Stvaranje trećeg entiteta nije realna, niti otvorena mogućnost

Valjda izbori jako inspirišu jedan dio političkih elita u Bosni i Hercegovini, pa umjesto da govore o ekonomskom prosperitetu, razvoju, zapošljavanju, boljem obrazovanju, zdravstvenom osiguranju, socijalnim kategorijama ili većim platama i penzijama, oni najčešće zalaze i upuštaju se u nerealne priče, nadajući se da će one kod glasača pasti na plodno tlo. Istovjetna je priča oko navodnog formiranja trećeg entiteta, pa se u tom pogledu javljaju takve političke floskule i netačnosti, da je to jako smiješno onome ko barem malo poznaje sadašnji društveno-politički sistem i Daytonski mirovni sporazum, jer taj onda zna da se političke elite tada nalaze sa one strane istine, računajući u najvećoj mjeri na neznanje građana, kako bi imali otvoren prostor za političkom manipulacijom. Broj takvih političkih gluposti, zaista je impozantan, pa ćemo ovdje pobrojati samo pojedine.

Ideja stvaranja trećeg entiteta, poznato je odnekud dolazi, pa onda uvaženi liječnik Božo Ljubić, gostujući u jednoj televizijskoj emisiji HRT-a, kaže da bi, po njemu,  Bosna i Hercegovina bila najbolje uređena kao federacija tri unitarna etnička entiteta. Šta je time rekao? Kad se govori o građanskom opredjeljenju, oni to odmah povežu sa unitarnim uređenjem (što je pravilna formulacija, odakle oni prave izvedenicu unitarna država), pa onda oni taj građanski karakter ne bi htjeli, jer onda u toj unitarnoj državi, oni bi valjda bili preglasani. A temeljni demokratski principi? To izgleda kod njih ne igra ulogu. Ali po Boži Ljubiću, može treći entitet i to unitaran, što bi značilo da kad je u pitanju građanski karakter ili obilježja pravne države ili vladavine prava, kako god hoćete, gdje se moraju garantirati sva građanska prava na individualnom nivou, onda unitarno uređenje oni neće. Međutim, kad bi došlo do etničke podjele Bosne i Hercegovine, na tri etnička entiteta, onda ti entiteti mogu biti unitarni. Nimalo konzistentno, niti ja u tome osjećam da uvaženi liječnik zna šta govori, osim da bi rado etnički podijelio Bosnu i Hercegovinu.

Onda se, valjda potaknut odnekud, javi Mladen Ivanić i kaže kako bi formiranje trećeg entiteta, pretpostavljalo da Dodik dadne Čoviću Posavinu ili dio bh. entiteta Republika Srpska, pa to postaje neki planetarni problem. Ovo je, ukratko rečeno, vidljiv pokazatelj da se jedna od zapadnoeuropskih zemalja uključila u destabiliziranje Dodika i očuvanje njihovog preferenta Mladena Ivanića u Predsjedništvu BiH. Niti Dodik može bilo šta davati, niti Čović može nešto uzimati, tako da bi priča bila zabavna, da nije suviše ozbiljna.

Pa se javi, naravno, Milorad Dodik, onako u njegovom stilu, jedno pola laži, pola istina onoga što govori. Njegova je poruka, da niko ne smije da dira bh. entitet Republiku Srpsku, što nekako simptomatično podsjeća na čuvene Miloševićeve riječi »niko ne sme da vas bije« pa je onda nastao takav rat, da ćemo ga svi dugo pamtiti, a znamo kako je i gdje Milošević završio. Dodaje onda Dodik, kako po Daytonu, Bosna i Hercegovina nema teritoriju. Vjerujte, jako jako smiješno i veoma netačno. Bilo bi dobro da Dodik pročita član I/1 Ustava Bosne i Hercegovine, pa da vidi da Bosna i Hercegovina ima teritoriju u okviru svojih međunarodno priznatih granica, kao što ima i svoju unutarnju strukturu (nek pogleda član I/3 Ustava BiH, a ne član III, koji stalno pogrešno spominje), odnosno entiteti kao dio unutarnje bh. strukture ne mogu biti dijelom međunarodnog prava. Kaže on još, kako bh. entitet ima sve odlike državnosti, što naravno nije tačno, jer mu fali 4. kriterij - sposobnost za stupanje u međunarodne odnose - što zavisi samo od toga da li ste međunarodno priznati ili niste. Kako bh. entitet Republika Srpska nema međunarodno priznanje, onda je jasno da nema sve elemente državnosti, jer ne može stupati u zvanične međunarodne odnose. Neka to malo Dodik nauči od nekoga ko to bolje zna od njega.

Onda ostaje još Dragan Čović, koji šuti, ne spominje ništa, ali se izvjesno nada, da će poslije izbora imati otvoren put da kroz izmjene važećih akata omogući konture, pa kasnije i formiranje trećeg entiteta. Opet greška. Kad pročitate Anex 2 Daytonskog mirovnog sporazuma, tamo piše razgraničenje entiteta, tako da bi neke nove ideje, tražile izmjenu ili, čak, odustajanje od Daytona, a u to moraju biti uključeni i svi potpisnici, posebno onih 6 (šest) svjedoka: SAD, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Rusija i Europska unija. Tu nema prostora za neku ad-hoc izmjenu ili akciju, radi stvaranje trećeg entiteta, tako da je to sve prazna priča. Ili ako meni ne vjeruju neka pitaju ambasade zemalja potpisnica Daytona.

Kad sve ovo sagledate, jasno je da do trećega entiteta neće doći, a da je uzrok njihove nervoze ništa drugo nego približavanje pregovora oko članstva u Europskoj uniji, koje će započeti sa dobivanjem kandidatskog statusa Bosne i Hercegovine, tako da vam mogu, evo na nivou ekskluziviteta reći da će status biti uvjetni sa vremenom otklanjanja nekih krupnih nedostataka, kao što je recimo sistemska diskriminacija koju uzrokuju etničke politike. Odnosno, Bosna i Hercegovina će morati rješavati poglavlja 23. i 24. akcionim planom, a ta se poglavlja tiču - vladavine prava, demokracije, zaštite ljudskih prava, zaštite prava manjina, pravde,, sigurnosti i pravosuđa ili sve ono što dvojac Dodik-Čović svojim politikama uznemiravaju i poništavaju. Kada krenu pregovori sa Europskom unijom, ova će zemlja morati da usaglašava svoje pravne norme, sa onima iz europske pravne stečevine, gdje nema mjesta ovim etničkim politikama. Tu je suština, da im je ugrabit nešto prije nego europska priča u Bosni i Hercegovini krene.

Imate ovdje kraći video, gdje sam između ostalih za televiziju TV1 govorio zašto je treći entitet ne moguća priča.

Piše: dr Slaven Kovačević

Deset razloga zašto se pitanje statusa Kosova ne može povezivati sa Bosnom i Hercegovinom

Najnovija izjava ministra vanjskih poslova Srbije, Ivice Dačića o tome da je sa proglašenjem nezavisnosti Kosova, trebalo posezati za proglašenjem nezavisnosti bh. entiteta Republika Srpska, još je jedan udar na suverenitet Bosne i Hercegovine, a posebno na Opći okvirni mirovni sporazum iz Daytona. To su, onima koji znaju barem osnove međunarodnog prava, nepovezive i nespojive stvari, kojim se osim narušavanja Daytonskog sporazuma, unosi destabilizacija odnosa između Bosne i Hercegovine i Srbije. To svakako nije dobro, bez obzira koliko složena ili teška bila politička situacija u Srbiji u vezi statusa Kosova, što je pitanje isključivo za Srbiju i Kosovo, koje one međusobno trebaju riješiti. Da to nema apsolutno nikakve veze sa Bosnom i Hercegovinom, navešću ovdje deset razloga koji to dovoljno jasno prikazuju:

1. Osnovna razlika između Bosne i Hercegovine, sa jedne strasne i Kosova  druge strane, ogleda se u činjenici da je Bosna i Hercegovina bila međunarodno priznata zemlja od proglašenja svoje nezavisnosti 1992. godine, u čijem sastavu u to vrijeme nisu postojali entiteti, a samim tim ni bh. entitet Republika Srpska. To znači, kako je već tada Bosna i Hercegovina bila subjekt međunarodnog prava i međunarodnih odnosa, dok je slučaj sa Kosovom potpuno drugačiji u okvirima međunarodnog prava.

2. Sadašnja Bosna i Hercegovina, uređena je (nije nastala) u skladu sa međunarodnim sporazumom pod nazivom »Opći okvirni mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu« iz Daytona, u kojem je tadašnja SR Jugoslavija, a današnji pravni slijednik republika Srbija, potpisala sve elemente sporazuma u ime Republike Srpske, iz razloga što se Republici Srpskoj nije željelo dati bilo kakav međunarodno-pravni subjektivitet, čime je sadašnja Srbija preuzela obaveze koje se tiču poštivanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine, u šta spada i suzbijanje separatističkih ideja iz bh. entiteta Republika Srpska. To je, dakle, daytonska obaveza Srbije. (pogledati isječak Daytonskog sporazuma)

Isječak iz preambule Općeg okvirnog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu

3.  Sadašnja Srbija je obveznik međunarodnog sporazuma »Opći okvirni mirovni sporazuma za BiH« iz Daytona, dok su njegovi garanti SAD, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Rusija i Europska unija. Svaki udar na Daytonski sporazum je udar na autoritet svakog garanta Daytonskog mirovnog sporazuma i to pojedinačno. Ako mi gospodin Dačić ne vjeruje, neka malo pita, recimo, Ameriku šta misli o tome.

4. Odnos Srbije i Kosova je bilo i ostalo njihovo međusobno pitanje, istovjetno kao što je to svojevremeno bilo pitanje i Crne Gore, koja je svojom demokratskom voljom izašla iz sastava tadašnje državne zajednice Srbija i Crna Gora, pa to tada nije niko povezivao sa Bosnom i Hercegovinom. Odnosno, radi se o pitanju koje nema  i ne može imati bilo kakve veze sa Bosnom i Hercegovinom, jer se radi o odvojenom i različitom međunarodno-pravnom pitanju.

5.  Hoće li pitanje Vojvodine, Sandžaka ili nekog drugog dijela Srbije, isto tako  biti vezano za Bosnu i Hercegovinu, što po osnovama međunarodnog prava, jednostavno ne može biti, jer su velike sile jasno rekle da novih izmjena granica nema.

6.  SR Jugoslavija obavila je ratifikaciju Općeg okvirnog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu u najvišem zakonodavnom organu Skupštini, tako da je pitanje odustajanja od Daytonskog sporazuma, istovjetno pitanje za taj najviši srbijanski zakonodavni organ.

7. Ako Srbija hoće odustati od Daytonskog mirovnog sporazuma, donošenjem odluke u Skupštini Srbije, onda se stanje vraća na ono koje je međunarodno priznat subjekt Bosna i Hercegovina utvrdila svojom ratifikacijom od 12. decembra 1995. godine donošenjem Ustavnog zakona RBiH, u kojem se kaže da ako dođe do odustajanja od Daytonskog mirovnog sporazuma ili njegovog nepoštivanja, stanje se vraća na prethodno, a to je Republika Bosna i Hercegovina, bez entitetske ili kantonalne unutarnje strukture, čime bi zapravo postojanje bh. entiteta prestalo. (slika u prilogu)

8. Postojanje bh. entiteta Republika Srpska vezano je direktno za važenje Daytonskog mirovnog sporazuma (tako je više puta rekao OHR), tako da ako Srbija želi odustati od njega, neka takvu odluku donese na svojoj skupštini i onda se stanje vraća na ono prije Daytona, što je Republika Bosna i Hercegovina, bez entiteta, kao jedini međunarodno priznat subjekt koji je postojao prije potpisivanja Daytona, i to sa članstvom u Ujedinjenim nacijama i nizu drugih međunarodnih organizacija.

9. Svako »utvrđivanje pazara« Srbije u vezi pitanja statusa Kosova nema i ne može imati veze sa Bosnom i Hercegovinom na bilo koji način, u okvirima važećih normi međunarodnog prava. To je isključivo pitanje odnosa Srbije i Kosova, što ne može i ne smije imati bilo kakve veze sa statusom Bosne i Hercegovine. Svi slični pokušaji da se »poveća cijena dogovora sa pravnim dejstvom« veoma su naivni i neće naići na razumijevanje kod međunarodne zajednice.

10.Ne znam jeli gospodin Dačić ikada pročitao Daytonski mirovni sporazum, u kojem je utvrđeno da odcjepljenja bilo kojeg dijela Bosne i Hercegovine jednostavno nema, što je obaveza svih onih koji su ga potpisali, a to garantiraju svjedoci Daytonskog mirovnog sporazuma, što je u više navrata nedvosmisleno rekao Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini (OHR) koji je shodno Anexu 10 Daytona, krajnji tumač civilnog aspekta sporazuma.

Ovi navedeni elementi imaju samo jednu namjenu, da ukažu različitim političkim djelatnicima, da se dobri i prijateljski odnosi ne mogu graditi na štetu one druge strane. Posebno bi bilo dobro da razmisle, da Bosna i Hercegovina ima niz elemenata u oblasti međunarodnog prava da veoma lako i bez većih teškoća odbrani svoj suverenitet i teritorijalni integritet i to isključivo pravnim sredstvima. Nadam se kako će predstavnici vlasti iz Srbije napokon početi koristiti sljedeće riječi kada govore o Bosni i Hercegovini - »poštivanje suvereniteta« jer se time grade dobri i prijateljski odnosi. Da, primijetili smo odavno da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, redovno zaboravi reći da poštuje suverenitet Bosne  Hercegovine, a time izgleda i svi oni koje je on postavio na različite političke funkcije. Bosna i Hercegovina ne pravi bilo kakvu štetu ili problem Srbiji, tako da je otvoreno pitanje – zašto Srbija nakon svega što je učinila i dalje ima potrebu da pravi problem Bosni i Hercegovini? To svakako nije u redu.

Piše: dr Slaven Kovačević