Otvoreno pismo Toninu Piculi, Biljani Borzan i Ivanu Jakovčiću

Poštovane socijaldemokrate i liberalne demokrate iz Hrvatske u Europskom parlamentu,

Kada vidimo mi, ovdje u Bosni i Hercegovini, potpisujete pismo hrvatskih euro parlamentaraca, za koje izvjesno tvrdim da nije izraz vašeg političkog svjetonazora, niti je to izraz vaših političkih stranaka (dokažite suprotno). Onda je prva misao koja nama, ovdje u Bosni i Hercegovini pada na pamet sljedeća: vi to sve radite jer su sljedeće godine izbori za Europski parlament, a vi kao osobe koje nemate stalno zaposlenje spremni ste založiti osnovne europske vrijednosti, standarde i principe, za još jedan mandat u Europskom parlamentu, zarad vaše lične koristi na narednim izborima za to tijelo, a sve to na štetu Bosne Hercegovine. E dame i gospodo, to se neće desiti. Znate zašto? Zato što ima i ovdje određeno glasačko tijelo, ma koliko ono bilo, koje može, a i ne mora, glasati za euro parlamentarce, jer ste očito spremni poniziti Bosnu i Hercegovinu i njene građane, samo zato što želite ponovno (a možda i nećete) proći u Europski parlament. Jeste li razmišljali da sve što ste naveli u vašem otvorenom pismu, prvo primijenite u Republici Hrvatskoj, pa onda, ako to kod vas uspije, da probamo i mi preuzeti kao vaša pozitivna iskustva.

Je li se sjećate da ima i glasača iz Bosne i Hercegovine, koji žive ovdje ili u Hrvatskoj, koji svojim glasovima odlučuju o delegatima iz Hrvatske za Europski parlament? Je li se sjećate koliko glasova vam treba da tamo budete izabrani? E sad, s tom vašom politikom slabo ćete dobiti glasova iz BiH,  pa me baš interesira, dokle ćete stvarno dobaciti na tim izborima. Vjerojatno opet, najviše do vaše lokalne zajednice.

Neće to baš tako moći, ljevičari i liberalne demokrate, teško ćete imati glasova za ozbiljno kandidiranje u Europski parlament, pa kako o tome ne razmišljate i k tome još ponižavate Bosnu i Hercegovinu, vrlo izvjesno možete zaboraviti na novi mandat.

Ono što nas interesira ovdje, da li to što potpisujete, jeste stav političkih stranaka kojima pripadate, jer ako jeste, onda ćete imati malo, skoro nimalo glasova od ljudi iz Bosne i Hercegovine. Kako smo uvijek bili korektni, a i da bi nam duše bile mirne, pozivam vas da u roku od sedam dana javno, putem vaših političkih stranaka, potvrdite ili demantirate vaš stav koji se tiče izbora u Bosni i Hercegovini, odnosno vašeg nastojanja da se priklonite politici miješanja u unutarnje stvari BiH. Razmislite dobro, jer i ovdje imamo izborne ključeve da odlučimo ko će od vas u Europski parlament i na dobru platu, a ko neće. Ako nećete, onda ćemo bar znati, tačno, šta je vaša politika..

Izbor je upravo na vama. Je li ovo ucjena? Nije uopće, ovo je jednostavno pitanje za koju se politiku zalažete: politiku diskriminacije koju ste potpisali (što nije dijelom europskih vrijednosti) ili ste za politiku europskih vrijednosti?

Vaš nas odgovor jako zanima? Kažite.

P.S. Sve mimo europskih vrijednosti, neće biti prihvaćeno, posebno miješanje u suverena prava susjednih država. Vaš populizam na štetu Bosne i Hercegovine, a u vašu osobnu korist, nas ovdje ne zanima.

Zato vas pozivam da se javno izjasnite.

Piše: dr Slaven Kovačević

Formiranje vlasti – ko, šta i kako

Nakon okončanja Općih izbora u BiH, ostalo je još desetak dana do isticanja krajnjeg roka da CIK potvrdi konačne rezultate izbora. U ovome periodu, vjerujem da ste mogli čuti različite poruke političkih stranaka o tome kako se treba formirati nova vlast, od onih koji to radi političkih aspiracija misle blokirati, do onih koji već obavljaju razgovore oko formiranja vlasti na nižim nivoima. Dakle, postoje dva vidna bloka. Jedan je onaj koji je građansko-lijeve orijentacije, dok je drugi onaj koji protežiraju nacionalne stranke ili kako ih međunarodna zajednica naziva, stranke etničkih politika. Naravno postoje i one stranke koje nisu u ova dva bloka, a sa kojima će se izvjesno razgovarati o formiranju vlasti.

Ko može  formirati vlast?

Izvjesno nije onaj ko ima najviše glasova na izborima, nego oni koji mogu okupiti koaliciju na različitim nivoima vlasti, na način da ostvare parlamentarnu većinu. Tu ima, naravno, više kombinacija ili varijanti, ali koliko vidim, nisu se do sada pojavile informacije u javnosti šta to može značiti, pa ćemo nastavak teksta posvetiti tome. Prva, jako važna informacija došla je iz građansko-lijeve orijentacije (plus novonastale stranke i SBB), gdje su oni rekli da će probati napraviti vlast u kantonima i to bez SDA (govori se o pet kantona), tako što će okupiti koaliciju bez spomenute stranke. Sad još jednom da kažemo šta to znači. Ako, stvarno, a nisam sklon špekulacijama, građansko-lijeve političke stranke uz pomoć novonastalih stranaka i SBB-a, formiraju parlamentarne većine u kantonalnim skupštinama, 4 ili 5 kantona, svejedno, prva je asocijacija da će oni tamo formirati vlade ili vlast. No, ono što je mnogo interesantnije u toj priče odnosi se na to da onda te stranke, kroz kantonalne skupštine mogu osvojiti Dom naroda FBiH, ili kroz klubove naroda u tom gornjem domu zapravo ostvariti značajnu ulogu i u državnom Domu naroda. Kroz tu vertikalu kanton - Dom naroda FBiH - Dom naroda BiH zapravo bi postale nezaobilazan faktor u formiranju entitetske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, a nešto kasnije i u formiranju državne vlasti.

Budimo još precizniji, onaj ko ostvari većine u klubovima naroda u Domu naroda FBiH ne može biti zaobiđen u formiranju vlasti Federacije Bosne i Hercegovine, jer će kontrolirati većinu u tome domu, a samim time imaće i alate za formiranje državne vlasti. Kada HDZ govori o mogućim blokadama, na način da oni to izvjesno misle uraditi kroz Doma naroda FBiH, onda se javlja i druga osovina, koja će imati mogućnost da kroz Klub Bošnjaka, Klub Srba ili Klub ostalih, jednostavno ne dozvoli bilo koje formiranje vlasti bez njihove volje. To sve zajedno znači da alate političke ucjene ne može koristiti samo HDZ, već i onaj dio stranaka koji ovlada klubovima Bošnjaka, Srba i Ostalih u Domu naroda FBiH, tako da bez tih stranaka neće biti moguće formirati federalnu vlast, pa ni onu na državnom nivou. Nakon gorkih iskustava, kada je opozicija 2015. godine svojim glasom dala saglasnost da se formira federalna Vlada, a time i državna, glasanjem za Puzigaču i ne osporavanjem izbora predsjednika i potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, izvjesno je da su i onu naučili lekciju.

Izborna volja građana nasuprot klijentelizmu

Ovdje imamo dva primjera. Prvi je ovaj iz Federacije Bosne i Hercegovine, gdje se jasno govorilo da se neće ići u koaliciju sa SDA, kao i taj dio da se neće formirati vlast sa nacionalnim strankama, a kako to zapravo nije moguće, interesantan je dio kako će se građansko-lijeve stranke (plus novonastale stranke i SBB) postaviti prema toj dilemi. Da li ući u vlast sa nacionalnim strankama i na kojem nivou, uz pregovaranje o krucijalno važnim stvarima za građansku opciju ili će podleći vlastitom klijentelizmu, na način da uhljebe što više svojih kadrova, najčešće nimalo kvalitetnih. Taj će klijentelizam kod građansko-lijevih političkih stranaka, svakako biti nezaobilazan element, tako da ćemo vidjeti šta će oni sve dati da bi dobili pozicije na vlasti. Politički klijentelizam kod nacionalnih stranaka je već odavno dokazana stvar, tako da će oni nastojati da takav princip nastave i namame građansko-lijeve političke stranke nekim pakleno zanimljivim ponudama.

Ista je stvar u bh. entitetu Republika Srpska. Tamo je SDS gradio izbornu priču na tome da tamo postoji režim kojem se treba suprotstaviti, čak su dobili jako značajan dio glasova kroz aktivitet Davora Dragičevića, koji im je u nekoliko regija donio desetine hiljada glasova. Onda se javi ideja političkog klijentelizma, gdje oni razmišljaju da ipak odu u koaliciju sa SNSD-om, brišući time sve svoje izborne poruke i principe. To je klasičan put u pakao, jer možda jednom i dobiju jeke pozicije u vlasti, ali se postavlja pitanje ko će više ikada glasati za tako nekonzistentne politike. To su sve jako otvorena pitanja.

Šta je zaključak?

Vrlo jednostavno. Vidjećemo koliko političke stranke imaju konzistentnost u svojim izbornim obećanjima, odnosno, da li će se radi komadića vlasti odreći svojih temeljnih principa, na kojima su uopće dobili glasove. Kada imate izborne poruke koje donose hiljade glasova, pa onda to sve rasprodate, da bi par stranačkih kadrova bilo uhljebljeno, tada se postavlja pitanje stvarne konzistentnosti takvih političkih stranaka. Tako da formiranje vlasti, da nije jako ozbiljno pitanje, bilo bi jako zabavna priča, u kojem ćemo moći sagledati karakterne osobine svih aktera za formiranje vlasti.

Poruka ovima što mi osporavaju blog na Facebooku

Ima najmanje desetak portala gdje mogu svakodnevno pisati svoja razmišljanja, tako da su vaše akcije besmislene. Zamislite kako kod građana izgleda da neko ko se bori za ljudska prava i temeljne slobode, bude prijavljen za govor mržnje, a oni koji su sljedbenici presuđenih udruženih zločinačkih poduhvata su nazovi »demokracija« što je također besmisleno i neće se desiti. Od sada, vrlo ću često citirati presuđene udružene zločinačke poduhvate, kako na svome blogu tako i na brojnim portalima. Veoma sam inspirisan dječijim aktivnostima, različitih bot sistema.

Piše: dr Slaven Kovačević

Ustavni sud po apelaciji Krišto ne može zanemariti mišljenja Venecijanske komsije i OHR-a

Nakon održanih Općih izbora u Bosni i Hercegovini, postoji određena mogućnost da formiranje vlasti ili impiementacija izbornih rezultata uđe u političku, ponoviću još jednom političku krizu (jer ona svakako nije pravne prirode), radi političkih apetita HDZ-a koji nadilaze pravne norme ove zemlje, a posebno europske vrijednosti sadržane u europskoj pravnoj stečevini. Slobodno možemo konstatirati da bi uzročnik moguće političke krize bila odluka Ustavnog suda BiH po zahtjevu dr Bože Ljubića, koja je u svome sadržaju i obrazloženju izrazito kontradiktorna, na način da postoji nekoliko elemenata da Ustavni sud BiH nije potpuno i u cjelosti utvrdio činjenično stanje. Lako je ovu konstataciju obrazložiti sa samo dva elementa. Prvi od njih odnosi se da je Ustavni sud BiH po prvi put ušao u prostor izbornog zakonodavstva, praveći određeni presedan u svojoj dosadašnjoj praksi i to kroz odluku koja je zanemarila mišljenje OHR-a (krajnjeg tumača civilnog aspekta Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH iz Daytona) i mišljenje Venecijanske komisije, europskog pravnog autoriteta koji pomaže tranzicijskim zemljama u ustavnim pitanjima. Osim toga, postoji opravdana sumnja da Ustavni sud BiH nije koristio službenu verziju Ustava BiH, onu na engleskom jeziku, koja se razlikuje od neslužbenih prijevoda koje koristi isti taj Ustavni sud BiH. Prije nego vam pokažem ključnu razliku između službene verzije i neslužbenih prijevoda, podsjetimo se da je OHR u svome saopćenju od 2.11.2017. godine saopćio sljedeće:

»Nadalje, iako je Opći okvirni sporazum za mir potpisan na četiri jezika, pripadajući aneksi Sporazuma, uključujući i Ustav BiH, sačinjeni su samo na engleskom.

Postignut je poseban sporazum koji definira proceduru za zvanično prevođenje aneksa Općeg okvirnog sporazuma za mir. Nažalost, zbog nemogućnosti bosanskohercegovačkih vlasti da ustanove verziju na bosanskom jeziku, ovaj sporazum nikada nije proveden. Zbog toga je verzija aneksa na engleskom jeziku i dalje jedina službena verzija.«

Podsjetimo se kako je Ustav BiH zapravo Aneks IV Općeg okvirnog sporazuma za mir iz Daytona. Ustavni sud BiH, rješavajući zahtjev dr Bože Ljubića, kao svoj 35. stav govori o pravnom osnovu gdje prikazuje sljedeći tekst člana I/2 Ustava BiH, na temelju kojeg je i donesene njihova odluka:

dok je u službenoj verziji Ustava BiH, onoj koju možete skinuti sa internet stranice OHR-a, gdje se eksplicitno navodi da sadržaj postoji samo na engleskom jeziku, sljedeća formulacija člana I/2:

ili kako bi to u prijevodu bilo: »Bosna i Hercegovina biće demokratska država koja funkcionira u skladu sa vladavinom prava i slobodnim i demokratskim izborima.« Ta razlika, ogleda se u nedostatku termina »vladavina prava« (eng. rule of law) u odluci Ustavnog suda BiH u predmetu »Božo Ljubić« što bi, da je primijenjeno, dalo potpuno drugačiji pravi okvir za odlučivanje Ustavnog suda BiH. Kažimo kako taj anglosaksonski termin »vladavina prava« znači jednakost pred zakonom svih građana, na individualnom nivou i bez izuzetaka, dok HDZ radi svojih političkih aspiracija, odnosno aspiracija HDZ Hrvatske da ima utjecaj u Bosni Hercegovini, nastoji poništavati temelje vladavine prava koji se ogledaju u jednakosti svih građana pred zakonom, bez izuzetaka. Da je to Ustavni sud BiH imao u vidu, onda se ne bi mogle tako tako izbrisati dijelovi prijelaznih i završnih odredbi Izbornog zakona BiH, koje je svojevremeno OSCE utvrdio kao minimum za poštivanje vladavina prava u Bosni i Hercegovini, odnosno da svi građani moraju imati svaku jednakost u pravima.

Poslije toga imali smo novi zahtjev za ocjenu ustavnosti, koju je Ustavnom sudu BiH podnijela gospođa Borjana Krišto, čime je ozvaničeno priznanje da prvobitna odluka »Božo Ljubić« ne zadovoljava političke apetite HDZ-a, da su oni svjesni postojanja Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koji govori nešto što im ne odgovara, pa su ovim novim zahtjevom htjeli ovu priču oko izbornog zakonodavstva dodatno ispeglati u svoju korist, dovodeći Ustavni sud BiH u vrlo loš položaj iz nekoliko prazloga.

Prvi od njih ogleda se u tome da je Ustavni sud BiH već razmatrao istovjetan zahtjev u predmetu »Božo Ljubić« nakon čega nema novih elementa, niti novih saznanja, koji bi Ustavnom sudu BiH bili osnov da otvori razmatranje ovoga predmeta u istoj pravnoj stvari. Niti je Izborni zakon BiH neki novi, niti je Ustav Federacija BiH neki novi, niti je bilo šta novo u tom predmetu. Čak je Ustavni sud BiH u predmetu »Svetozar Pudarić« čiju je apelaciju odbacio kao nedopuštenu jer je već jednom ista pravna stvar bila razmatrana, utvrdio svoju sudsku praksu, od koje ne bi smio ni sada odstupiti. Ako bi odstupio, samo potvrdio svoju ispolitiziranost, kao i navode čaršije da se pojedini ustavni suci viđaju sa pojedincima iz političkog života.

Drugi je problem mišljenje OHR-a, koje je kao i u predmetu »Bože Ljubića« dato u svojstvu prijatelja suda, ali od strane krajnjeg tumača civilnog aspekta Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH iz Daytona, u kojem se nedvojbeno kaže da se treba omogućiti da iz svakoga kantona bude nominiran po jedan delegat iz svakog od naroda, ako je izabran, što se kao norma mora primjenjivati do okončanja Aneksa 7 Daytonskog sporazuma (povratak svih nasilno raseljenih osoba u prijeratne domove), koji nije okončan što je OHR argumentirao time da postoje projekti koji tretiraju povratak raseljenih i koji se okončavaju tek 2020. godine. Dakle, povratak nije okončan, što Ustavnom sudu BiH ne daje pravo da ga proglasi okončanim jer nije nadležna institucija za takvo nešto.

Treća stvar, koja se ne može zaobići je postojanje člana II/2 Ustava BiH, koji kaže da se Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda direktno primijenjuje u Bosni i Hercegovini, te da ona ima prednost u odnosu na sve zakone i prava. To jednostavno znači da i 4 (četiri) presude Europskog suda za ljudska prava iz Strassburga imaju direktnu primjenu u našoj zemlji, jer je taj isti sud ustanovljen Poglavljem II Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, gdje čak u članu 46. piše da su presude Europskog suda obavezujuće za sve učesnike sporova. Dakle, te presude, iznad su Izbornog zakona BiH i ustava svih nižih nivoa vlasti, što Ustavni sud BiH redovno zaboravi.

Četvrti problem za Ustavni sud BiH je postojanje Aneksa VI Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, koji govori o zaštiti ljudskih prava i jasni kaže da Bosna i Hercegovina mora garantirati najviši stepen zaštite ljudskih prava, posebno onih iz Europske povelje za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. To znači kako bi donošenje još jedne zavrzlama odluke Ustavnog suda BiH po pitanju izbornog zakonodavstva moglo ući u prostor kršenja Daytonskog sporazuma, kojim su i oni sami ustanovljeni, kako je to propisano Aneksom IV. Odnosno, zaobilaženjem ili negiranjem Daytonskog sporazuma, Ustavni sud BiH bi negirao sam sebe.

Peto, Ustavni sud BiH ne može razmatrati istu stvar, odnosno usklađenost Ustava Federacije BiH sa Izbornim zakonom BiH, kada zakonodavac nije postupio po njegovoj odluci, tako da se nema šta usklađivati. Još preciznije, Izborni zakon BiH je pravni akt višeg reda u odnosu na Ustav Federacije BiH, još preciznije, u odnosu na entitetske i kantonalne ustave, tako da dok se ne donesu izmjene Izbornog zakona BiH u skladu sa svim odredbama Ustava BiH, a ne samo sa onim koje loše interpretira Ustavni sud BiH, nema pravnog osnova za usklađivanjem nižih pravnih akata sa višim.

Šesto, Ustavni sud BiH treba da uvaži mišljenje Venecijanske komisije koja u svome stavu, koje je Ustavni sud BiH prenio u odluci »Božo Ljubić« kaže:

»...Venecijanska komisija na kraju zaključuje da se „čini da je sistem prema Ustavu Federacije u skladu sa evropskim i drugim međunarodnim standardima u oblasti izbora, a budući da Izborni zakon namjerava da provede u djelo relevantne odredbe Ustava Federacije, također se čini da je sistem u skladu i sa ovim standardima“. Prema mišljenju Venecijanske komisije, čini se da Izborni zakon samo „uveličava“ odstupanja od onoga što je „proporcionalnost“ koju naređuje Ustav Federacije u raspodjeli mjesta u Domu naroda, međutim, može se predvidjeti rješenje kojim bi se odredba Izbornog zakona („Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“) tumačila onako kako je formulirana u Ustavu Federacije („ U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu“).«

Ovo je još jedan pokazatelj pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja od strane Ustavnog suda BiH u predmetu »Božo Ljubić« što je danas postalo izvorom političke nestabilnosti Bosne i Hercegovine. Venecijanska komisija kaže da su odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa europskim izbornim standardima, dok Ustavni sud BiH odlučuje suprotno. U najmanju ruku, jako čudno.

Na kraju, bilo bi dobro da Ustavni sud BiH svoj rad uskladi sa službenom verzijom Ustava BiH, onom na engleskom jeziku, da na svojoj internet stranici nema četiri različite verzije Ustava BiH, što je direktan udar na njihov autoritet i integritet, pa da napokon počne razmišljati i o zaštiti ljudskih prava onako kako je to utvrđeno vladavinom prava, terminom koji postoji u Ustavu BiH a kojeg oni zanemaruju, da se prisjeti postojanja članova II/2 i II/4 Ustava BiH koji govori o zaštiti ljudskih prava i nediskriminaciji, da se prisjeti postojanja mišljenja OHR-a i Venecijanske komisije, koja govore drugačije od onoga kako odlučuje Ustavni sud BiH u pomenutim predmetima. Ili možda Ustavni sud BiH misli preuzeti ulogu OHR-a i sebe smatrati iznad pravnog autoriteta Venecijanske komisije ili čak svojim odlukama potpuno devalvirati presude Europskog suda za ljudska prava iz Strassburga. To bi potpuno razorilo svako povjerenje u Ustavni sud BiH, a svakoga građanina ove zemlje dovelo u stanje pravne nesigurnosti.

Piše: dr Slaven Kovačević

Demontiranje neistina Dragana Čovića

Bez obzira što je svačije legitimno pravo da vodi političku borbu svim demokratskim sredstvima, može doći do problema u tom legitimnom pravu, ako je ono temeljeno na neistinama. Naravno, neću koristiti izraz »laži« jer bi eventualno zvučalo grubo i nimalo akademski, pa ćemo se zaustaviti na neistinama koje danas nudi Dragan Čović.

Krenimo redom.

Neistina prva.

Čujemo iz HNS-a da je izbor člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda nelegalan, neustavan i nelegitiman, što Dragan Čović obrazlaže time da je tako rekao Ustavni sud BiH, pa s toga kako prenosi Oslobođenje, kaže Čović da izbor članova nije u u skladu sa Ustavom. Nije tačno. Zašto? Pa zato što Božo Ljubić u svome zahtjevu nije niti osporio izbor članova Predsjedništva BiH, već se samo referirao na članove Izbornog zakona BiH, koji se odnose na popunjavanje Doma naroda FBiH ili tačnije na članove 10.10, 10.12, 10.15. i 10.16. Potpoglavlja B Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i člana 20.16 Prelaznih i završnih odredbi Izbornog zakona. Evo vam isječak iz oduke Ustavnog suda BiH po zahtjevu Bože Ljubića:

Isječak iz odluke Ustavnog suda BiH, po zahtjevu Bože Ljubića

Pomenuti članovi, dakle reguliraju isključivo popunjavanje Doma naroda Federacije Bosne i Hercegovine i ništa drugo.

Neistina druga

Da je Ustavni sud BiH presudio da treba uvesti »legitimno političko predstavljanje naroda« na svim administrativnim nivoima. Opet nije tačno. Odluka Ustavnog suda BiH veoma je jasna, sadržana je u par rečenica, koje se odnose na stavljanje van snage člana 10.12 stav (2) i člana 20.16.A stav (2) ali samo a-j iz Izbornog zakona BiH. Evo kako i to izgleda:

 

Dakle, odluka Ustavnog suda BiH se odnosi sa na dva pomenuta člana Izbornog zakona BiH i nalaže se zakonodavcu, Parlamentarnoj skupštini BiH da u roku od šest mjeseci uskladi odredbe članova 10.12 stav (2) i 20.16A stav (2) a-j sa Ustavom BiH, ne dajući bilo kakvo uputstvo, naredbu, odredbu, naputak, prijedlog, bilo šta, kako to treba uraditi, odnosno to je u cijelosti ostavljeno zakonodavcu da uradi kako god želi. Sva ona »kreativna« tumačenja dijelova obrazloženja, od mišljenja Venecijanske komisije, pa nadalje, potpadaju pod nepotrebna i politička, jer taj dio odluke Ustavnog suda BiH nije obavezujući. Da konstatiramo ono što jeste tačno, a to je da Božo Ljubić nije tražio niti je Ustavni sud BiH razmatrao bilo šta, što se tiče izbora članova Predsjedništva BiH.

Kako je podnošenjem novog zahtjeva, onoga Borjane Krišto, HDZ BiH ili ako hoćete HNS nedvosmisleno priznao da odluka Ustavnog suda BiH u predmetu »Božo Ljubić« ne zadovoljava njihove političke apetite, ta će stvar postati jako interesantna. Znate zašto? Pa zato jer je Božo Ljubić u svome zahtjevu osporavao dijelove Ustava Federacije BiH koji se odnose na popunjavanje Doma naroda FBiH, što je Ustavni sud BiH očito odbacio, govoreći da se »Djelomično usvaja zahtjev dr Bože Ljubića« čime je utvrdio da je njegov zahtjev razmotrio u cijelosti, ali ga samo djelomično prihvatio, odbacivši ostatak njegovog zahtjeva koji se odnosi na Ustav Federacije BiH, što se može vidjeti iz citiranih dijelova obrazloženja odluke Ustavnog suda BiH u tom predmetu (postoji tamo cijela matematika i statistika Bože Ljubića, kojom se osporavaju dijelovi Ustava Federacije BiH). To nedvosmisleno znači da je Ustavni sud BiH već razmatrao ono što traži i gospođa Borjana Krišto, pa bi trebao njen zahtjev ocijeniti nedopuštenim jer je već razmatrao isti zahtjev drugog podnosioca (učinio je to u predmetu Svetozara Pudarića odbacujući ga nedopuštenim jer se ta stvar već razmatrala), a nema novih detalja koji su se u međuvremenu pojavili. Isti je Ustav BiH i isti je Ustav Federacije BiH, odnosno sve je isto kao i prilikom podnošenja zahtjeva Bože Ljubića, kao i nakon njega. Nema novih pravnih osnova, iako je ovo čudna zemlja, gdje me ne bi čudilo da Ustavni sud BiH pogazi i svoja pravila i ranije odluke. U pravnom smislu, kada jednom napravite presedan, to postaje pravilo.

Neistina treća

Kaže Dragan Čović više puta da je Ustavni sud BiH utvrdio da je »konstitutivnost« natkrovljujući princip u svojoj odluci, koliko se sjećam 5/98. E tu ima ozbiljan problem. Nije Ustavni sud BiH tumač Ustava BiH, već njegov zaštitnik, ne može Ustavni sud BiH mijenjati Ustav BiH jer nije ustavotvorac ili da budem krajnje jasan - da je nešto »natkrovljujući princip« može imati pravnu snagu samo ako tako piše u Ustavu BiH, a ne piše. Posebno ne piše u toj alineji 10, preambule Ustava BiH, koja izvorno glasi:

Alineja 10, preambule Ustava BiH

To bi trebalo značiti, a niko od aktivne politike da to kaže ili demantira da Ustav BiH ima pet ustavotvornih elemenata - Bošnjake, Hrvate, Srbe, Ostale i građane BiH, koji bi morali imati istovjetna prava, a nemaju.

Neistina četvrta

Kaže Čović, kako se vlast ne može formirati, jer postoji nedostatak u Izbornom zakonu BiH, koji uređuje način popune Doma naroda FBiH. Ima tu mali problem. Isti taj zakon u članu 10.12 stav (1) kaže ovo:

To je ovo što se danas pojavljuje u javnosti, da Centralna izborna komisija nakon svakog popisa određuje broj delegata koj se biraju iz svakog konstitutivnog naroda i ostalih, a koji se biraju iz kantonalnih skupština. Ima i ovdje manji problem. CIK nije zakonodavac, tako da on ne može ispuniti nalog iz odluke Ustavnog suda BiH po zahtjevu Bože Ljubića, jer to treba uraditi Parlamentarna skupština BiH (PSBiH). CIK može sačiniti prijedlog i uputiti ga PSBiH u parlamentarnu proceduru na razmatranje, ali Izborni zakon BiH ne može mijenjati. Ipak, CIK može svojim podzakonskim aktom ponuditi prijelazno rješenje, što taj isti CIK i najavljuje, ali mora uvažavati odredbe Ustava BiH i Ustava Federacije BiH.

U Ustavu FBiH kaže da će se primjenjivati popis iz 1991. godine sve do okončanja Aneksa VII Dejtonskog sporazuma (povratak svih raseljenih u prijeratne domove), gdje OHR svojim mišljenjem nedvosmisleno kaže da Aneks VII nije okončan jer ima projekata povratka u toku koji se okončavaju 2020. godine. O kojim se i kakvim projektima radi, ne znam, ali tako kaže OHR, koji je jedna od dvije institucije koje imaju pravo proglasiti povratak okončanim. Druga je Parlamentarna skupština BiH, a to svakako nije CIK niti Ustavni sud BiH. Šta će biti od ovoga, vidjećmo.

Neistina peta

Kaže Dragan Čović da Bosna i Hercegovina neće nikad biti jednonacionalna, građanska i unitarna država. Sve netačno. Prvo, već sada je BiH multi-etnička država bez bilo čije namjere da to mijenja. Drugo, već sada u istoj alineji 10, preambule Ustava BiH stoji da su i građani BiH ustavotvorni element, što znači da je ona već sada i građanska, a ne samo etnička država. I treće, ovo unitarna mi govori da uvaženi Čović ne zna šta znači pojam unitarnog uređenja, koje nema veze sa etničkom pripadnošću, metodom jedan građanin - jedan glas niti bilo kakve veze sa etničkim elementima. Da ovo sve zajedno nije jako ozbiljna priča, bilo bi jako smiješno. Kako se radi političkih apetita izgovaraju različite neistine, motivirane time da niko drugi osim Dragana Čovića ne čita Ustav BiH i važeće zakone, pa na temelju toga, plasiraju se neistine koje neko prihvata kao tačne, a da nije niti zavirio šta piše u Ustavu BiH, odlukama Ustavnog suda BiH ili Izbornom zakonu BiH. Tako očito Čović vlada svojim glasačkim tijelom, oslanjajući se ne nezainteresiranost tog tijela da pročita Ustav BiH, odluke Ustavnog suda BiH ili, recimo, Izborni zakon BiH.

Bez obzira, vlast se može formirati, postoje mehanizmi za takvo nešto, postoji OHR, koji je po Aneksu X dužan obezbijediti fer i poštene izbore u što spada i implementacija izbornih rezultata i formiranje vlasti, pa je k tome još OHR obavezan da djeluje u slučaju bilo kakvih blokada. Kojih blokada? Pa onih političke prirode jer pravni osnov za blokade ne postoji.

Da vas malo nasmijem. Kaže Ustavni sud BiH da se sljedeća odredba stavlja van snage:  „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“ što je interesantna konstrukcija. Valjda je trebalo da u Izbornom zakonu BiH piše: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto iz svakog kantona“ jer se radi o delegiranju delegata iz konstitutivnih naroda iz skupština kantona u Dom naroda FBiH, a ne da svaki narod treba imati po jednog predstavnika u kantonu. Interesantno, zar ne?

Piše: dr Slaven Kovačević

Američka politika prema Bosni i Hercegovini

Jako interesantna tema, zar ne? Zato ćemo u ovome tekstu posvetiti pažnju izjavama visokih američkih političkih funkcionera, koje su date tokom ove godine, kako bismo ih mogli kroz analizu sadržaja, selekciju i interpretaciju, kao metode iz političke analize, približiti najširoj publici. Postoji nekoliko elemenata koji se ponavljaju u tim izjavama američkih dužnosnika, što nam daje za pravo da utvrdimo kako se radi o izgrađenim političkim stavovima prema Bosni i Hercegovini i dešavanjima u njoj.

Šta su govorili američki dužnosnici tokom godine

Ovdje ćemo istaći one izjave koje su date kao izraz konkretnih stavova prema Bosni i Hercegovini, uzimajući rezervu da je tih izjava bilo nešto više. Poredaćemo ih hronološki kako bismo ostvarili pravilnu selekciju izjava i onda ćemo u drugom dijelu dati jedan autorski komentar.

Prva izjava ove godine, koja sadrži dijagnozu političkog stanja u Bosni i Hercegovini, odnosno vršenja političkih aktivnosti, došla je od senatora Rogera Wickera, koji prilikom posjete Bosni i Hercegovini kaže sljedeće:

"Umorni smo od načina na koji etničke politike dominiraju političkom debatom, što otežava donošenje odluka za napredak. Dijelimo mišljenje s našim saveznicima i građanima u BiH koji žele ići naprijed, a BiH ne može ići naprijed ukoliko se vlasti ne pozabave i ne riješe pitanje korupcije. Podjele među građanima nisu toliko duboke kakvim ih predstavljaju politički lideri. Koriste ih samo da bi ostali moćni. Morate se više boriti protiv korupcije i kriminala."

Senator je, također, rekao da građani treba da ostave po strani zaštitu etničkih privilegija koje ih udaljavaju jedne od drugih i da promoviraju politike koje će im omogućiti nova radna mjesta, napredno obrazovanje i prosperitet koji žele.

„Iako je naš odnos sa svim zemljama Zapadnog Balkana bitan, Sjedinjene Države imaju poseban interes u Bosni i Hercegovini. Moramo se više usredotočiti na to" poručio je senator Wicker.

„Sada je 2018. godina. Predstavnici manjina ne mogu da se kandidiraju za državno Predsjedništvo, samo zbog svoje etničke pripadnosti. Također, ni Bošnjaci ni Hrvati u Republici Srpskoj ni Srbi u Federaciji BiH ne mogu da se kandidiraju za Predsjedništvo zbog svoje etničke pripadnosti, u Evropi, u 2018. godini. Ne mogu ni brojni građani koji su, po principu, odbili da se izjasne u vezi sa svojom etničkom pripadnosti. Ovo se nastavlja i pored brojnih presuda Evropskog suda za ljudska prava koje kažu da ovu manjkavost treba ispraviti u Ustavu" istakao je Wicker i dodao da u navedene kategorije spada više od 300.000 od 3.5 miliona ljudi koji žive u BiH.

“Ovo je jednostavno pogrešno, i mora prestati" ocijenio je senator Wicker.

Nastavak ove linije promatranja Bosne i Heregovine, bila je i u izjavi Erica Georga Nelsona, koji je nominiran za novog ambasadora SAD-a u Bosni i Hercegovini. On kaže sljedeće:

„Kao garant Dejtonskog mirovnog sporazuma, Sjedinjene Države će ostati čvrsto odlučne da podrže suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Dvadeset i tri godine relativnog mira veliko su postignuće, ali ne smijemo to uzeti zdravo za gotovo. Put koji najsigurnije vodi budućnosti koja obećava jest integracija u euroatlantske institucije. Nažalost, isuviše mnogo političara u BiH i dalje etnički nacionalizam i osobno bogaćenje stavljaju daleko ispred ključno potrebnih reformi."

Poslije njega javlja se Ambasada SAD-a u Bosni i Hercegovini, koja kaže sljedeće:

„Šokantno je da ti pojedinci sa govornica iznose potpune laži, posebno uzimajući u obzir koliko je lako pobiti njihove neosnovane tvrdnje. Takva retorika je neodgovorna, zapaljiva i izvan svih demokratskih normi. Očigledno je da se određene političke grupe boje da će njihove koruptivne i nezakonite aktivnosti biti istraživane i procesuirane. Umjesto da se usredotoče na pitanja od stvarne važnosti za građane BiH, njihova sebična logika je da pokušaju zavarati građane stvaranjem lažnih neprijatelja, navodi se iz Ambasade SAD-a i dodaje:

Sjedinjene Američke Države neće dopustiti da budu prikazane kao neprijatelj ljudi u BiH kada je jasno da drugi aktivno rade protiv interesa samih građana. U skladu s našom dugogodišnjom podrškom suverenitetu, teritorijalnom integritetu i stabilnosti BiH, kao i dobrobiti svih građana ove zemlje, nastavićemo insistirati na mjerama neophodnim za izgradnju pravosudnog sistema koji će se boriti protiv terorizma i korupcije, kao i mjerama za poboljšanje vjerodostojnosti i transparentnosti izbora, uključujući i ukazivanje na izborne prijevare svaki put kada ih uočimo.“

I na kraju, Direktor odjela State Departmenta za Jugoistočnu i centralnu Evropu, Matthew Palmer je u Beogradu, nedavno, kazao sljedeće:

"Sve one koji žele da dovedu u pitanje integritet države BiH treba upozoriti da SAD i naši partneri ostaju i dalje privrženi jedinstvu Bosne, Daytonskom sporazumu i institucijama. Obavezali smo se da očuvamo nenarušiv suverenitet BiH."

To je otprilike, najvažniji zbir izjava o američkim stavovima prema Bosni i Hercegovini, gdje se prikazuje nekoliko stavova koji se kontinuirano ponavljaju.

Šta su, onda, jasni američki stavovi prema BiH?

Prvi od njih ogleda se u tome da Sjedinjene Američke Države kao tvorac i primarni garant Općeg okvirnog mirovnog sporazuma za BiH, potpisanog novembra 1995. u Daytonu, kažu da su čvrsto opredjeljene za očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, pa poručuju svima onima u zemlji, susjedstvu, pa i šire, da će svako odstupanje od Daytona, odnosno udari na suverenitet i teritorijalni integritet BiH doživjeti jasnu američku reakciju. Ovo nije mala stvar, kada na primjer znamo da predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, do sada nije iskoristio riječ »suverenitet« kad god je govorio o Bosni i Hercegovini. Njegova fraza da Srbija poštuje teritorijalni integritet BiH je manjkava, sve dok ona ne dođe u fazu da Srbija poštuje i suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Povod za odsustvo termina »suverenitet« veoma je jednostavan i vidan, ogleda se u tome da Srbija nije spremna priznati suverenu vlast BiH, uz ponavljanje da će ona podržati sve što se dogovore tri naroda i dva entiteta. Tu leži »kvaka« koja jasno govori da Srbija vrlo svjesno i planirano nastoji držati stvar »u toplome« kako bi nekada ostvarila jedan od svojih ciljeva, a to je podjela Bosne i Hercegovine i pripajanje jednog njenog dijela Srbiji. Zato se izbjegava termin suverenitet, derogira suverena vlast BiH, kao da ona ne postoji, pa težište donošenja odluka prebacuje na narode, kao da su oni nositelji suvereniteta, a nisu, jer su to svi bosanskohercegovački ljudi, njeni građani, koji svojim glasanjem na izborima obrazuju suverenu vlast Bosne i Hercegovine.

Slična stvar, dolazi iz susjedne Hrvatske, koja ide još jedan korak dalje. Premijer Hrvatske Andrej Plenković, vidno zloupotrebljavajući poziciju članstva u Europskoj uniji, kontinuirano ulazi u prostor unutarnjih pitanja ili suverenih prava Bosne i Hercegovine, počev od izbornog zakona, pa recimo do jednostranih odluka Hrvatske o teritorijalnim vodama u Neumskom zalivu, gdje se očito poništava pravo Bosne i Hercegovine na njene teritorijalne vode. Ovo su samo neki od primjera udara na suverenitet Bosne i Hercegovine, što vrlo izvjesno Amerika vidi i zna. Šta će biti njena reakcija, vidjećemo.

Drugo važno pitanje, tiče se etničkih politika, koje SAD, po izjavama koje smo pročitali, vide kao problem u Bosni i Hercegovini, na način da postoje lideri etničkih politika, koji svjesno proizvode etničku tenziju, kako bi ostali na pozicijama vlasti i tako nastavili osobno bogaćenje. To se može veoma precizno evidentirati iz izjava američkih dužnosnika, koji još dodatno kažu da sebičnost lidera etničkih politika nadilazi prava građana, odnosno koriste emocije građana kroz proizvođenje straha samo sa ciljem ostanka na vlasti i osobnog bogaćenja.

Onda dođe treći, jako, jako važan element, a to je prevelik stepen korupcije, koja je proizvod sistema, kojeg su formirale, opet etničke politike, gdje Ambasada SAD-a, ponovimo to još jednom, jasno kaže: „Očigledno je da se određene političke grupe boje da će njihove koruptivne i nezakonite aktivnosti biti istraživane i procesuirane.“  U ovoj izjavi se vidi da Amerika zna za sistemsku korupciju u Bosni i Hercegovini i ko su njeni nositelji. Možda slijedi neko novo proširenje američke crne liste, vidjećemo.

I na kraju, ne manje važno, četvrto, Sjedinjene Američke Države su svjesne sistemske diskriminacije, koja je direktan proizvod etničkih politika, koje kako kaže senator Wicker, neće da provedu presude Europskog suda za ljudska prava iz Strassburga, čime bi zapravo propao sadašnji politički sistem, koji je 23 godine nakon Daytona eskalirao do te mjere, da je narušavanje osnovnih ljudskih prava postalo uobičajenom političkom praksom, što je neprihvatljivo.

Tekst je već podugačak, pa ćemo, za sada ovdje stati. Ovi stavovi Amerike, predstavljaju jednu motivaciju, olakšanje, za nas građane Bosne i Hercegovine, da najveća svjetska sila pravilno evidentira probleme u Bosni i Hercegovini, kao i to ko su nositelji stvaranja tih problema. Ono što se možemo nadati, realno, da uočavanje ovih nedostataka u političkom sistemu i političkom životu Bosne i Hercegovine, svakako će izazvati reakciju Amerike, velikog prijatelja Bosne i Hercegovine, što prema dosadašnjoj praksi često ide jako sporo i mravljim koracima. S druge strane je strah, da ta reakcija, ipak, ne dođe prekasno.

Piše: dr Slaven Kovačević