Ovih dana mogli smo pročitati
dvije stvari. Prva, kada gospodin Bariša Čolak tvrdi da izbor Željka Komšića
nije legitiman niti ustavan, što je oboje netačno. A druga stvar je plaćeni
oglas Hrvatskog narodnog sabora, objavljen u jučerašnjem izdanju Avaza (možda
još negdje, ali to nisam vidio), u kojem se govori o tome šta je navodno
Ustavni sud BiH odlučio po zahtjevu Bože Ljubića. Osim što je i ovo većinom netačno,
nekako je vađenje pojedinih rečenica iz obrazloženja odluke Ustavnog suda BiH,
koje eventualno nekome politički odgovaraju, zapravo potpadaju u klasike
političke manipulacije.
Da, izbor Željka Komšića je ustavan, legalan i legitiman
Svoje tvrdnje gospodin Bariša
Čolak, temelji na dijelu obrazloženja Ustavnog suda BiH, u kojem se govori o
tome da »legitimno političko predstavljanje« (da bi ugođaj bio potpun, fali
tamo riječ »naroda«) što bi navodno trebalo da znači da je time stvorena neka
obaveza koja se tiče izbora članova Predsjedništva BiH, jer Ustavni sud BiH
govori o svim administrativnim nivoima (nekako mi fali osnovno znanje Ustavnog suda BiH o tome šta stvarno znači legitimno političko predstavljanje, kako ono nastaje i ko ga konzumira).
Džaba sva priča, jer ovo oko legitimnog politčkog predstavljanja nije tačno, niti to znači ono što Ustavni sud BiH laički konstatira. Prvo, ćemo malo o Ustavu BiH. Da, piše u članu V/2d da pojedini član Predsjedništva BiH može neku od odluka smatrati povredom vitalnog interesa entiteta (ne naroda, kako bi neko volio da piše, a ne piše), pa onda shodno proceduri taj svoj stav prosljeđuje opet nadležnim entitetskim organima. Šta to znači? Pa ono što piše u Ustavu BiH, da se biraju dva člana Predsjedništva BiH sa teritorije Federacije BiH, Bošnjak i Hrvat, te jedan sa teritorije Republike Srpske, Srbin. Koga oni predstavljaju? Jako je jednostavan odgovor. Bošnjak i Hrvat predstavljaju bh. entitet Federaciju BiH, dok Srbin predstavlja bh. entitet Republiku Srpsku. Još je jednostavnije reći da predstavljaju izborne jedinica odakle su birani. To jasno govori da je Željko Komšić izabran u Predsjedništvo BiH u skladu sa Ustavom BiH i u skladu sa Izbornim zakonom BiH i da on predstavlja bh. entitet Federaciju BiH. Ne može jednostavnije.
Džaba sva priča, jer ovo oko legitimnog politčkog predstavljanja nije tačno, niti to znači ono što Ustavni sud BiH laički konstatira. Prvo, ćemo malo o Ustavu BiH. Da, piše u članu V/2d da pojedini član Predsjedništva BiH može neku od odluka smatrati povredom vitalnog interesa entiteta (ne naroda, kako bi neko volio da piše, a ne piše), pa onda shodno proceduri taj svoj stav prosljeđuje opet nadležnim entitetskim organima. Šta to znači? Pa ono što piše u Ustavu BiH, da se biraju dva člana Predsjedništva BiH sa teritorije Federacije BiH, Bošnjak i Hrvat, te jedan sa teritorije Republike Srpske, Srbin. Koga oni predstavljaju? Jako je jednostavan odgovor. Bošnjak i Hrvat predstavljaju bh. entitet Federaciju BiH, dok Srbin predstavlja bh. entitet Republiku Srpsku. Još je jednostavnije reći da predstavljaju izborne jedinica odakle su birani. To jasno govori da je Željko Komšić izabran u Predsjedništvo BiH u skladu sa Ustavom BiH i u skladu sa Izbornim zakonom BiH i da on predstavlja bh. entitet Federaciju BiH. Ne može jednostavnije.
Plaćeni oglas HNS-a
Vidite ovako. Ne osporavam, niti
mogu osporavati svačije pravo na mišljenje, iako pojedini osporavaju moje pravo
na mišljenje, ali u ovome plaćenom oglasu HNS-a ima dio neistina. Dakle, prvi
dio gdje se citira odluka o meritumu Ustavnog suda BiH po zahtjevu Bože Ljubića
je svakako tačan, ali drugi dio gdje se iz obrazloženja uzimaju dijelovi da
bi se dokazale neke političke aspiracije jednostavno ne stoji. Prvo, nije »princip
konstitutivnosti – natkrovljujući princip« jer
tako ne piše u Ustavu BiH, kojeg Ustavni sud BiH ne može mijenjati, jer mu
to nije, niti će ikada biti nadležnost. Drugo, pozivanje na nešto što ne piše u
Ustavu BiH, a što je Ustavni sud BiH iskazao kao svoj stav da bi potkrijepio
donošenje svoje odluke, jednostavno nema pravnu snagu, niti postoji obaveza
zakonodavca da tako postupa, osim u dijelu obavezujuće odluke o dopustivosti i meritumu.
Da bih tako nešto, dodatno pokazao, evo i ja ću naći dio obrazloženja u kojem
Venecijanska komisija, koji meni prija i kaže sljedeće:
Venecijanska komisija na kraju zaključuje da se „čini da je sistem
prema Ustavu Federacije u skladu sa evropskim i drugim međunarodnim standardima
u oblasti izbora, a budući da Izborni zakon namjerava da provede u djelo
relevantne odredbe Ustava Federacije, također se čini da je sistem u skladu i
sa ovim standardima“. Prema mišljenju Venecijanske komisije, čini se da Izborni
zakon samo „uveličava“ odstupanja od onoga što je „proporcionalnost“ koju
naređuje Ustav Federacije u raspodjeli mjesta u Domu naroda, međutim, može se
predvidjeti rješenje kojim bi se odredba Izbornog zakona („Svakom
konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“) tumačila onako
kako je formulirana u Ustavu Federacije („ U Domu naroda bit će najmanje jedan
Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju jednog takvog
zastupnika u svom zakonodavnom tijelu“).
Evo i isječak iz originalne odluke Božo Ljubić
To onda vrlo jednostavno znači da
je Venecijanska komisija, vrhovni europski pravni autoritet, rekla da je
sadašnji sistem (prije donošenja odluke Božo Ljubić), u skladu sa europskim i drugim standardima u oblasti izbora i
Ustavni sud BiH poništi upravo ta dva člana Izbornog zakona BiH!!???, koje je
Venecijanska komisija ocijenila tako kako jeste – u skladu sa europskim i
drugim standardima u oblasti izbora. Simpatično, zar ne?
Odnosno, ako može svako uzimati
dijelove obrazloženja da bi nešto pokazao, onda ja moram pitati CIK, kakav vi
to akt mislite donijeti, koji bi bio u suprotnosti sa onim što kaže
Venecijanska komisija, ali i OHR. Da još jednom kažemo i ovo. OHR je konačni
tumač civilnog aspekta Dejtonskog sporazuma, u što spada i Ustav BiH, dok
je Ustavni sud BiH zaštitnik, a nikako tumač Ustava BiH. Barem tako piše u
poglavlju VI Ustava BiH koji govori o nadležnostima Ustavnog suda BiH. Ako neko
prekrši odredbe Dejtona, onda više nema dileme – mora se uključiti visoki predstavnik,
inače Dejtonski sporazum više ne postoji. A ako više ne postoji, onda se
stanje vraća u skladu sa ovim ustavnim zakonom, donesenim od strane zemlje koje
je 1995. godine bila međunarodno priznata, sa svojim suverenitetom i
teritorijalnim integritetom.
Piše: dr Slaven Kovačević


