Kad u CIK zore, organ uprave želi postati zakonodavni organ vlasti

Potrebno je reći par dodatnih elemenata, u jeku najavljenog sastanka Centralne izborne komisije (CIK) u vezi raspodjele mandata u Dom naroda Federacije BiH. Taj sastanak, kao i svaki eventualni na istu temu daće nam odgovor na jednostavno pitanje – od kada je etničko čišćenje postalo pravni osnov za donošenje podzakonskih akata. Ova jako čvrsta dilema, ima nekoliko elemenata ili, bolje rečeno problema, sa kojima se suočavaju CIK i političke stranke koje kroz njega realiziraju svoje političke ciljeve.

Problem prvi

Ustavni sud BiH, u svojoj odluci 5/98-III konstatirao je, nešto što je veoma logično i jedino pravno utemeljeno, a to je da se Opći okvirni mirovni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, potpisan 1995. godine u Dejtonu, primjenjuje u cjelosti kao međunarodni ugovor. To znači, kako svi organi vlasti, ali i organi uprave, ne mogu iskakati iz dejtonskog kolosijeka, onako kako to kome politički odgovara u pojedinom trenutku. Nudim vam isječak iz spomenute odluke Ustavnog suda BiH:

Isječak iz odluke Ustavnog suda BiH, broj 5/98-III

Nisam niti sam presretan Dejtonskim mirovnim sporazumom, ima tamo mnoštvo loših rješenja, ali ono što znam da tamo nema nikakvih duhova Dejtona, nego jasno i precizno ispisane pravne norme kojih se svi moraju pridržavati, a to garantiraju oni koji jesu garanti Dejtonskog sporazuma: Amerika, Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Europska unija (ma šta o tome mislio i radio Lars Gunnar Wigemark). Da li tako nešto vidi CIK, vidjećemo.

Problem drugi

Aneksom 7 Dejtonskog sporazuma, u njegovom članu I/3a, piše veoma jasno da se strane potpisnice slažu sljedeće: »da ukinu sve domaće zakonske i administrativne prakse sa diskriminatornom namjerom ili efektom.« (originalno: the repeal of domestic legislation and administrative practices with discriminatory intent or effect) Ako CIK misli donositi podzakonski akt, što je svakako administrativna praksa, koja će legalizirati rezultate agresija, genocida, etničkog čišćenja, ratnih zločina i različitih presuđenih udruženih zločinačkih poduhvata, onda je to jako, jako opasna praksa u cjelosti suprotna odredbama ovog aneksa Dejtonskog mirovnog sporazuma. Zato je veoma interesantno, hoće li CIK, radi ispunjenja želja svojih političkih mentora (i njihovih izaslanika sa kojima se po kafićima susreću) zapravo prekršiti odredbe Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Problem treći

Aneksom 6 Dejtonskog sporazuma, utvrđeno je da će Bosna i Hercegovina obezbijediti najviši stepen međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, čiji je pravni osnov 16 međunarodnih konvencija pobrojanih u dodatku X pomenutog aneksa, što je upisano i u Aneks II, Ustava Bosne i Hercegovine. Kako je jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na kandidiranje i pravo na biranje koga hoće – onda je veliko pitanje, hoće li CIK svojim koeficijentima zapravo poništiti dio ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto se pitanje odnosi na Ustavni sud BiH, koji je, gle čuda, izrekao da se Dejtonski mirovni sporazum primijenjuje u cjelosti, pa ga onda većinom zaborave u svojim odlukama, a posebno onaj dio iz Aneksa II, Ustava Bosne i Hercegovine. Ili možda, CIK i Ustavni sud BiH parcijalno ili selektivno vide Dejtonski sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine.

Problem četvrti

Koeficijenti, e da, koeficijenti iz člana 10.12 stav (2) Izbornog zakona BiH. Tu treba poći od činjeničnog stanja. Ako CIK ima, lako je provjeriti na njihovoj internet stranici, takav podatak da u Kantonu Sarajevo ima oko 417.000 registriranih birača (dakle sa CIPS ličnom kartom za Kanton Sarajevo), a po popisu iz 2013. godine, u Kantonu Sarajevo ima oko 350.000 građana sa pravom glasa, onda je ova razlika od skoro 70.000 jako važan element, koji može za posljedicu imati pogrešno utvrđivanje koeficijenata za raspodjelu mandata. Znate zašto? Veoma jednostavno. U birački spisak, upisano je tih 70.000 lica, sa pravom glasa, čime je CIK već utvrdio neko činjenično stanje, a da tih 70.000 lica nisu bila predmetom popisa iz 2013. godine (ili ako jesu neka CIK to dokaže), što se može jednostavno pokazati time da se ovi podaci ne mogu nikako razlikovati u tolikoj mjeri.  Dakle, time CIK može i ovdje ući u jako, jako opasan prostor da ista lica imaju pravo glasa, ali nemaju pravo da učestvuju u formiranju koeficijenta za dodjelu mandata u Dom naroda FBiH jer nisu popisana. Ako već CIK želi ispunjavati želje pojedinih političkih stranaka sa hrvatskim predznakom, ima li isti taj CIK odgovor gdje nestade oko 200.000 Hrvata iz Posavine (prema popisu iz 1991. godine), što može značajno utjecati na formiranje koeficijenata za delegate iz tog naroda. Vrlo je slična priča i sa delegatima iz reda Bošnjačkog i Srpskog naroda, kao i onima iz reda Ostalih, kojih je bilo po popisu iz 1991. godine mnogo više nego po popisu iz 2013. godine, što bi moglo dovesti do potpuno pogrešnog ulaznog podatka za utvrđivanje koeficijenata za dodjelu mandata za Dom naroda FBiH. O legaliziranju rezultata etničkog čišćenja da i ne govorim.

I za kraj...

CIK nije zakonodavni organ, koji ima obaveze ispunjavanje odluka Ustavnog suda BiH koje se na njih ne odnose. Ako to budu radili, prekoračili su svoje ovlasti, što je napad na ustavno-pravni poredak ove zemlje za što nemaju imunitet iz člana 2.8 Izbornog zakona BiH. Isto tako, CIK ne može proglašavati Aneks 7 okončanim, jer nije nadežni organ za takvo nešto, dok onaj koji jeste nadležan, tačnije, OHR je već rekao da postoje projekti povratka prognanih, koji okončavaju 2020. godine, što znači da Aneks 7. nije okončan, tako da bi svako drugačije tretiranje popisnog materijala, bilo direktno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, jer povratak prognanih još uvijek traje. CIK je, izvjesno, kompromitiran političkim utjecajima, jer o tome postoje fotografije i izjave pojedinih članova CIK-a, što im ne daje za pravo da krše svoje vlastite ovlasti. Ne može se primijeniti niti jedan drugi popis, osim onoga iz 1991. godine, jer je tako utvrđeno Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. To se direktno tiče vladavine prava, koja podrazumijeva jednakost svakog građanina pred svakim zakonom, u ovom slučaju pred Izbornim zakonom BiH, gdje se ta prava ne mogu umanjivati bilo kakvim koeficijentima. Bez obzira, što predsjednik CIK-a najavljuje da će oni donijeti odluku, pa ako neko nije zadovoljan može se žaliti nadležnom sudu, on zaboravlja da se mogu dizati i krivične prijave protiv članova CIK-a. Sve to zajedno, kada se pomno razmotri, čini ovu situaciju dramatično interesantnom, posebno ako CIK poništi vladavinu prava u Bosni i Hercegovini.

Moje primjedbe su dobronamjerne i odnose se na zaštitu ustavno-pravnog poretka ove zemlje, utvrđenog Dejtonskom mirovnim sporazumom, koji mi se ne sviđa, ali je takav na snazi i mora se poštovati u cjelosti.

Piše: dr Slaven Kovačević

Radio Slobodna Europa: Postizborna jednačina na stolu CIK-a

O trenutnoj dilemi oko raspodjele mandata za Dom naroda Federacije  Bosne i Hercegovine, govorio sam ponešto u za Radio Slobodna Europa.

Uspostava Doma naroda Parlamenta Federacije BiH postao je ključni segment za formiranje vlasti nakon Opštih izbora održanih u oktobru.

Vlasti nisu uspjele promjeniti Izborni zakon na vrijeme, pa će sada, nakon izbora, o presudi Ustvanog suda BiH u predmetu "Božo Ljubić“ i raspodjeli mandata u Domu naroda Parlamenta FBiH odlučivati Centralna izborna komisija BiH.

Centralna izborna komisija će podzakonski akt uskladiti sa Ustavom Federacije BiH, no članovi CIK-a imaju različito mišljenje koji bi se rezultati popisa trebali koristiti za implementaciju izbornih rezultata - iz 1991. ili iz 2013. godine. Prema prvoj opciji, kod popunjavanja federalnog Doma naroda mandati bi trebalo da budu raspodijeljeni uz princip da će iz svakog kantona biti delegiran najmanje jedan Bošnjak, Hrvat i Srbin, ukoliko je izabran u kantonalnu skupštinu, dok druga varijanta taj princip izostavlja.

BiH ponovo kasni s odgovorima na dodatna pitanja iz Upitnika Evropske komisije, za šta je rok bio kraj septembra 2018. godine. 

BiH u postizbornoj magli, evropski put u zapećku

Bivši član Centralne izborne komisije Vehid Šehić kaže da je CIK obavezan da poslije svakog popisa izvrši analizu etničkog sastava svakog kantona i napravi raspodjelu mandata zavisno od brojnosti svakog konstitutivnog naroda u jednom kantonu.

„Međutim, postoji problem i u samom Ustavu FBiH, gdje se govori da će se do konačne implementacije Aneksa 7 koristiti popis iz 1991. godine. U Izbornom zakonu, u članu 20.16, u prvom stavu stoji da će se do konačne implementacije Aneksa 7 koristiti podaci i broj delegata iz svakog kantona kako je to u stavu dva određeno. U stavu dva tog istog člana stoji da će se do novog popisa koristiti podaci i rezultati popisa stanovništva iz 1991. godine. Da li to znači da je novi popis i odluka da je Aneks 7 u potpunosti proveden? Mislim da ne stoji. Tako da je Ustavni sud i svojom odlukom doveo u težak položaj, u konkretnom slučaju Centralnu izbornu komisiju, jer nije jasno koji popis stanovništva se treba koristiti“, objašnjava Šehić.

Može li biti blokirano formiranje nove vlasti u BiH?

Potreba za odlukom javila se nakon što je Ustvani sud BiH po apelaciji Bože Ljubića van snage stavio djelove Izbornog zakona koji definišu raspodjelu mandata u Domu naroda Federacije BiH. O Izmjenama Izbornog zakona trebala je raspravljati Parlamentarna skupština BiH prije izbora. Kako to nisu učinili, taj teret pao je na Centralnu izbornu komisiju, koja će podzakonski akt o tom pitanju donijeti tek nakon potvrde rezultata izbora. Stav OHR-a je jasan.

„Za žaljenje je što stranke na vrijeme nisu postigle dogovor o izbornoj reformi i u vezi sa Domom naroda Federacije BiH. Mogla su se naći dobra i kompromisna rješenja, ali jednostavno nije bilo političke volje da se ovom pitanju ozbiljno pristupi. Na bh. vlastima je da nađu rješenje koje će omogućiti neometano funkcioniranje vlasti i pri tome nijedna stranka ne treba blokirati provedbu izbornih rezultata. Što se tiče pitanja popisa, OHR je više puta izjavio da se mora primijeniti Ustav Federacije BiH, a između ostalog, ovaj stav je iznesen i u dopisu kojeg je Ured visokog predstavnika u svojstvu Amicus Curiae (prijatelj suda) dostavio Ustavnom sudu u vezi sa predmetom gospođe Borjane Krišto“, kaže za RSE Mario Brkić, portparol OHR-a.

Postizborne matematike BiH

Sličnog stava su i u Ambasadi SAD-a u BiH i Uredu Evropske unije, koja istovremeno odbacuje tvrdnje da je ambasador Lars Gunnar Wigemark vršio pritisak na Centralnu izbornu komisiju, u vezi ovog pitanja.

"Nezavisnost Centralne izborne komisije BiH je od suštinske važnosti kako bi se osigurala provedba izbornog procesa na transparentan i demokratski način. Ovo uključuje formiranje Doma naroda Federacije BiH. Odbacujemo potpuno neosnovane tvrdnje da je ambasador Wigemark vršio bilo kakav oblik pritiska na Centralnu izbornu komisiju. Smatramo da Centralna izborna komisija treba djelovati u skladu sa svojim mandatom i postojećim ustavnim okvirom kako bi osigurala potpunu provedbu izbornih rezultata. Ovo takođe uključuje poštivanje propisanih zakonskih rokova za izborni proces“, kaže Jamila Milović - Halilović iz Ureda Evropske unije.

Stručnoj službi CIK-a dat je zadatak da u pripremi prijedloga akta sa dvije ili tri opcije o raspodjeli mandata delegatima u Dom naroda FBiH o kojima će članovi CIK-a raspravljati ili na jednom od narednih kolegija ili sjednica.

Broj delegata izabranih u kantonalne skupštine je 289, dok će njih 58 biti izabrano u Dom naroda. Kako svi akteri - desno i lijevo orijentisane stranke, članovi CIK-a, i međunarodna zajednica nemaju iste poglede na rješavanje ovog problema, prema svemu sudeći, građani će se načekati da dobiju novu vlast.

„Može malo potrajati oko formiranja vlasti, jer ako bi oni donosili neustavne odredbe, vrlo izvjesno je da bi se onda potezao zahtjev prema Apelacionom odjelu Sudu BiH. I čudno je da gospodin Petrić, koji je predsjednik Centralne izborne komisije kaže ovako: oni će donijeti određeni pravilnik kojim će to riješiti, pa ako se nekom ne sviđa, neka se on žali Sudu, pa će oni postupiti po nalogu Suda. Tu je poruku poslao gospodin Petrić govoreći na nekoj od press konferencija. Ne može tako. U ovoj zemlji se mora poštovati vladavina prava, odnosno poštovati postojanje pravne države.

Ne može Centralna izborna komisija da donosi neustavne i nezakonite akte i ne može Centralna izborna komisija da preuzima ulogu zakonodavca. I ne može Centralna izborna komisija, jer nije nadležno tijelo, da proglašava provođenje Aneksa 7 okončanim. Ne može ona to proglasiti. To može samo OHR ili Parlamentarna skupština BiH. Dakle, u nekoliko elemenata koje sam vam nabrojao Centralna izborna komisija ima vrlo vidan problem. Neka se to odradi, malo neka se prolongira formiranje vlasti, jer je to puno bolja varijanta, nego da Centralna izborna komisija donosi neustavne i nezakonite podzakonske akte“, jasan je dr Slaven Kovačević iz Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99.

Deustche Welle: Preko CIK-a do „ratnih ciljeva“?

Za Deustche Welle govorio sam o značaju popisa iz 1991. godine, kao ustavnoj odredbi koja se treba primjenjivati.

Većina članova CIK-a smatra da mandate u Domu naroda FBiH treba raspodijeliti prema popisu stanovništva iz 2013. Za neke kritičare to je „realizacija ratnih ciljeva“, dok su mišljenja analitičara podijeljena. 

Članovi Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (CIK BiH) saglasni su da treba donijeti podzakonski akt o raspodjeli mandata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH (FBiH), ali o ključnom pitanju – na  osnovu kojeg popisa stanovništva će se vršiti implementacija izbornih rezultata, onog iz 1991. ili posljednjeg iz 2013. godine – nema jedinstvenog stava. Nadležne službe pripremit će obje varijante prijedloga o kojima će se u CIK-u raspravljati narednih dana.

Većina članova CIK-a smatra da implementaciju izbornih rezultata prilikom raspodjele mandata u Domu naroda Parlamenta FBiH treba vršiti na osnovu popisa iz 2013. godine. Pojedini mediji (Slobodna Bosna, Žurnal) prenose da bi CIK time omogućio „realizaciju ratnih ciljeva", dok bi lider Hrvatske demokratske zajednice BiH Dragan Čović „preuzeo kontrolu nad domovima naroda".  

Milan Sitarski: „Čemu popis iz 2013. ako će biti invalidan?“

Analitičari imaju različita mišljenja o tome koji je popis validan za popunjavanje Doma naroda Parlamenta FBiH, iako se gotovo svi slažu u ocjeni da je to pitanje za zastupnike i delegate Parlamenta, a ne članove CIK-a. Jedni smatraju da je validan popis iz 1991. godine, jer to predviđa Ustav FBiH, dok drugi vjeruju da je validan popis iz 2013. godine, kao što to stoji u Izbornom zakonu BiH, kaže analitičar Instituta za društveno-politička istraživanja iz Mostara Milan Sitarski.

„Kako je Izborni zakon na državnom nivou, a federalni Ustav na federalnom, ja sam pristalica ove opcije koja tvrdi da je nadležan državni Ustav i državni Izborni zakon, i da je samim time validan i popis iz 2013. godine. U suprotnom bi se moglo postaviti i pitanje zašto je uopšte i proveden ako će biti 'invalidan', odnosno ako njegovi rezultati neće biti važeći. Međutim, naglašavam da je to pitanje koje bi trebalo da razmotre i utvrde zastupnici, odnosno delegati Parlamentarne skupštine BiH", kazao je Sitarski za BH radio 1.

Hoće li CIK prekršiti Dejtonski sporazum?

 Doktor političkih nauka, Slaven Kovačević upozorava da bi CIK mogao prekršiti Opći okvirni sporazum za mir u BiH iz Dejtona, koji u Aneksu 7. utvrđuje popis iz 1991. kao neophodan element sa samo jednom namjenom. „A to je da se zaustavi svako političko ili pravno legaliziranje rezultata agresije, genocida, ratnih zločina, protjerivanja građana i različitih presuđenih udruženih zločinačkih poduhvata, što bi, prema najavama, CIK sve zajedno mogao legalizirati svojim podzakonskim aktom koji se tiče popunjavanja Doma naroda FBiH“, kaže Kovačević.

On pojašnjava da CIK ima zakonsku obavezu da utvrdi broj mandata iz svih skupština kantona FBiH uz poštivanje Ustava FBiH, i da bi članovi CIK-a u slučaju kršenja Ustava mogli biti krivično gonjeni. „Kršenje Dejtonskog sporazuma zahtjevalo bi promptnu reakciju garanata Dejtona, a to su Sjedinjene Američke Države, Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Europska unija, koje mogu svoju aktivnost artikulirati kroz Ured visokog predstavnika (OHR – Office of the High Representative). Dakle, imamo moguću krivičnu odgovornost članova CIK-a radi kršenja Ustava, te moguće kršenje Dejtonskog sporazuma, zarad nedemokratskih političkih aspiracija nekoliko političkih stranaka u BiH koje žele biti vječni i nezaobilazni faktor u svim procesima formiranja vlasti“, kaže Kovačević za Deutsche Welle.

OHR: „Mora se primijeniti Ustav Federacije"

Oglasio se i OHR izražavajući žaljenje što stranke u BiH nisu na vrijeme postigle dogovor o izbornoj reformi u vezi sa Domom naroda FBiH, ističući da nijedna stranka ne treba blokirati provedbu izbornih rezultata. „Što se tiče popisa, OHR je više puta izjavio da se mora primijeniti Ustav FBiH. Ovaj stav je iznesen i u dopisu koji je OHR dostavio Ustavnom sudu BiH u vezi sa predmetom Krišto“, saopćeno je iz OHR-a.

 U Ustavu FBiH je precizirano da će konstitutivni narodi i „ostali" biti proporcionalno zastupljeni u javnim institucijama u FBiH i da će se takva zastupljenost bazirati na popisu stanovništva iz 1991. godine, do potpune provedbe Aneksa 7 (povratka izbjeglica). Zvaničnici iz pojedinih kantona, među kojima predstavnici Socijaldemokratske partije BiH i Demokratske fronte iz Bosanskopodrinjskog kantona Goražde, najavljuju blokadu formiranja Doma naroda FBiH ako CIK primjeni popis iz 2013. godine.

O (ne)mogućim blokadama u FBiH

Nekoliko stvari ovdje je jako važno istaći, kako bi stvar bila do kraja jasna, jer po meni ovdje nema nekih većih dilema.

Prvo, smatram donošenje odgovarajućeg zakona o izbornim jedinicama i raspodjeli mandata FBiH ispunjavanjem zakonske obaveze utvrđene članom 10.9 Izbornog zakona BiH, odnosno da Parlament FBiH svake četiri godine preispituje izborne jedinice i broj mandata, što ovaj zakonodavni organ u svoje 24 godine postojanja, nije učinio niti jednom. Dakle, ovdje imamo lex specialis propis koji nije Izborni zakon BiH, već specifičan zakon koji rješava specifičnu materiju broja izbornih jedinica i broja mandata koji dolaze iz njih. ovo mora biti obavljeno jer tako nalaže Izborni zakon BiH. O tome govorim već šest mjeseci, tako da meni ovo čini zadovoljstvo, ako je neko čitao ili slušao što sam govorio ovim povodom.

Drugo, treba znati kako bh. entitet Republika Srpska ima svoj Izborni zakon, koji nije u skladu sa Izbornim zakonom BiH, ali ga Centralna izborna komisija provodi u vezi postupanja po izbornim jedinicama i dodjeli mandata. Odnosno, ovaj entitet je barem djelomično ispunio svoju Izbornim zakonom BiH utvrđenu obavezu, tako da je važno da to i entitet Federacija BiH učini u odgovarajućoj parlamentarnoj proceduri.

Treće, o mogućim blokadama, koje po meni nisu zakonski moguće, ali politički svakako jesu treba podsjetiti na nekoliko stvari. Nema pravo predsjedavajući nit jednog zakonodavnog organa ne sazivati sjednice ili na njih ne stavljati prijedloge zakona koji su upućeni u parlamentarnu proceduru. To nije u skladu sa poslovnicima oba zakonodavna doma. Tačnije, ako zakon postoji u proceduri i, recimo, donji dom ga je usvojio onda taj isti zakon mora biti na prvoj narednoj sjednici gornjeg doma – Doma naroda. Ko to neće, snosi odgovornost, ali ne onu političku. Isto tako, predsjednik Federacije BiH, gospodin Marinko Čavara nije ovlaštena osoba da utvrđuje da li nešto jeste ili nije u skladu sa ustavima u ovoj zemlji, tako da on mora potpisati ukaz za svaki doneseni zakon, a provjera ustavnosti vrši se u odgovarajućoj proceduri prema ustavnim sudovima. 

Još preciznije, ako gospodin Čavara ne potpiše ukaz o donesenim zakonima, onda je počinio krivično djelo. Slična je stvar bila i sa donesenim setom zakona o akcizama u različitim jezicima u različitim zakonodavnim organima, pa su oni potpisani onako kako su doneseni. Ako predstavnici HDZ-a posegni za blokadama, političke prirode, to će biti još jedan pokazatelj da su oni spremni blokirati i državu ako treba, samo da bi ostali u vlasti bez obzira na izborni rezultat, insistirajući na njihovim nedemokratskim, diskiriminatornim prijedlozima Izbornog zakona BiH koji nemaju nikakav dodir sa europskim standardima i principima.

Osnovni demokratski princip da zakone donose većina glasova u zakonodavnim organima, a ako neko pripada onoj manjini koja nije za njih glasala, može samo prihvatiti da je zakon donešen na demokratski način. Sve blokade, bile bi direktan udar na demokraciju, parlamentarne procedure, što je, ništa drugo do napad na ustavni poredak ove zemlje. Ništa više, niti manje od toga.

Piše: dr Slaven Kovačević 

CIK priznao da je pod političkim utjecajem

Dvije smo stvari mogli saznati iz današnje press konferencije CIK-a. Prva da je predsjednica CIK-a rekla kako se nada da će se postići politički dogovor za popunjavanje Doma naroda FBiH ili će CIK samostalno donijet podzakonsku akt o tom popunjavanju, što može biti predmetom preglasavanja i što je odlična potvrda da je CIK pod političkom kontrolom. Potvrda je došla od same predsjednice CIK-a.

Ne znam kome to u medijskom prostoru treba širenje dezinformacija da Federaciji BiH prijeti blokada, kada Izborni zakon BiH jasno kaže da kriterije za popunjavanje Doma naroda FBiH utvrđuje CIK, svojim podzakonskim aktom koji za pravni osnov ima odredbe Ustava FBiH ili bi imao odredbe onoga što u skladu sa članom 10.9 Izbornog zakona BiH utvrdi Parlament FBiH. Ono što daje povod za bojazan je direktno priznanje predsjednice CIK-a da donošenje CIK-ovog podzakonskog akta, može biti predmetom preglasavanja, što je potvrda političkih utjecaja u samom CIK-u.

Isto tako, kaže CIK, skinuli su određen broj umrlih sa centralnog biračkog spiska i to 3.000, a očekuje se skidanje još 3.000. Šta reći? Općina Centar ima 55.000 stanovnika, od toga oko 45.000 punoljetnih sa pravom glasa. Na CIK-ovom biračkom spisku za Općinu Centar ima 61.000 birača! Dakle 16.000 više nego živih stanovnika sa pravom glasa. Želim konstatirati kako po članu 3.6 Izbornog zakona BiH, očito da CIK nije uradio svoj posao i tražim od zakonodavca da svojom reakcijom učini nešto jer je već sada teško povjerovati u fer i demokratske izbore. Odnosno CIK raspisuje izbore sa neažuriranim biračkim spiskom za koji je direktno odgovoran i prima plaću iz budžetskih sredstava. Pa šta ste radili proteklih godina? To je druga važna stvar.

I na kraju. Je li ikada neko pročitao članove 10.2 i 10.9 Izbornog zakona koji se direktno odnose na Federaciju BiH (da bi postojala mogućnost blokade implementacije izbornih rezultata)? Tamo jasno piše da svake 4 godine Palament FBiH utvrđuje broj izbornih jedinica i raspored mandata u zakonodavne organe. Je li ikada Parlament FBiH, u ove 24 godine svoga postojanja to učinio? Nije, niti jednom. Eto gdje vam leže ključevi blokade FBiH.

Dakle imamo ispolitiziran CIK, koji još i ne radi svoj posao, zbog čega imamo stvoren osjećaj sumnje u tačnost izbora. Pored toga ima još i potreba da se zarad atraktivnosti teme govori o blokadi Federacije BiH, što baš i nije pravno utemeljeno. I najzad, imamo netačne, neažurirane i bez integriteta biračke spiskove. Demokracija je, izgleda, isuviše teška i nerazumljiva riječ u Bosni i Hercegovini. O izbornim sistemima da i ne govorim.

Piše: dr Slaven Kovačević

Ideja CIK-a da udovolji HDZ-u je povreda suvereniteta države

Najava Izborne komisije BiH (CIK) da će razmatrati, makar i taj neformalni ili neslužbeni materijal oko kriterija za dodjelu mandata u Dom naroda FBiH govori mnoštvo stvari. Da bi stvar bila do kraja bila jasna, potrebno je stvari poredati u skladu sa važećim ustavima i zakonom. Ali, da tako nešto uopće ima smisla, treba do kraja demaskirati stvarni rad CIK-a u prethodnom period, pa sve do sada.

Da li više iko vjeruje toj komisiji, koja u nazivu ima ime radnog tijela, postavlja se iznad ustava i zakona, a koja nije uspjela da do sada iskaže dovoljno elemenata za jasno (ne)povjerenje u njen rad. Ja prvi u njihov rad ne vjerujem. Ako već misle za svoje »uratke« koristiti popis iz 2013. godine, ne mogu odoliti da ih javno ne upitam, kako to da na njihovoj internet stranci za Lokalne izbore ima preko 60.000 birača za Općinu Centar Sarajevo , ako popis iz 2013. godine za istu općinu, koji oni koriste kao ulazni podatak kaže da ima 55.000 stanovnika od čega je oko 45.000 punoljetnih sa pravom glasa. Dakle, preko 15.000 birača razlike, a oni odgovorni po zakonu. Za mene je ovom manipulacijom priča završena, jer je shodno Izbornom zakonu BiH, CIK odgovoran za integritet i tačnost biračkog spiska i to svima prođe tek onako.

E ta, Centralna izborna komisija, ima ideje kako da udovolji HDZ-u, i to u cjelosti zaobilazeći Izborni zakon BiH, onaj prečišćeni tekst, koji je validan nakon što je Ustavni sud BiH neke njegove odredbe stavio van snage. Kada pogledate baš taj prečišćeni tekst Izbornog zakona BiH, koji možete skinuti sa internet stranice CIK-a, vidjećete baš ta dva člana, koji se odnose na popunjavanje Doma naroda FBiH, koji su preostali. Dakle, član 10.12A, stav (1) i član 201.16A, stav (2), ono što je od njega preostalo nakon brisanja stavova a-j. Evo i grafički prikaz.

Dakle, CIK određuje broj delegata za Dom naroda FBiH proporcionalno broju stanovnika prema posljednjem popisu, ali tako što se mora ispuniti uvjet iz člana 2016.A, stav (1), koji jasno kaže da se to odvija do potpune provedbe Aneksa 7, Općeg okvirnog sporazuma iz Daytona, odnosno povratka svih prognanih u svoje prijeratne domove. Kako to niti jedan organ, pa ni međunarodna zajednica nisu proglasili okončanim, onda je još uvijek za ovu verziju Izbornog zakona BiH važeći popis iz 1991. godine. Odnosno, možda CIK na sebe preuzima odgovornost da povratak nasilno prognanih i rastjeranih osoba proglasi okončanim, ali neka to javno kaže i neka time jasno legalizira rezultate etničkog čiščenja, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Barem ćemo tada znati za koga  u čiju korist CIK radi. Time će potvrditi da pojedini članovi CIK-a, rade u korist presuđenihUZP-ova, čime se jasno svrstavaju na tu zločinačku stranu.

Osim toga, još uvijek je važeći Ustav FBiH, koji jasno kaže mnoge stvari oko dodjele mandata, ali popisu iz 1991. godine. Ako CIK misli raditi van tog ustava, onda je to krivično djelo. Naravno da sam svjestan odredbe 2.8 Izbornog zakona BiH koji ij garantira imunitet, ali me baš interesira koji će to sud reći da postoji imunitet za van-ustavno djelovanje. Zato apeliram ovim putem na sve političke stranke da razmisle o tome da smijene, pa čak i raspuste kompletan CIK koji ne radi u skladu sa zakonom i važećim ustavima, ako ništa onaj dio da ni sami ne znaju tačan broj birača, pa da pored toga razmisle i o podizanju krivičnih prijava radi narušavanja ustavnog poretka u jednom od entiteta, ako dođe do toga rasporeda mandata u Dom naroda FBiH mimo Ustava FBiH i Izbornog zakona BiH. Definitivno je dosta tog stranačkog djelovanja CIK-a. Tome, napokon, mora doći kraj. Ako ništa, uvjeravam vas da ću odmah sutradan ako CIK učini ovo djelo, uputiti apelaciju Europskom sudu za ljudska prava iz Strassbourga i, u svoje ime, kao i u ime svih pogođenih građana tražiti da se takva nezakonita i neustavna odredba stavi van snage i popravi nepravda koja niej dijelom europskih izbornih principa i standarda. Biće mi zadovoljstvo, jer će mi CIK time učiniti doživotnu reklamu.

Podsjetiću CIK kako je Dom naroda FBIH, kao i Dom naroda BiH, zakonodavno tijelo, koje po svojoj političkoj prirodi mora dozvoliti ono što je rekao još davno Jean-Jacques Rousseau, da svaki građanin mora imati mogućnost da učestvuje u donošenju zakona, što je temelj demokratske Europe i odnosi se na suverenitet jedne zemlje, pa sve dok su to zakonodavni organi, svaki građanin ove zemlje mora imati jednaku mogućnost kandidiranja za učešće u njima. Sve drugo, nije u skladu sa europskom pravnom stečevinom. U suprotnom, CIK će učiniti povredu suvereniteta ove zemlje. Pa probajte, dame i gospodo!

Piše: dr Slaven Kovačević