Jednakopravnost građana nasuprot utjecajima susjednih zemalja

Postoji više dilema zašto se jednakost svakog građanina Bosne i Hercegovine politički osporava od pojedinih dijelova političkih elita, koje time nastoje izmijeniti političku sliku Bosne i Hercegovine, na način da na oba oka žmire na postojanje sistemske diskriminacije. Dileme se odnose na to, da ono što oni izgovaraju, jednostavno nije tačno, pa se postavlja pitanje da li oni znaju da je to netačno pa namjerno to rade ili se, pak, radi o klasičnom neznanju. U nastavku teksta pokušaću vam dati svoje viđenje, šta je zapravo cilj takvih etničkih politika koje nastoje poništiti jednakost ili jednakopravnost svih građana.

Zajednički život ili suživot

Ovo je osnovno pitanje, na koje je odgovor trebao dati izborni dan. Na žalost, samo je djelomičan odgovor stigao. Ima tu više razloga za takvu pojavu djelomičnog odgovora, ali je, na žalost, prisutan onaj najlošiji po jednakost građana, a to je da postoji temeljno nepoznavanje različitosti ovih pojmova i to, da stvar bude još gora takvo nepoznavanje ovih pojmova postoji i u dijelu zemlje, koju protivnici Bosne i Hercegovine nazivaju »sarajevska politička čaršija.« Kada neke od njih iz »sarajevske političke čaršije« pitate zašto ističu svoje zalaganje za suživot, kada to nije zajednički život, onda dobijete odgovor da oni smatraju da je to hrvatski termin koji označava zajednički život. Odnosno, po njima je suživot hrvatski termin ili pojam za zajednički život, što je apsolutno netačno. Takvima navedem primjer. Ako vozite auto, imate suvozača, da li vas dvojica zajedno vozite auto ili ste jedan pored drugoga. Naravno, odgovor je jednostavan, da se radi o osobama koje su jedna pored druge, da one zajedno ne voze auto, da čak nemaju nikakav dodir. Zato je, nekako, žalosno, čuti da ondje gdje mislite da bi jednakopravnost svih građana, kroz život zajedno u zemlji ili zajednički život, trebala imati temeljno uporište, da oni ne znaju razlikovati ta dva pojma, pa čak misle da se radi o hrvatskoj verziji za ono što smatramo zajedničkim životom. Nevjerovatno.

Ali zato HDZ nikad ne griješi, jer oni konstantno i jedino govore o suživotu, na ideji života jednih pored drugih, na razgraničenim etno-teritorijalnim jedinicama, gdje svako vlada svojom etničkom grupom. Njih jedino interesira taj život jednih pored drugih, sa međusobnom interakcijom samo kada je ona krajnje neophodna, recimo oko raspodjele pozicija u vlasti, poslije cega je svako miješanje u život onoga drugoga naprosto zabranjeno. To je suživot kako ga kao ideju plasira HDZ, pa i SNSD, pa i SDS, pa i dio sarajevske političke čaršije. To je klasičan primjer srednjevjekovne strukture feudalne vlasti, u kojem postoji gazda ili vlastelin, kao nepobitan vladar, a oko njega kmetovi kojima on vlada. Kmetovi mu služe samo onda kada ga treba izglasati opet na to isto mjesto vladara.

Tako počinje i završava priča o »legitimnom političkom predstavljanju naroda« koja za cilj ima podjelu zemlje, na način da se legaliziraju, a time i ublaže, pa ako može i zaborave rezultati udruženog zločinačkog poduhvata, koji je utvrdio Haški sud prije nešto manje od godine dana. U tome se nalazi sva suština suživota, koji se nastoji ojačati, za Europu nepoznatom idejom »legitimnog politčkog predstavljanja naroda« gdje konačna cijena može biti i neulazak Bosne i Hercegovine u Europsku uniju, samo da se ova zemlja podijeli na etno-teritorijalne zone utjecaja susjednih zemalja. Zato postoji jedna ogromna količina netačnosti i netačnih informacija, koje se plasiraju u javni prostor, tamo gdje su etnički Hrvati većinsko stanovništvo u BiH ili po cijeloj Hrvatskoj sinhronizirano, koje sada prevazilaze okvire političke manipulacije i postaju sredstvo usmjerenog propagandnog djelovanja na ciljnu grupaciju, etničke Hrvate, servirajući im takve netačnosti sa takvim uzorkom ponavljanja da oni nemaju druge nego početi vjerovati u te netačnosti. Da stvar bude još gora i nekorektnija, u to se miješa Republika Hrvatska, koja putem svojih pulena u Europskom parlamentu ili kroz nastupe ministrice inostranih poslova i europskih integracija, govori o izborima u susjednoj zemlji Bosni i Hercegovini, što je direktan udar na suverenitet Bosne i Hercegovine, iako konstantno dobijaju poruke od vodećih europskih zemalja da tako nešto ne rade. Radi se o konceptu stvaranja etno-teritorijalne zajednice, trećeg entiteta, na idejama tzv. Herceg-Bosne kako bi se postigla dva cilja: stvaranje pretpostavki za neograničen utjecaj Hrvatske na politička dešavanja u Bosni i Hercegovini i amortiziranje negativnih posljedica koje je donijela presuda u kojoj je utvrđen udruženi zločinački poduhvat haškoj šestorki i susjednoj zemlji. To je jasna i prepoznatljiva strategija.

Onda se pojavi Željko Komšić

Izborna pobjeda Željka Komšića, veoma je poremetila tu stratešku djelatnost Republike Hrvatske. Nije tu stvar samo o osobnoj frustraciji Dragana Čovića, radi izbornog poraza, nego što može doći do gubljenja poluga moći putem kojih se nastoji realizirati taj strateški plan stvaranja etno-teritorijalne jedinice putem koje bi Hrvatska imala stalni utjecaj na politički život Bosne i Hercegovine i potčinila ga svojim političkim interesima. Nije Željko Komšić napravio udar na »legitimno političko predstavljanje naroda« i druge elemente sistemske diskriminacije kojom zrači politika HDZ-a, već je njegov izbor direktan udar na strategiju Hrvatske, da putem HDZ BiH i zasebne etno-teritorijalne zajednice ima neograničen utjecaj na Bosnu i Hercegovinu. Recimo da onemoguće tužbe nadležnim međunarodnim sudovima za uzurpaciju i čerupanje teritorija Bosne i Hercegovine, koju Hrvatska provodi neovlašteno, ali strateški osmišljeno. Tu leži temeljni problem svih napada na Željka Komšića i niza netačnosti, posebno onih ustavnih koje se iznose. Dakle, nije član Predsjedništva BiH predstavnik bilo kojeg naroda (etničke grupe) niti se on bira samo iz reda toga naroda. Ustav BiH kaže nešto sasvim drugo u članu V, gdje je jasno rečeno da se biraju dva člana iz Federacije BiH, Bošnjak i Hrvat, i jedan iz Republike Srpske, Srbin. Kada pogledate njihovu nadležnost, recimo iz člana IVd, gdje oni u odlučivanju mogu posezati veto kako bi zaštitili vitalni interes entiteta (ne naroda, kako to neki lažno predstavljaju), onda je jedino logično promišljanje da su članovi Predsjedništva BiH predstavnici entiteta ili izbornih jedinica koje su ih birale. Onda Dragan Čović, pravno razoružan počinje pozivati na duh Ustava BiH, pa bih ja, osobno, jako volio vidjeti da neko podnese apelaciju Ustavnom sudu BiH na temelju duha Ustava BiH, kao pravni osnov. Nasuprot toga, nalazi se njegov partner i to strateški Milorad Dodik, koji se poziva na slovo Ustava BiH i Dejtona. Eto prvog razlaza između njih dvojice. Hoćete li gospodo duh ili slovo Dejtona ili ste možda za kombinaciju duha i slova Dejtona, zavisno kako vam u određenom trenutku odgovara?

Zato je izbor Željka Komšića strateški važan za Bosnu i Hercegovinu, kao izraz otpora utjecajima susjednih zemalja, koje koriste svoje političke krakove u Bosni Hercegovini, da bi takve utjecaje realizirale. Isto tako, koriste diplomatske napore, pa međunarodnoj zajednici prezentiraju lažne pravne norme, oslanjajući se na to da predstavnici međunarodne zajednice nemaju pojma o Dejtonu ili Ustavu BiH, a ja kažem da itekako imaju pojma o oba ova dva elementa. Neka pitaju SAD, Njemačku, Veliku Britaniju, Francusku, EU ili OHR, recimo.

Zašto se onda napada zajednički život ili građanski koncept?

Zato jer će time i Hrvatska i Srbija izgubiti temelj i svoje političke krakove, kako bi vršili stalni utjecaj na zbivanja u Bosni i Hercegovini. Znaju oni kako je Europa utemeljena na inkluziji, odnosno uključivanju svih građana u sve aspekte života, ali ipak nude i traže eskluziju ili ekskluzivitet temeljen na tom fenomenu »konstitutivnih naroda« jer im je to jedina zakačka za koju se mogu zakačiti kako bi postepeno komadali Bosnu i Hercegovinu. Oni potpuno svjesno žive i rade na pola alineje 10 iz preambule Ustava BiH, gdje pišu ti »konstitutivni narodi« (iako u zvaničnoj engleskoj verziji piše konstituentni« pa svjesno zanemare ostatak alineje gdje se spominju Ostali i građani BiH, kao utemeljitelji ili donositelji Ustava BiH) plasirajući tim doziranim čitanjem Ustava BiH ništa drugo nego sistemsku diskriminaciju.

Oni potpuno zanemaruju član II/2 Ustava BiH, koji govori da Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ima direktnu primjenu u BiH i ima prednost u odnosu na sve zakone i prava. To bi onda značilo i da presude Europskog suda za ljudska prava u četiri predmeta (Sejdić-Finci, Zornić, Pilav i Šlaku) imaju, također, prednost u odnosu na sve domaće zakone, posebno u odnosu na Izborni zakon BiH, koji ne može biti izmijenjen bez uvažavanja sve 4 presude iz Strazbura, jer je tako propisano Ustavom BiH. Čak ta odredba Ustava BiH, taj član II//2, ima prednost i u odnosu na sve odluke nadležnih sudova, uključujući i odluke Ustavnog suda BiH, jer se radi o ustavnoj odredbi. Kako to oni sve jako dobro znaju, onda posežu za napadima na građanski koncept ili jedan od temelja Europske unije, vladavinu prava, koja jasno govori o jednakopravnosti svih građana (državljana) svake zemlje, koju mora garantirati država. Oni to svi zajedno svjesno rade, plasirajući ideje o suživotu ili životu jednih pored drugih, kako bi imali prostor za vršenje političkog utjecaja na Bosnu i Hercegovinu. Zato to rade i Hrvatska i Srbija i Čović i Dodik i njima slični. Tako da nije tačno da, kada ukažete na pravne norme ove zemlje, podižete frustraciju među bh. Hrvatima, jer se radi o pravnim normama koje vrijede za sve građane ove zemlje i ne mogu se drugačije tumačiti. Zato je izbor Željka Komšića legalan i legitiman, kao iskaz otpora u miješanje susjednih zemalja u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine.

Piše: dr Slaven Kovačević

Građanski koncept ne briše etnički niti religijski identitet

Iako povremeno možemo pročitati da građanski koncept, pretpostavlja unitarno uređenje, pa to onda navodno znači dominaciju jednog naroda, čime se stvara atmosfera bezvrijednosti drugih etničkih identiteta koji nisu dovoljno brojni da prostom matematikom mogu formirati vlast na nekom od postojećih nivoa vlasti, želim vam reći da to sve zajedno nije tačno i pokušaću da vam to pojasnim kroz različite ilustracije.

Građansko uređenje, kako sam ranije pisao, kao teorijski pojam ili provedbeni oblik vlasti jednostavno ne postoji. Zato koristim termin "građanski koncept" koji zapravo znači ono što današnja moderna demokracija zapadnog tipa podrazumijeva, a to je jednakopravnost ili sveobuhvatna jednakost svakog građanina, državljanina pojedine zemlje, koju mora garantirati država. Tako nešto možemo sagledati kroz pojam vladavina prava (eng. Rule Of Law) kojeg ne možete pronaći u članu I/2, tih neslužbenih prijevoda Ustava BiH, koje Ustavni sud BiH koristi za svoje odlučivanje!? i posjeduje na svojoj internet stranici: http://www.ccbh.ba/ i to tako što otvorite Ustav BiH i u gornjem desnom uglu mijenjate jezike (otvorite i potražite termin vladavina prava u članu I/2). Kako je OHR to rekao u svome saopćenju, koje možete pročitati ovdje: http://ba.n1info.com/a224397/Vijesti/Vijesti/OHR-Postoji-samo-jedan-Dejtonski-sporazum.html jedina službena verzija Ustava BiH je ona na engleskom jeziku, jer svih 11 aneksa Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH iz Dejtona, nikad nisu službeno prevedeni, onda ćete jedino u toj engleskoj službenoj verziji u tom članu I/2 Ustava BiH, naći termin Rule Of Law, što je vladavina prava, a koji kao termin u domaćim neslužbenim verzijama Ustava BiH nije prisutan. Zašto je to tako, zaključite sami.

Ono što jeste važno, recimo u par rečenica. Vladavina prava vuče svoje korijene iz anglo-sanksonskog prava, u kojem se kaže da svi moramo biti jednaki pred zakonom, na individualnom nivou i bez izuzetaka. Oni koji tako nešto neće, vidno su zainteresirani da budu jednakiji ili bolje rečeno, zaštićeniji pred zakonom od drugih, krijući se iza za Europu nepoznate sintagme - kolektivnih prava. Onaj ko želi takvu vrstu kolektivnih prava, treba znati da nakon presuđenih udruženih zločinačkih poduhvata, ulazi u jako opasan prostor kolektivne odgovornosti, što bi bilo jako nesmotreno i nimalo mudro. Ne možete imati bilo kakva prava, ako ne prihvatite i obaveze ili odgovornosti. Najbliži termin vladavini prava, po kontinentalnom pravu, koje se koristi ovdje jeste - pravna država - a onda to znači da ona mora garantirati sva prava, slobode i jednakosti na individualnom nivou, svim svojim građanima. To vam je standard u svim zemljama Europske unije, pa ga stoga nazivam europskim standardom.

Dodatno, taj izraz kako bi građanski koncept doveo do dominacije jednog naroda, matematskim putem je jako upitan. Ako pogledate činjenicu, na primjer, da Zastupnički dom Parlamenta FBiH broji 98 zastupnika, pa pogledate na internet stranici etnički sastav ovoga donjeg doma, onda se može na bazi imena i prezimena zaključiti da u njemu, 70% čine građani iz reda jedne iste etničke skupine - Bošnjaka. Naravno, ograđujem se od toga da određujem bilo čiju etničku pripadnost, pa zato kažem da se na bazi imena i prezimena može zaključiti brojnost jedne etničke skupine, koje svakako već sada ima preko 50% ili bez te etničke skupine, odnosno bez Bošnjaka, ne možete donijeti niti jedan zakon, pa to danas protivnicima građanskog koncepte nimalo ne smeta, iako im je to, zapravo, osnovni argument. To protivnici građanskog koncepta nikad nisu niti spomenuli. Njihov je motiv, da u Domu naroda FBiH, koji broji 58 zastupnika (17B+17H+17S+7O), ovladaju sa 2/3 jednog od klubova naroda, što je 12 zastupnika, kako bi kroz potezanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa za sve i svašta, a posebno za formiranje federalne vlade i državne vlade, bili nezamjenjiv pregovarač u svim narednim pregovorima u formiranju vlasti, iako iza njih ne stoji dovoljan demokratski potencijal ostvaren glasovima na izborima. Kako Zastupnički dom PFBiH sve zakone i odluke donosi sa 50 ruku, a Dom naroda FBiH sa 30, onda se postavlja pitanje kako u demokratskom svijetu 50 može biti iste snage kao i 30, s tim da njih 12 može zakočiti sve, odnosno donošenje bilo kojeg zakona ili čak formiranje vlasti. Potpuno je istovjetna stvar u Parlamentu BiH sa stanovišta brojnosti etničkih skupina, gdje i tamo jedna od njih ima prisustvo preko 50%, tako da su i odnosni većina potrebnih za donošenje zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH i Domu naroda BiH, gdje opet manjina iz Doma naroda ima snagu da kontrolira donošenje svih zakona, kao i svako formiranje vlasti. To je sva suština iza koje stoje protivnici građanskog koncepta, gdje njih intresira samo Dom naroda kao alat za političke ucjene i pritiske pri formiranju vlasti.

Ono što je posebno važno, u okviru zaštite osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda, stoji i pravo svakog pojedinca na etnički i religijski identitet, pa vas molim da ne nasjedate na te lažne komentare da bi građanski koncept brisao etničke i religijske identitete, jer to naprosto nije tačno. Ne vjerujte u takve komentare, jer oni odudaraju od europskih principa i standarda, koji su svi redom oslonjeni na građanski koncept, kojim se ne briše niti se može brisati jedno od temeljnih ljudskih prava ili pravo na vlastit etnički i religijski identitet.

Kad bi ovo bila normalna zemlja, građanskog karaktera, oslobođena etničkih politika koje unose nemir i donose sistemsku diskriminaciju, bila bi kilometrima bliže Europskoj uniji. Zato se, beskrajno radujem EU kandidatskom statusu naše zemlje, gdje će u okviru EU pregovaračkog poglavlja 23 - vladavina prava, demokracija, zaštita osnovnih ljudskih prava i zaštita prava manjina - Bosna i Hercegovina morati izmijeniti sadašnji društveno-politički sistem koji ne zadovoljava niti jedan od segmenata iz poglavlja 23 (posebno jer sadrži elemente sistemske diskriminacije). Ono što me posebno raduje, da se poglavlja 23. i 24. ne rješavaju pregovorima, već akcionim planom (dobiješ zadatak i rok da ga ispuniš), tako da svako lobiranje za etničke politike koje koje se čini po Briselu od strane, za europske integracije, nedoraslih političkih pulena biće apsolutno besmisleno. Za neke su europske integracije strani pojam, a za nekog stil življenja.


Piše: dr Slaven Kovačević

Ekskluzivitet pretpostavlja fašizam, a to nije i ne može biti europska vrijednost

Danas je godišnjica zločina u Grabovici, pa bih na početku ovoga teksta, želio reći da je to ratni zločin koji svakako treba osuditi, ma ko ga počinio, a isto tako svakoj žrtvi ratnog zločina treba iskazati dužno poštovanje. Nemam nikakav problem da to javno kažem, pa čak i da to proširim sa svojim stavom, da svaki ratni zločin treba javno osuditi i svakoj žrtvi ratnog zločina treba iskazati dužno poštovanje. Žrtve ratnih zločina nemaju etničku pripadnost, osim da su žrtve zločina počinjenih u ime nekih pogrešnih politika ili vojnih aktivnosti izvan onoga što propisuju međunarodne konvencije.

S druge strane, kada ovih dana čujemo, kako građanska država ili preciznije, kako to volim nazvati, građanski koncept Bosne i Hercegovine pretpostavlja eufemizam za neku navodnu »bošnjačku državu« ili da je ova zemlja stoljećima utemeljena na nekoj ekskluzivnosti kolektiviteta, stvara se potreba da se na tako nešto osvrne, jer to što čujemo nije ni teorijski tačno, niti to empirijska saznanja dokazuju. Zato bi bilo jako korisno demaskirati tih nekoliko politički iskazanih pobuda da se na nivou klasične manipulacije, građanima ove zemlje nametne određena netačnost.

Prvo, građanski koncept kojeg neko zove građanska država, nije nikakav eufemizam za bilo šta, već to pretpostavlja postojanje vladavine prava, termina anglo-saksonskog porijekla, kojeg najbliže pretpostavlja termin germanskog porijekla – pravna država, koji kaže da smo svi jednaki pred zakonom na individualnom nivou i bez izuzetaka. Da to malo još doradimo time da pravna država pretpostavlja sva prava, slobode i jednakosti svih građana, koje na individualnom nivou treba garantirati država. Tako kaže teorija, a tako nalaže i normalan civilizirani svijet, koji takvu praksu ima u svojim državama, recimo u svim državama članicama Europske unije. Odnosno, jednakost u pravima na individualnom nivou je jedan od temelja Europske unije, kojeg se plaše samo oni kojima je temelja demokracija strani pojam.

Ako to znači stvaranje eufemizma »bošnjačke države« onda bi po toj paraleli istovjetno značilo da stvaranje virtualnih A, B i C izbornih jedinica pretpostavlja eufemizam na politički sistem u jednoj europskoj zemlji početkom 1940-tih godina, kada su ljudi bili obilježeni trakama na rukama, radi svoje etničke pripadnosti. Zamislite situaciju, u kojoj vi dolazite na izbore i neko vas na izbornom mjestu razvrstava u glasačko pod-mjesto, određene boje, kako bi vi birali svoga »legitimnog političkog predstavnika naroda« gdje odmah imate problem sa zakonom o zaštiti osobnih podataka, gdje biste vi morali iskazati vašu etničku pripadnost, da dobijete svoje slovo A, B ili C, pa da tamo idete »demokratski« glasati. To je jednom riječju – fašizam. Taj isti fašizam, daje osnov pojednim da se javljaju u medijima i to obrazlažu ekskluzivnošću na kojoj je Bosna i Hercegovina navodno stoljećima utemeljena. Opet netačno. Ili nam neko želi reći da je ta vrsta ekskluzivnosti postojala u vrijeme Kulina Bana, pa za vrijeme bosanskih kraljeva i kraljica, pa za vrijeme otomanskog perioda, pa za vrijeme i poslije Berlinskog kongresa, za vrijeme Austro-ugarske vladavine, za vrijeme Prvog svjetskog rata, pa za vrijeme poslije Drugog svjetskog rata ili za vrijeme komunističke vlasti. Nikad nije u Bosni i Hercegovini ta vrsta ekskluziviteta postojala, osim za kratko vrijeme Drugog svjetskog rata i poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Paralele izvucite sami.

Drugo, važnije pitanje. Europska unija je utemeljena na inkluziji, a nama se ovdje radi dijela domaćeg političkog miljea i naravno, radi onih koji to vide kao »strateško vanjsko-politčko pitanje Hrvatske« traži uspostavljanje ekskluzije ili ekskluziviteta, čime bi ova zemlja bila diskvalificirana iz daljeg nastojanja da uđe u Europsku uniju.

Pa onda, isti ti kažu kako taj građanski koncept zapravo briše etničke identitete, što je zapravo netačno. Temelj svake normalne države je zaštita ljudskih prava na individualnom nivou, u što svakako potpada i pravo na vlastiti etnički identitet. To niko nikome ne može i neće zabraniti u Bosni i Hercegovini, kao što niko ne bi trebao zasnivati politiku na većem stepenu prava kolektivnih identiteta od temeljnih ljudskih prava na individualnom nivou, jer to nije europski princip niti standard. To govore samo oni koji su opterećeni prebrojavanjem krvnih zrnaca, podijeljenih u etničke DNK skupine, na čemu žele zasnivati svoju politiku. Zašto? Odgovor je jako jednostavan, jer kada dođete u situaciju, u koju sami sebe dovedete, da poništavate temeljne europske vrijednosti, tako što vam je nastojanje da ovladate samo onim dijelom Doma naroda FBiH, a putem njega budete jedini konkurent za formiranje vlasti na nedemokratskim principima, tada ste direktno udarili na europske temelje i modernu zapadnu demokraciju.

To je suština svih tih navodnih »eufemizama« ili »ekskluziviteta« koji svoj temelj imaju u komunističkim totalitarnim režimima, iz kojih crpe svoj voljeni termin »konstitutivni narodi« koji je u potpunoj suprotnosti sa europskom pravnom stečevinom. Takvi ne znaju živjeti u demokratskim okruženjima, jer je njima totalitarni sistem bliži, dok Europa, ipak, ima neka druga pravila igre. Zato se jako radujem kandidatskom statusu Bosne i Hercegovine za članstvo u Europskoj uniji i poglavljima 23. i 24. koja se ne rješavaju pregovorima, nego akcionim planom. Jer tada će sve biti drugačije.

Piše: dr Slaven Kovačević

Da li građanski koncept, princip ili model pretpostavlja unitarno uređenje?

Često se u javnom prostoru mogu čuti polemike, najčešće političke prirode o tome da li je građanski koncept ili model dobra pretpostavka za Bosnu i Hercegovinu, što jedni brane sa tvrdnjom da je to najbolje rješenje za postojeće društveno-političke okolnosti, dok drugi u nastojanju da iskažu svoje protivljenje tome govore kako bi građanska Bosna i Hercegovina zapravo značila unitarnu državu. Odmah na početku kažimo kako pozivanje na građanski koncept, model ili ideju ne znači automatski stvaranje unitarne države niti je tako nešto uzročno povezano. Takvo automatizirano povezivanje građanskog sa unitarnim, izvjesno je, ističu oni koji nemaju dovoljno znanja o tim pojmovima ili pak znaju o čemu se radi, pa posežu za političkom manipulacijom kako bi ojačali svoje stavove. Da stvar bude još interesantnija, takvi prave poveznice da građanski koncept automatski znači unitarnu državu, a onda to sve zajedno znači izborni metod jedan čovjek - jedan glas, a onda još k tome dodaju kako bi to značilo stvaranje neke islamske države u Bosni i Hercegovini. Dakle, što bi raja iz mahale rekla ukratko - niđe veze. Ali, baš.

Šta je to građanski model, princip ili koncept?

Odgovor na to pitanje relativno je jednostavan - to ne znači ono što govore protivnici takve ideje - da je to oblik državnog uređenja pojedine zemlje. Očito da zagovornici građanske ideje, koncepta ili modela svoju inspiraciju crpe iz toga da bi Bosna i Hercegovina, kao i svaka druga normalna država, trebala obezbijediti zaštitu osnovnih ljudskih prava svakom svom građaninu, državljaninu ove zemlje, i to na individualnom nivou. Odnosno, onda bi ovdje trebala postojati vladavina prava, kao jedan pojam koji kaže da bi se svi pripadnici jednog društva, na individualnom nivou i bez obzira na status u tome društvu, morali tretirati jednako pred zakonom. Još preciznije, to znači da se svi zakoni trebaju primjenjivati jednako prema svakom građaninu jedne zemlje, bez izuzetaka. Kako pojam vodi porijeklo iz Velike Britanije, početkom XVI stoljeća, onda možemo zaključiti da se radi o izvornom pojmu anglosaksonskog prava, koje je jednim dijelom temeljeno na običajnom pravu. Drugi koncept pravnog poimanja je ovo što se primjenjuje u kontinentalnom dijelu Europe i zbog toga ima svoj naziv kontinentalno pravo, sa svoje dvije varijacije - francuskom i njemačkom. Kako se u našoj zemlji pravna terminologija crpi u najvećem dijelu iz oblasti kontinentalnog prava, onda je najbliži pojam "vladavini prava" ono što kolokvijalno nazivamo "pravnom državom". Sličnost je u tolikoj mjeri velika, jer se u oba pojma pojavljuje država kao vrhovni autoritet i jedini izvor prava i pravde. U oba slučaja, posebno kod "pravne države" (ger. Rechtsstaat) koju u ovim krajevima najčešće pominjemo, država je takav autoritet koji mora garantirati sva prava, slobode i jednakosti svojim građanima i to na individualnom nivou. Kako to kaže izreka - svi smo jednaki pred zakonom (na individualnom nivou), jer kao pojedinci imamo svoja prava, obaveze i odgovornosti. Ako neko želi kolektivna prava, mora biti spreman preuzeti i kolektivnu odgovornost, što u atmosferi presuđenih "udruženih zločinačkih poduhvata" nije nimalo mudro. Zaključimo kako oni koji se zalažu za građanski model, koncept ili ideju, zapravo svoj temelj imaju u terminu "pravna država" koja mora biti garant svih prava, sloboda i jednakosti, svojim građanima (državljanima) na individualnom nivou. Tačnije, građanski koncept, model ili ideja je temeljena na principima pravne države.

Šta o tome kaže Ustav Bosne i Hercegovine?
 
Ovo je jako interesantno pitanje, koje ćemo započeti sa citatom iz odluke Ustavnog suda BiH broj U5/98-III koji kaže:

"Za razliku od ustava mnogih drugih zemalja, Ustav BiH u Aneksu IV Daytonskog sporazuma je sastavni dio jednog međunarodnog sporazuma. Stoga se član 31. Bečke konvencije o ugovornom pravu – koja utemeljuje opći princip međunarodnog prava, a ti principi su, prema članu III/3(b) Ustava BiH ‘sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta’ - mora primjenjivati u tumačenju svih njegovih odredbi, uključujući i Ustav BiH.”

To znači, kako je Ustav BiH sastavnim dijelom Općeg okvirnog mirovnog sporazuma iz Daytona, koji se u cijelosti primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Ovdje imamo prvi zanimljiv element. Daytonski sporazum ima svoj osnovni tekst od 4 stranice, koje su potpisane na Bosanskom, Hrvatskom, Srpskom i Engleskom jeziku, dok ostalih 11 aneksa sporazuma, kako je to OHR potvrdio u novembru 2017. godine, nikada nisu službeno prevedeni, tako da su svih jedanaest aneksa Daytonskog sporazuma ostali u službenoj verziji samo na engleskom jeziku. To je 1996. godine rekao i tadašnji Visoki predstavnik Carl Bildt, koji je rekao da komisija za prevođenje Daytonskog sporazuma, nije mogla da se usuglasi oko prijevoda, tako da je sve ostalo na službenoj engleskoj verziji.

U toj službenoj verziji Ustava BiH, na engleskom jeziku, pogledom na član I/2 vidjećemo slejdeći tekst:

"2. Democratic Principles

Bosnia and Herzegovina shall be a democratic state, which shall operate under the rule of law and with free and democratic elections."

Moj prijevod: "Bosna i Hercegovina će biti demokratska država koja će djelovati na temelju vladavine prava i sa slobodnim i demokratskim izborima."

Vidimo kako je Ustavom BiH propisano da se u njoj primjenjuju načela vladavine prava, a kako smo rekli gore, najpribližniji prijevod tog termina je "pravna država" što onda znači da Bosna i Hercegovina već sada mora garantirati sva prava, slobode i jednakosti, svim svojim građanima i to na individualnom nivou. Meni je poznato, kako ima onih koji koriste drugačije prijevode ovog člana Ustava BiH, ali ne treba biti previše pametan niti suviše dobro poznavati engleski jezik, da se ova jedna prosto proširena rečenica shvati na pravilan način. Znate šta je zanimljivo. Odete na internet stranicu Ustavnog suda BiH, otvorite Ustav BiH, nađete ovaj član I/2 Demokratski principi i u gornjem desnom uglu mijenjate jezike i znate šta dobijete - četiri različite verzije istog člana Ustava BiH. E sad, kako onda građani Bosne i Hercegovine mogu osjećati pravnu sigurnost kad ni Ustavni sud BiH ne zna šta je službena verzija Ustava BiH, a to je samo ona na engleskom jeziku. Ako meni ne vjeruju, neka pitaju OHR, a to što imaju 4 (četiri) različite verzije istog člana Ustava BiH na svojoj internet stranici, to ide njima na obraz.

Da zaključimo ovaj prvi dio. Ako je Bosna i Hercegovina temeljena na vladavini prava, a vidimo da Ustav BiH kaže da jeste, onda to znači da ovdje mora postojati pravna država koja mora garantirati sva prava, slobode i jednakosti svojim građanima i to na individualnom nivou. Odnosno, to znači kako ovdje građanski model, koncept, princip i ideja već postoji. Pridodajmo tome i cjelokupan Aneks VI Daytonskog sporazuma, koji govori o zaštiti ljudskih prava, što je ravnopravan aneks onome aneksu pod brojem IV (Ustav BiH), pa onda imajući u vidu da je i Ustavni sud BiH rekao da se Daytonski sporazum u cijelosti primjenjuje u BiH, ostaje otvoreno pitanje - zašto niko od aktivne ili pasivne političke scene nikad nije spomenuo Aneks VI Daytonskog sporazuma koji se bavi ljudskim pravima.

E da, vjerovatno sada neki već izgoriše od želje da iskažu svoje protivljenje, tačnije oni koje se sakrivaju iza termina "konstitutivni narodi" pa se pitaju gdje su te odredbe Ustava BiH koje o tome govore. Ima ta, sada već čuvena alineja 10. Preambule Ustava BiH, koja na engleskom jeziku glasi:

"Recalling the Basic Principles agreed in Geneva on September 8, 1995, and in New York on September 26, 1995, Bosniacs, Croats, and Serbs, as constituent peoples (along with Others), and citizens of Bosnia and Herzegovina hereby determine that the Constitution of Bosnia and Herzegovina is as follows"

Moj prijevod: "Pozivajući se na Osnovna načela dogovorena u Ženevi 8. rujna 1995., au New Yorku 26. rujna 1995., Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstituentni narodi (zajedno s ostalima) i građani Bosne i Hercegovine ovime utvrđuju da Ustav Bosne i Hercegovine je kako slijedi"

To jednostavno znači da Ustav BiH ima tih pet ustavotvornih elemenata: Bošnjake, Hrvate, Srbe, Ostale i građane. Tako piše  Ustavu BiH. Da, piše termin "konstituentni" što bi značilo "dijelom cjeline" a nikako da se radi o nekom većem stepenu prava.

Da, jeste, Ustavni sud BiH donio svoju odluku U5/98-III u kojem se kaže da Bošnjaci i Hrvati moraju biti konstituentni u bh. entitetu Republika Srpska, kao i Srbi da moraju biti konstituentni u bh. entitetu Federacija BiH, ali znate kako - kao građani iz etničkih skupina sa svojim ljudskim pravima na individualnom nivou. Još preciznije. To znači kako građani iz različitih etničkih skupina, trebaju imati isti stepen prava, onako kako to kaže član I/2 Ustava BiH, a ne da se etničkim (kolektivnim) pravima daje veća važnost. Kad se, na primjer, radi o zapošljavanju, onda se zapošljavaju građani kojima pripada pravo na rad, a ne zapošljavaju se cijele etničke skupine. Povremeno čujemo kako se govori da je daytonski Ustav BiH, ovu zemlju uredio kao balans između etničkog i građanskog, što želim reći da je samo djelomično tačno. Političke elite dale su takav oreol tim ustavnim odredbama, na način da etničko ima apsolutnu prednost u odnosu na univerzalna prava građana na individualnom nivou, što je veoma pogrešno i nije u skladu sa europskim vrijednostima, posebno sa regulativama iz europske pravne stečevine. To je potvrdilo Vijeće Europske unije (ono iz Brusellsa koje se još zove i Consillium) koje neko hrabro zove Vijećem za vanjske poslove, što je netačno i čime pokazuje elementarno nepoznavanje institucija Europske unije. To svakako nije Vijeće Europe iz Strassbourga. Dakle, Vijeće Europske unije je u oktobru 2017. godine i maju 2018 godine reklo u svome zaključku broj 4. (a ne u neobavezujućoj rezoluciji) sljedeće:

"Whilst acknowledging that the Constitution of Bosnia and Herzegovina lists Bosniacs, Croats and Serbs as constituent peoples (along with Others), the Council reiterates that the principles of equality of all citizens and non-discrimination shall be fully warranted. The Council underlines that no legislative or political steps should be taken which would make the implementation of the Sejdić-Finci ruling and related rulings more challenging."

Moj prijevod: "Iako priznaje da Ustav Bosne i Hercegovine navodi Bošnjake, Hrvate i Srbe kao konstituentne narode (zajedno s Ostalima), Vijeće ponavlja da načela jednakopravnosti svih građana i nediskriminacije moraju biti potpuno garantirana. Vijeće naglašava da ne treba poduzimati nikakve zakonodavne ili političke korake, što bi otežalo provođenje odluka Sejdić-Finci i povezanih odluka."

Time je sve rečeno, iako se neki dan pojavi Dragan Čović, prilikom susreta sa premijerom Hrvatske Andrejom Plenkovićem, sa rečenicom da vladavina prava može biti garantirana samo kroz jednakopravnost konstitutivnih naroda, što je teorijski netačno. To je još jedan njegov konstrukt koji apsolutno nema nikakav temelj ni u teoriji niti praksi. Gore sam vam naveo zašto, a dodajem i ovo. Nositelji suvereniteta jedne države su njeni građani, a nisku nikako etničke skupine, zato bi građani kao nositelji suvereniteta, koji je nedjeljiv i neprenosiv, morali imati adekvatnu ulogu u političkom životu Bosne i Hercegovine, a ne biti majorizirani od strane etno-politika.


Šta je onda unitarna država?

Više teorijskih izbora kaže istu stvar, da postoje dva osnovna oblika državnog uređenja: unitarno i složeno uređenje, s tim da ovo složeno ima svoja dva tipa: federalno (savezna država) i konfederalno (savez više država). Time je sasvim jasno rečeno da građanski koncept, model, princip ili ideja nema nikakve poveznice sa osnovnim oblicima državnih uređenja.

Unitarno uređena država je ona u kojoj postoji centralna vlast sa najvećim stepenom ovlaštenja, u odnosu na niže ili druge nivoe vlasti koji imaju manji stepen ovlaštenja. Jel vi u tome, negdje, bilo gdje, vidite ono što ponavljaju "Čovičevci" - metod jedan čovjek-jedan glas, neku islamsku državu, neko preglasavanje, neke "legitimne političke predstavnike naroda" i sliče bedastoće onih koji se brane manipulacijom. Naravno da ne vidite, jer toga nema. Unitarno uređena država ima svoj dodatni tip, o kojem ćemo nešto reći na kraju. Stojim na stajalištu da za Bosnu i Hercegovinu svaka federalizacija na etničkom principu znači podjelu ove zemlje po etničkim i teritorijalnim linijama. Javljaju se tada pojedini koji mi, s pravom postavljaju pitanja - pa jesu li onda savezne (federalne) države kao što su Amerika, Njemačka, Austrija, ili recimo Belgija unutra podijeljene države. Onda ja tim istim, s pravom, odgovaram kako se radi o različitim historijskim kontekstima nastanka tih zemalja, gdje su različite teritorijalne cjeline, bile one u to vrijeme pokrajine ili države, putem sporazuma ili potpisivanja (ratificiranja) ustava tih zemalja pristale da organiziraju jedinstvenu državu na federalnim principima. S druge strane imamo Bosnu i Hercegovinu, koja danas funkcionira na temelju Daytonskog mirovnog sporazuma i koju nisu potpisale njene teritorijalne cjeline, koje su se dogovorile o uređenju, nego Bosna i Hercegovina, Hrvatska i nekadašnja SR Jugoslavija, kao suverene i međunarodno priznate države, potpisale su 1995. godine mirovni sporazum uz prisustvo šest svjedoka - garanata Daytona - SAD, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Rusija i Europska unija. Zato se, opet s pravom kaže kako Bosna i Hercegovina nije nastala spajanjem nekih teritorijalnih cjelina, koje su kao potpisale neki sporazum na federalnim temeljima, nego je Republika Bosna i Hercegovina transformirana u ovo što imamo danas. Da stvar bude još interesantnija, sve daytonske papire za Republiku Srpsku je potpisivala tadašna SR Jugoslavija, iz samo jednog razloga, zato što Republika Sprska nije imala i nema ni danas međunarodnopravni subjektivitet. Evo vam isječak iz Daytona:

Neki će reći kako Bosna i Hercegovina ima konture federalnog uređenja, jer njeni sastavni dijelovi, entiteti, Federacija BiH i Republika Srpska imaju ugrađene nazive državnih uređenja, pa je to kao asocijacija na federalno uređenje. Netačno, jer niti je Federacija BiH bila međunarodno priznat subjekt, niti Republika Srpska, a to što oni imaju nazive "federacija" i "republika" ne prejudicira državno uređenje Bosne i Hercegovine. Ne znam zašto se često zaboravlja postojanje Distrikta Brčko, koji je shodno članovima 9. i 10. Konačne odluke za Brčko iz 1999. godine ustanovljen kao: jedinstvena administrativna cjelina pod ekskluzivnim suverenitetom države BiH. Dakle, Bosna i Hercegovina se sastoji od Federacije BiH, Republike Srpske i Distrikta Brčko. Očito da i ovaj element ne odgovara određenim sadašnji  odredbama Ustava BiH, ali je to naprosto tako.

Da ovaj dio teksta završimo ovako. Oni koji kažu da građanski model, koncept ili ideja automatski znači unitarnu državu, tvrdim da su u krivu, navodeći kao argument primjere Njemačke i Italije. Obje države su temeljene na principima pravne države i kao takve garantiraju sva prava, slobode i jednakostima svim građanima na individualnom nivou, što bi značilo da su one građanski koncipirane. I jesu. Ali, jedno veliko ali, Italija je unitarna država, iako se sastoji od 20 regija od kojih sa povećanim stepenom ovlaštenja, dok je Njemačka savezna (država) koja se isto tako sastoji od regija (pokrajina). Obje su građanske, a jedna od njih je unitarna, a druga federalna država. Dakle, automatika pretpostavljanja da je građansko isto što i unitarno, ovime pada u vodu.


Šta bi bilo najbolje za Bosnu i Hercegovinu?

Moje je mišljenje, da bi Bosna i Hercegovina, uzimajući u obzir njenu veličinu, brojnost populacije i ekonomsku moć najbolje bile uređena, kao složena unitarna država. To je taj tip unitarne države, koji kaže da je složena unitarna država ona koja ima centralnu vlast, koja putem ustava ili zakona vrši transfer dijela ovlaštenja na niše ili druge nivoe vlast (regije) i koja je temeljena na principu decentralizacije. Evo ovih par redova oslikava moje viđenje najboljeg rješenja za državno uređenje Bosne i Hercegovine, vodeći računa da se time smanjuje prekomjeran broj državne administracije, te se pokušava uklopiti u ekonomsku moć države da ona to može lakše finansijski i materijalno podnositi. Za takvo nešto bio bi potreban politički dogovor, ali vas uvjeravam da bi se na ovaj način mogli značajno približiti principima iz europske pravne stečevine, a samim tim biti kredibilniji kandidat za Europsku uniju od ovoga što imamo danas.

Za sve one koji negiraju Bosnu i Hercegovinu ili je kroz neargumentiranu saradnju sa susjednim zemljama uvlače u teškoće, želim ponuditi dokument sa slike, pe neka malo razmisle!

Za sada toliko od mene.



Piše: dr Slaven Kovačević