSSR-u na bilo koje od toplih mora. Zašto baš topla mora? Zato jer se toplim morima, primarno obavlja skoro sav transport roba, od čega transport nafte ima najveći značaj, jer se morima obavlja najveći opseg transporta nafte i njenih derivata. To je SAD tokom historijskog toka i uspio, sa nekoliko »džepova« gdje im je širenje NATO-a na krajnji europski istok zapelo. Naravno jedinstvena tačka je Ukrajina, odnosno poluotok Krim, gdje je takav plan naišao na poteškoće, odnosno bilo je nerealno zamisliti da će sadašnja Rusija tek tako izaći iz svoje dvije najveće crnomorske vojne baze na Krimu.

Ipak, pored toga, ostali su »džepovi« na Zapadnom Balkanu, pa se u okviru odgovarajućih aktivnosti jedna po jedna zemlja nastala raspadom nekadašnje SFRJ usisava u taj vojni savez. Dakle radi se o širem američkom interesu, kojeg kada stavite u kontekst da postoji za njih »neki Dodik« koji to ne dozvoljava, ulazite u prostor izrazite disproporcije moći koju ima SAD sa jedne strane i neke jako male moći koju ima Dodik uz pomoć Čovića, sa druge strane. U geopolitičkom smislu, sve zemlje Zapadnog Balkana će u okviru američkog interesa, zasigurno ući u NATO savez, gdje tome bilo koje političko partnerstvo Dodik-Čović ili slično tome, nema dovoljno političke niti vojne snage da se to spriječi. Zato se još jednom pitam ko taj dvojac savjetuje, jer se ovdje radi o jako velikoj geopolitičkoj igri u kojoj su oni sa svojim političkim partnerstvom ipak premali igrači. Nije pametno, a istovremeno nimalo mudro pružati otpor takvim širokim geopolitičkim interesima SAD-a. Zaključak ovog pitanja jako je jednostavan. Bosna i Hercegovina, kao i druge zemlje sa Zapadnog Balkana, ući će zasigurno u NATO savez i svako ko pruža otpor tim integrativnim procesima, biće nepoželjan sagovornik za SAD, pa i za Zapad u širem smislu.

Drugo pitanje, odnosi se na europske integracije. Današnja konstatacija Milorada Dodika da je Odluka Europskog suda iz Strassboruga u predmetu »Sejdić-Finci« mrtvo slovo na papiru, dodatni je pokazatelj nepoznavanja Dodika sadašnjih, modernih političkih okolnosti u Europi. Proglasiti tu odluku nebitnom, veoma je intrigantan i politički nepromišljen, odnoso opasan potez. Zadirati u temelje Europske unije, a to je njena europska pravna stečevina (izv. acquis communautaire), također, nije nimalo pametan politički potez, kojem još Dodik dodaje i element diskriminacije, govoreći da će se ovdje birati samo Bošnaci, Srbi i Hrvati i da je to za njega kraj priče.

Takva tvrdnja duboko zalazi u nepoštivanje vladavine prava, na kojoj je temeljen moderni svjetski poredak, pokazatelj je stilski srednjevjekovnog, feudalnog koncepta vladanja kojeg prakticira i dodatno producira Dodik, uz pomoć svoga partnera Čovića, ali i nekih iz Sarajeva, kojima takav model odgovara, jer omogućava zaštitu osobnih interesa svih njih, kojima europski principi i standardi predstavljaju kočnicu za ostvarivanje tog niza uskih osobnih interesa. Zanemariti vladavinu prava, u ovome konkretnom slučaju Protokol 12 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kojim se zabranjuje diskriminacija, također, nije nimalo pametan politički potez, bilo kojeg od sastavnih dijelova političkih elita, kojima politika služi isključivo za zaštitu njihovih osobnih interesa.

Ono što je sigurno činjenica u svoj toj priči je da Europa tako nešto neće dozvoliti, kroz sistem političkih i diplomatskih alata kojima raspolaže, u kojima će svi oni koji zanemaruju temelje Europske unije, vrlo izvjesno ispasti iz ozbiljne političke priče. Ako zamišljaju kako će ih Rusija ili neko treći u svemu tome zaštiti, bilo bi dobro da znaju kako su oni toliko mali igrači da ne mogu biti čak niti moneta za potkusurivanje.

Treći element jeste ono što Dragan Čović, a od danas i sa zvaničnom podrškom Milorada Dodika, stalno na nivou klasične političke manipulacije govori – da treba obezbijediti legitimno predstavljanje naroda, što je fenomen koji apsolutno nigdje u svijetu ne postoji, posebno ne u bilo kojoj zemlji, članici Europske unije. Takav politički sistem u kojem bi eventualno postojao fenomen legitimnog predstavljanja naroda zadire preduboko u osnovna ljudska prava i projicira nekoliko elemenata diskriminacije, što je neprovodivo i nemoguće ako se želi ići u euro-atlantske integracije. Bez obzira na Čovićeve ambicije da HDZ-u priskrbi sistem u kojem će oni biti vječna vlast (što je nedemokratski i diskriminatoran princip), tako nešto se neće desiti unutar euro-atlantskih integracija, pa se time i on približava crnim listama, kako EU tako i SAD-a.

Njegove političke ambicije su u prevelikoj disproporciji sa temeljnim načelima liberalne demokracije, da bi tako nešto bilo ko iz zapadne hemisfere dozvoljavao, jer bi time bila otvorena mnoga bolna pitanja u europskim zemljama, posebno u onim članicama Europske unije. Zar stvarno neko misli da će to neko radi ambicija Dragana Čovića dozvoliti? To sadašnji, ipak malo veći politički i geopolitički igrači od ad-hoc partnerstva Dodik-Čović, zasigurno nikada neće dozvoliti.

Pokušajmo izvesti poneki zaključak. Bosna i Hercegovina može biti organizirana jedino kao građanska, demokratska zemlja, vrlo izvjesno i kao složena unitarna država sa dogovorenom decentralizacijom, odnosno ekonoskom regionalizacijom, kao principom koji može pomiriti etno-nacionalni i građanski princip, koja kao takva može ide u euro-atlantske integracije, zatim postaće članicom NATO-a i Europske unije i u tom pogledu nikakav Dodik ili Čović ili neko treći ne može učiniti ništa.

Iako je Dodik ranije već pokušao, na primjer, predstaviti američkog diplomatu Hoyt Yeea kao nekog ko nije član nove američke administracije, samo je pokazao elementarno nepoznavanje odnosa koji vladaju u SAD-u. Demantiran je time što je diplomata Hoyt Yee još uvijek na istoj poziciji, zamjenika pomoćnika državnog sekretara SAD-a, koji se bavi, između ostalog otvorenim pitanjima Zapadnog Balkana. Dakle, Hoyt Yee je i dalje na istoj poziciji, u kontinuiranom je obilasku ovoga terena, kako bi bio supervizor političkih dešavanja na Zapadnom Balkanu, pa time i samog Dodika ili Čovića.

Zna tako nešto jako dobro Dragan Čović, jer ako imalo poznaje diplomatki riječnik, trebalo bi mu biti sve jasno nakon sastanka sa američkom ambasadoricom u BiH Maureen Cormack i Hoyt Yeeom, posebno ako uzme u obzir šta mu je sve rečeno da se od njega očekuje. Svaki otpor tome nije nimalo pametan.

Piše: dr Slaven Kovačević

Jednakost u pravima građana je EU princip, a predstavljanje naroda postoji tek u totalitarnim sistemima

U ovo vrijeme često se vodi diskusija o pojmovima "konstitutivan" i "jednakopravan" koji svakako nisu sinonimi niti termini sa suprotnim značenjem, pa smatram kako je njihovo dovođenje u vezu izraz političkog neznanja pojednaca ili političke namjere tih istih ili nekih drugih pojedinaca.

Termin "konstitutivan" pregledom literature nalazimo u XIX stoljecu u Njemačkoj (iako ga ima i u prirodnim naukama) gdje se kaze da je to neko ko imenuje, utvdjuje ili donosi.

U Daytonskom Ustavu BiH (engleska verzija, jer domaći prijevodi, kako reče OHR nisu službene verzije) koristi se termin "konstituent" sto bi značilo da je neko ustavotvoran, uz problem onih koji tako razmišljaju što se pored tri konstituentna naroda, u istoj rečenici alineje Ustava BiH kaze ...(u zajednici sa Ostalima) i građani BiH utvrđuju Ustav BiH." Time se konstutivnim narodima, makar oni bili konstituenti, ne daju veća prava nego onima koji to nisu, iako jedan dio političkih elita smatra da im termin "konastitutivan" daje veća prava ili veće ovlasti. To svakako nije tačno.

Na slično pogrešan način, koristi se termin "jednakopravnost" što ne znači ništa drugo do jednakosti u pravima i trebalo bi se odnositi na sve građane jedne zemlje i to kao prezumcija, odnosno pretpostavljeno stanje. Nažalost, radi komoditeta političkih elita u BiH, bez obzira ko čini vlast, to najčešće nije tako, pa se jednakopravnost građana često žrtvuje za samo još jednu beneficiju političkih elita, što je recimo jedna od odlika totalitarnih sistema. Zato sam bio, jesam i biću za građansku BiH sa jednakopravnosti svih njenih građana, što je univerzalna svjetska vrijednost, u našem okruženju uobličena u Europsku pravnu stečevinu.

Jednakost u pravima građana (a ne naroda kako to pojedini žele), odlika je svih normalnih i netotalitarnih sistema ili država, na čemu se ovdje još treba raditi i u čemu učešće trebaju uzeti svi oni koji žele postići jednakost u pravima. Na žalost, danas je jednakost u pravima ozbiljno narušena, kako zbog namjere većeg dijela političkih elita, tako i zbog neznanja onih koji bi se za nju kao fol zalagali, ali eto da budu jos malo u vlasti, da tamo ostanu ili ako već nisu da malo uđu u vlast, a jednakopravnost kome preostane. Tako neće moći.

Piše: dr Slaven Kovačević

HNS misli zemlju vraćati u srednjevjekovno stanje HNS

Prijedlog HNS-a tiče se ideje da Bosna i Hercegovina ima uređenje sadržano u ideji konsocijacijske demokracije, koju je Evropa napustila prije stotinjak godina, a neke evropske zemlje i prije par stoljeća.

Izborni zakon Bosne i Hercegovine sadrži dva različita dijela čije elemente treba zasebno razmatrati: politički dio i proceduralno-tehnički dio. Oba ova dijela sadrže nedostatke, koje treba u što skorijoj budućnosti otkloniti. Ono što ih oba veže odnosi se na činjenicu da Ustav Bosne i Hercegovine, a samim tim i Izborni zakon Bosne i Hercegovine nisu u skladu sa evropskim pravnim nasljeđem, poznatim pod terminom »acquis communautaire« čije ugrađivanje u domaće zakonodavstvo predstavlja temeljni uvjet unutar evro-atlantskih integracija. Kao prvo građani su diskriminirani jer nemaju pravo na cijeloj teritoriji države da jednako biraju i da budu birani, što nije u skladu sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, tako da taj dio Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ima vidan problem. Drugi, proceduralno-tehnički dio odnosi se na imenovanje biračkih odbora i općinskih izbornih komisija, gdje se u pravilu imenuju iste osobe na istim biračkim mjestima, što kod građana otvara brojna pitanja i stvara sumnju u regularnost izbornih rezultata. Kako drugačije pojasniti da je u Kantonu Sarajevo, tokom izbora za Skupštinu Kantona, na Općim izborima 2014. godine bilo oko 15.000 nevažećih listića. Preneseno u mandate, to bi bilo najmanje 3 (tri) mandata više za nekog od učesnika izbora, dok je ovako kroz nevažeće listiće izvršen utjecaj na demokratsku volju građana. Da li to znaći da su građani Kantona Sarajevo toliko nepismeni da ne znaju obaviti glasanje, u šta iskreno sumnjam ili se radi o sinhroniziranoj aktivnosti namještanja izbornih rezultata. Pozivam čitatelje da zaključe sami. Isto se odnosi na ažuriranje biračkih spiskova, za koje više ne treba reći da imaju vidan problem, što pokazuje sljedeći primjer. U Općini Centar registrirano je 61.000 birača, dok je po rezultatima popisa iz 2013. godine broj stanovnika utvrđen na oko 55.000, od čega je oko 45.000 punoljetnih sa pravom glasa. Ova razlika od 16.000 birača više nego što bi zapravo trebalo biti, jasan je pokazatelj još jedne nepravilnosti.

Ako govorimo o domaćim akterima, onda se radi o vidnim političkim interesima koji su prikazani na način da se želi uspostaviti izborno zakonodavstvo putem kojeg će se dugoročno obezbjeđivati izbor predstavnika jedne političke stranke, koju očito evropska načela i evropska pravna stečevina trenutno ne interesira, što je apsolutno pogrešno. Ako govorimo o predstavnicima međunarodne zajednice, onda se radi o nedostatku konzistentnosti, jer bi oni trebali da zaštite evropsku pravnu stečevinu i insistiraju na njenom ugrađivanju u domaće zakonodavstvo. To je njihov primarni posao. Dodajmo tome i treći element, koji dolazi iz susjednih zemalja, članica Evropske unije, čiji visoki zvaničnici, kao što su predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović ili premijer Andrej Plenković, javno ističu nešto što krši evropska načela, što oni zapravo ne bi smjeli. U slučaju da oni to budu koristili prilikom otvaranja pregovora Bosne i Hercegovine sa Evropskom unijom, u smislu poglavlja 23. i 24. mislim da će tada oni koji budu izvan principa evropske pravne stečevine, imati jasan problem i tako nešto neće smjeti koristiti za zadovoljenje lokalnih političkih interesa.

Prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH bi išao na štetu građana, jer bi im bilo uskraćeno pravo utvrđeno Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prijedlog HNS-a tiče se ideje da Bosna i Hercegovina ima uređenje sadržano u ideji konsocijacijske demokracije, koju je Evropa napustila prije stotinjak godina, a neke evropske zemlje i prije par stoljeća. Ako time HNS misli Bosnu i Hercegovinu vraćati u srednjevjekovno stanje, to je jako pogrešno i neprovodivo, posebno jer se kosi sa nizom evropskih konvencija, od kojih smo naveli onu koja je izuzetno povrijeđena stavovima iz HNS-a. Konsocijacijska demokracija kaže (po Arendu Lijphartu) da se radi o »vlasti kartela elita strukturiranu tako da demokratiju s fragmentiranom kulturom pretvara u stabilnu demokratiju« što je u našoj zemlji neprovodivo i jako pogrešno, jer na putu evro-atlantskih integracija smo obavezani da provodimo liberalnu demokratiju i ništo drugo. Svaki građanin naše zemlje mora imati pravo da bira koga hoće, bez ikakvih zabrana i da bude biran, odnosno kandidat na izborima, bez ikakvih virtuelnih izbornih jedinica ili različito obojenih glasačkih kutija, što bi samo po sebi govorilo da se radi o izrazitoj diskriminaciji.

Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99 uputila je svoje prijedloge i sugestije na 4 (četiri) adrese: Interresornoj radnoj grupi za izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, svim zastupnicima u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, svim zastupnicima u Domu naroda i svim Klubovima parlamentarnih stranaka koji učestvuju u radu navedenih zakonodavnih organa. Ideja da Izborni zakon Bosne i Hercegovine treba mijenjati u hitnoj proceduri bez amandmanske faze ukazuje da se radi o namjeri da se nešto provuče »ispod stola« što svakako nije dobro. Smatramo kako treba otvoriti redovnu proceduru, utvrditi nacrt, dati prostor za javnu raspravu jer se radi o propisu koji se tiče svih građana naše zemlje i oni moraju imati pravo iskazivanja svoga mišljenja. Ako do toga dođe, jedino na šta se možemo osloniti je na moral i dovoljno znanje zastupnika u Parlamentarnoj skupštini i Domu naroda, koji bi ove prijedloge shvatili ozbiljno i iskoristili ih za njihovo plasiranje u parlamentarnu proceduru. Naši prijedlozi nisu na štetu bilo koga, oni su u skladu sa najvišim evropskim standardima, tako da se iskreno nadamo da postoji većina zastupnika koji će ove prijedloge i sugestije Kruga 99 shvatiti na taj način.

U cilju depolitizacije biračkih spiskova i regularnosti samog brojanja glasova potrebno je ažurirati birački spisak koji mora biti u skladu sa stvarnim stanjem, a ne sa nečijim željama. Što se tiče biračkih spiskova, smatramo da birački odbori ne trebaju vršiti brojanje glasova,  niti se to treba raditi na biračkim mjestima, jer su tu stvara prostor za namještanje izbornih rezultata. Brojanje glasova treba se vršiti elektronskim putem u Glavnom centru za prebrojavanje, uz prijedlog da se u većim gradovima otvore Pomoćni centri za brojanje, također elektronskim putem, kako bi se izbjegla mogućnost da se na biračkim mjestima poništavaju glasački listići ili dopisuju pojedinačni glasovi, čime se direktno zadire u izbornu volju građana. U Glavnom biračkom centru za brojanje, kao i na eventualno formiranim Pomoćnim centrima za brojanje, učesnici izbora mogu imati svoje posmatrače koji bi imali zadatak da nadgledaju brojanje glasačkih listića ali da nikako ne mogu imati bilo kakav dodir s njima. Dosadašnja praksa brojanja glasova po biračkim mjestima i od strane biračkih odbora, koji imaju sastav na prijedlog političkih stranaka, ostavlja ogroman prostor za sumnju u regularnost izbora. Ponavljam, to je tehničko pitanje i oko toga bi trebalo veoma lako doći do saglasnosti onih koji donose izmjene i dopune Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.

Piše: dr Slaven Kovačević