Govor Željka Komšića povodom 25. novembra, dana obnovljene državnosti Bosne i Hercegovine

Današnji govor Željka Komšića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, povodom 25. novembra, Dana obnovljene državnosti Bosne i Hercegovine, sadrži jako značajne elemente, na kojima treba biti utemeljena ova zemlja, pa ga iz tih razloga želim podijeliti sa vama u cijelosti.

_____________________________________________ 

Poštovani,

Imam posebno zadovoljstvo i čast da Vas sve pozdravim i obratim Vam se u povodu 25. novembra, Dana obnovljene hiljadugodišnje državnosti Bosne i Hercegovine.

Ova mala zemlja, ali veoma ponosna država sa svojim građanima i različitim etničkim grupama, kroz svoje hiljadugodišnje postojanje pokazala je i dokazala da uvijek i na svakom dijelu svoje teritorije baštini toleranciju i zajednički život svih njenih stanovnika, što je dio osnovnih civilizacijskih vrijednosti, koje su oduvijek povezivale sve građane Bosne i Hercegovine.

Različitosti, ali i sličnosti u tradicionalnim vjerskim i kulturološkim izrazima Bosne i Hercegovine predstavljaju neke od njenih najvećih bogatstava, u kojima se kao najveća vrijednost prikazivala, a trebala bi se i danas prikazivati, inkluzivnost njenog društva, nasuprot čega stoje ideje i tendencije ekskluzije u različitostima.

Zato se danas sjećamo zasjedanja ZAVNOBiH-a od 25. novembra 1943. godine, kada su građani i narodi ove zemlje obnovili njenu hiljadugodišnju državnost u sadašnjim granicama.

Vijećnici ZAVNOBIH-a i svi antifašisti bili su integralni dio evropskog i svjetskog antifašističkog pokreta. Nije to bio samo pokret optora protiv okupatora i domaćih izdajnika, bila je to i vlast, bile su to institucije države i državnog aparata u nastajanju, a koje su konstituirali građani i narodi Bosne i Hercegovine u uvjetima rata i okupacije.

Oni su pokazali do tada najveći stepen političke zrelosti, pokazali nam kako se može objediniti svaka različitost u Bosni i Hercegovini, kako se te različitosti mogu pretvoriti u zajednički život svih njenih građana i naroda. Pokazali su nam da možemo zajedno, a ne jedni pored drugih, kako nam danas poručuju neki zagovornici konsocijacijskih eksperimenata.  Iz tih razloga, danas smo ovdje da zajedno, a ne jedni pored drugih, obilježimo 25. novembar, Dan obnovljene državnosti Bosne i Hercegovine.

Danas nije 1. mart, Dan nezavisnosti BiH, ali ja ipak želim da Vas podsjetim na referendumsko pitanje iz 1992. godine, jer ova dva dana, 25. novembar 1943. godine i 1. mart 1992. godine, čine jednu, gotovo prirodnu, političku cjelinu koja se tiče državnosti BiH. Pitanje je bilo: „Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana (Bošnjaka), Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“

Na toj ravnopravnosti građana i naroda, imamo obavezu i danas raditi, u ovim sadašnjim dejtonskim okolnostima, kada se svaka rečenica iz Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini veoma često izokreće ili djelomično koristi kako bi nas uvjerili da trebamo živjeti neki suživot, umjesto hiljadugodišnje tradicije zajedničkog života u našoj zemlji. Danas je važno biti snaga integracije društva, kako bismo svakoj dezintegraciji jasno pokazali da ona nema mjesta ovdje. Bosna i Hercegovina je bila, jeste i bit će zemlja inkluzije, zemlja integracije, zemlja euroatlantske integracije, kao izraz volje i želje njenih građana i naroda.

Dozvolite mi još jednom da Vam se zahvalim na Vašem dolasku i da u nastavku ove današnje manifestacije u okviru prigodnog druženja, zajedno, a ne jedni pored drugih, obilježimo ovaj važni dan iz bosanskohercegovačke historije državnosti.

Danas se ujedno prisjećamo ne samo Prvog nego i Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu, održanog pola godine poslije, a koje je iznjedrilo historijsku Deklaraciju o pravima građana u BiH. Nezasluženo je rijetko pominjemo u našem političkom i medijskom prostoru, ali ta deklaracija ima snagu historijskog civilizacijskog dokumenta za ove prostore.

Stoga je danas, kada se u Bosni i Hercegovini nastoji putem izmjena izbornog zakondavstva uspostaviti anticivilizacijska nejednaka vrijednost glasa građana Bosne i Hercegovine, nužno podsjetiti na riječi iz Deklaracije o pravima građana BiH, u kojoj je stajalo da će:

Izborno pravo u demokratskoj Bosni i Hercegovini birači vršiti tajnim glasanjem na osnovu općeg, jednakog i neposrednog prava glasa; Aktivno i pasivno izborno pravo ima svaki građanin i građanka koji su navršili 18 godina života, a nisu toga prava lišeni na osnovu zakona.

Paradoksalno je, da ne kažem tragikomično, da se na ZAVNOBiH danas pozivaju pristalice etničkog izbornog modela, oni koji pomenutoj ZAVNOBiH-ovskoj deklaraciji o pravima građana BiH pretpostavljaju nejednaku vrijednost glasa i to kroz selektivnu upotrebu, tačnije zloupotrebu, principa konstitutivnosti naroda. Etnički ekskluzivitet nije ni slovo ni duh ZAVNOBiH-a, nego su to jednakopravnost i ravnopravnost prvenstveno svih građana, a samim time i naroda. U tome mi danas treba da vidimo poveznicu između vrijednosti ZAVNOBiH-a, vrijednosti Evropske unije, vrijednosti demokratskih i naprednih država.

U historijskom smislu Deklaracija o pravima građana Bosne i Hercegovine predstavljala je tada nužan kompromis između liberalnih zapadnodemokratskih i istočnih narodnodemokratskih sistema vlasti i vrijednosti. Međutim, upravo je ta deklaracija ZAVNOBiH-a trasirala put Bosne i Hercegovine ka građanskom društvu i građanskoj državi. Bez nje ne bi bio moguć ni 1. mart kao Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, bez nje ne bi bila moguća naša evropska budućnost, odnosno pridruživanje zajednici država u kojima je jednakost glasa svakog građanina neupitan ustavni princip.

Zato nikada ne smijemo zaboraviti pored Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu, Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu, na kojemu je usvojena Deklaracija o pravima građana BiH, u kojoj naglasak na jednakosti glasa svih građana BiH nije dat nimalo slučajno, kao što ni prilikom potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH od strane potpisnika, građani Bosne i Hercegovine, pored naroda, nisu mogli biti izostavljeni kao konstituent države, iako se to često unatoč presudama Evropskog suda za ljudska prava zanemaruje.

U historiji državotvornosti nema nikakvih slučajnosti. Kao što obnova državnosti Bosne i Hercegovine nije bila slučajna, tako ni kontinuitet građanskog, počev od ZAVNOBiH-a pa do Dejtona, nije slučajan. Tek će ulaskom u Evropsku uniju proces konstituiranja Bosne i Hercegovine kao građanske države biti u konačnici završen. Na tome nam, svima nama, građanima Bosne i Hercegovine, vodeći se hrabrošću, pameću i vizionarstvom vijećnika ZAVNOBiH-a, valja još raditi.

Sloboda je spoznaja nužnosti. Građanska i evropska budućnost Bosne i Hercegovine je proces, ali ujedno i historijska nužnost.

Hvala.

____________________________________________________________

Ova jedna i pol kartica teksta, govori o obnovi hiljadugodišnje državnosti Bosne i Hercegovine,  utemeljene na zajedničkom životu, a nikako na suživotu koji propagira život jednih pored drugih, sadrži niz jako važnih poruka. To su ideje na kojima je utemeljena Bosna i Hercegovina, sa idejama inkluzije ili uključivanja, a ne na idejama ekskluzije ili isključivanja iz društvenih zbivanja. Zato to smatram jako važnim.


Piše: dr Slaven Kovačević

Vijeće Europske unije, treći put o BiH u godini dana

U ponedjeljak nam dolazi novi sastanak Vijeća Europske unije kojeg poznajemo po terminu Consillium, odnosno onog dijela za vanjske poslove, koje će između ostalih tema, razmatrati i situaciju u Bosni i Hercegovini, na prijedlog iz susjedne Hrvatske, koji je došao od premijera Andreja Plenkovića, a i od hrvatskih euro-parlamentaraca. Dobro je što se u ovome tijelu, koje utvrđuje politike i političke stavove Europske unije, razgovara o Bosni i Hercegovini, njenom reformskim putu, ali svakako nije dobro da teme nameće susjedna Hrvatska, na način da ona u tome plasira političke ciljeve dijela njene političke javnosti. Nije to nikakav dejtonski iskorak, jer to Dejtonski sporazum ne omogučuje, nije to ni garancija Dejtona, jer to Republika Hrvatska nije, tako da to sve zajedno možemo podvesti pod novo uplitanje u unutarnja pitanja  Bosne i Hercegovine, sada kroz diplomatsku aktivnost. Da bi znali šta je ranije zaključilo Vijeće Europske unije o Bosni i Hercegovini, potrebno je reći da to nije isto tijelo kao što je Vijeće Europe iz Strazbura. Isto tako, treba istaći da se najnovije razmatranje situacija u Bosni i Hercegovini odvija jer je dio Hrvatske političke scene nezadovoljan izbornim ishodom, što je uplitanje i u izbornu volju građana Bosne  Hercegovine. No, krenimo redom.

Vijeće Europske unije – sastanak od 16. oktobra 2017. godine

Na ovom sastanku, među ostalim temama bilo je razmatranje više pitanja u Bosni i Hercegovini, ali sa stanovišta odvijanja izbornih procedura, tada je Vijeće Europske unije, na svom zasjedanju u Luksemburgu, donijelo 7 (sedam) zaključaka, gdje za ovaj put izdvajam zaključak broj 4 koji kaže sljedeće:

Zaključak broj 4. od 16. oktobra 2017. godine

Ono što jeste važno, vidljivo je da »Vijeće ponovno ističe da načela jednakosti svih građana i nediskriminacije moraju biti u potpunosti zajamčena. Vijeće naglašava da ne bi trebalo poduzimati zakonodavne ili političke korake zbog kojih bi provedba presude Sejdić-Finci i povezanih presuda postala zahtjevnija« čime se zapravo vidi da ovo važno europsko tijelo traži od Bosne i Hercegovine da garantira jednakost svih građana, da ne smije biti diskriminacije i da se ne čine zakonodavni ili politički koraci koji otežavaju provođenje presude Europskog suda za ljudska prava iz Strazbura u predmetu Sejdić – Finci i drugim povezanim presudama. To je politički stav koji ovdje mora provoditi i delegacija Europske unije, koju vodi Lars Gunnar Wigemark. Ono što jeste, također, važno za ovaj zaključak je glasala i susjedna Hrvatska.

Vijeće Europske unije – sastanak od 26. juna 2018. godine

I na ovom sastanku, gdje razmatrano više pitanja u Europi, bio je dio koji se tiče Bosne i Hercegovine, ovoga puta vidno iniciran, izvjesno opet iz susjedne Hrvatske, u jeku razgovora oko izmjena Izbornog zakona BiH, gdje su tražili prostor za upisivanje nedemokratskih izbornih metoda, kako bi HDZ bio vječita vlast, opet je bio jedan zaključak o tome, pod brojem 58:

Zaključak broj 58. od 26. juna 2018. godine

Opet je vidljivo da Vijeće Europske unije zaključuje sljedeće:

»...Vijeće prepoznaje i da bi se druga pitanja povezana s izborima, kao što su odredbe za održavanje lokalnih izbora u Mostaru i pitanje predsjedništva Bosne i Hercegovine, trebala rješavati pravodobno nakon izbora, u skladu s europskim standardima; u tom pogledu Vijeće naglašava da ne bi trebalo poduzimati zakonodavne ili političke korake zbog kojih bi provedba presude Sejdić-Finci i povezanih presuda postala zahtjevnija. Međutim, tim se reformama ne smije dovesti u pitanje program reformi.«

Ovo sada postaje još važnije, jer se vrlo precizno kaže da se pitanje izbornog zakonodavstva treba riješiti u skladu sa europskim standardima, nakon izbora, govori si i o potrebi da se u Gradu Mostaru, također, mora riješiti pitanje lokalnih izbora, također u skladu sa europskim standardima, pa na kraju opet se ponavlja da vlasti Bosne i Hercegovine ne trebaju činiti zakonodavne ili političke korake kojim bi se otežalo provođenje presude Europskog suda za ljudska prava iz Strazbura u predmetu Sejdić – Finci i drugim povezanim presudama. I ovo postaje obaveznim stavom za EU delegaciju u Bosni i Hercegovini, pored obaveza za bh. vlasti. Ponovimo kako je i Republika Hrvatska glasala i za ovaj set zaključaka.

Vijeće Europske unije, treći put – 19. novembar 2018. godine

Na poticaj iz Hrvatske, Bosna i Hercegovina, odnosno njeni izbori i izborni zakonodavstvo će biti i treći put na dnevnom redu Vijeća Europske unije. Moja je prva impresija da Hrvatska postaje pomalo dosadana jer vidno postavlja Vijeće Europske unije kao svoj alat da bi HDZ Hrvatske, putem HDZ Bosne i Hercegovine upravljao Bosnom i Hercegovinom. To svakako nije u redu. Šta će biti na ovome sastanku, ne znam, ali moj je osjećaj da Vijeće Europske unije nije neozbiljno tijelo, koje će sada u trećoj prilici zaključiti nešto drugačije nego ono što je zaključilo ranije ili će se naprosto suzdržati od donošenja bilo kakvih zaključaka. Šta će tačno biti, kako vam rekoh, ne znam, ali sam sklon tome da ne može Vijeće Europske unije samo radi Bosne i Hercegovine, odustati od europskih standarda, europskih izbornih principa, koji mogu napraviti poveliku političku štetu u zemljama članicama Europske unije, ako bi se razmišljalo na Plenkovićev način. To bi bio jako veliki i jako opasan presedan, što mi daje osjećaj da će i ovoga puta Vijeće Europske unije zaštititi europske principe i standarde, onako kako su ispisani u europskoj pravnoj stečevini - Acquis communautaire i da od toga neće odstupiti. Znate zašto? Jer je vladavina prava, univerzalni termin, sadržan u EU poglavlju 23, što je drugačije od onoga kako ga vide pojedini ovdašnji politički dužnosnici.

Ja u Europsku uniju, onako kako to govore 35. pregovaračkih poglavlja vjerujem, dok u neke izvitoperene konstrukcije, jednostavno ne mogu vjerovati.

Piše: dr Slaven Kovačević

Kad u CIK zore, organ uprave želi postati zakonodavni organ vlasti

Potrebno je reći par dodatnih elemenata, u jeku najavljenog sastanka Centralne izborne komisije (CIK) u vezi raspodjele mandata u Dom naroda Federacije BiH. Taj sastanak, kao i svaki eventualni na istu temu daće nam odgovor na jednostavno pitanje – od kada je etničko čišćenje postalo pravni osnov za donošenje podzakonskih akata. Ova jako čvrsta dilema, ima nekoliko elemenata ili, bolje rečeno problema, sa kojima se suočavaju CIK i političke stranke koje kroz njega realiziraju svoje političke ciljeve.

Problem prvi

Ustavni sud BiH, u svojoj odluci 5/98-III konstatirao je, nešto što je veoma logično i jedino pravno utemeljeno, a to je da se Opći okvirni mirovni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, potpisan 1995. godine u Dejtonu, primjenjuje u cjelosti kao međunarodni ugovor. To znači, kako svi organi vlasti, ali i organi uprave, ne mogu iskakati iz dejtonskog kolosijeka, onako kako to kome politički odgovara u pojedinom trenutku. Nudim vam isječak iz spomenute odluke Ustavnog suda BiH:

Isječak iz odluke Ustavnog suda BiH, broj 5/98-III

Nisam niti sam presretan Dejtonskim mirovnim sporazumom, ima tamo mnoštvo loših rješenja, ali ono što znam da tamo nema nikakvih duhova Dejtona, nego jasno i precizno ispisane pravne norme kojih se svi moraju pridržavati, a to garantiraju oni koji jesu garanti Dejtonskog sporazuma: Amerika, Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Europska unija (ma šta o tome mislio i radio Lars Gunnar Wigemark). Da li tako nešto vidi CIK, vidjećemo.

Problem drugi

Aneksom 7 Dejtonskog sporazuma, u njegovom članu I/3a, piše veoma jasno da se strane potpisnice slažu sljedeće: »da ukinu sve domaće zakonske i administrativne prakse sa diskriminatornom namjerom ili efektom.« (originalno: the repeal of domestic legislation and administrative practices with discriminatory intent or effect) Ako CIK misli donositi podzakonski akt, što je svakako administrativna praksa, koja će legalizirati rezultate agresija, genocida, etničkog čišćenja, ratnih zločina i različitih presuđenih udruženih zločinačkih poduhvata, onda je to jako, jako opasna praksa u cjelosti suprotna odredbama ovog aneksa Dejtonskog mirovnog sporazuma. Zato je veoma interesantno, hoće li CIK, radi ispunjenja želja svojih političkih mentora (i njihovih izaslanika sa kojima se po kafićima susreću) zapravo prekršiti odredbe Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Problem treći

Aneksom 6 Dejtonskog sporazuma, utvrđeno je da će Bosna i Hercegovina obezbijediti najviši stepen međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, čiji je pravni osnov 16 međunarodnih konvencija pobrojanih u dodatku X pomenutog aneksa, što je upisano i u Aneks II, Ustava Bosne i Hercegovine. Kako je jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na kandidiranje i pravo na biranje koga hoće – onda je veliko pitanje, hoće li CIK svojim koeficijentima zapravo poništiti dio ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto se pitanje odnosi na Ustavni sud BiH, koji je, gle čuda, izrekao da se Dejtonski mirovni sporazum primijenjuje u cjelosti, pa ga onda većinom zaborave u svojim odlukama, a posebno onaj dio iz Aneksa II, Ustava Bosne i Hercegovine. Ili možda, CIK i Ustavni sud BiH parcijalno ili selektivno vide Dejtonski sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine.

Problem četvrti

Koeficijenti, e da, koeficijenti iz člana 10.12 stav (2) Izbornog zakona BiH. Tu treba poći od činjeničnog stanja. Ako CIK ima, lako je provjeriti na njihovoj internet stranici, takav podatak da u Kantonu Sarajevo ima oko 417.000 registriranih birača (dakle sa CIPS ličnom kartom za Kanton Sarajevo), a po popisu iz 2013. godine, u Kantonu Sarajevo ima oko 350.000 građana sa pravom glasa, onda je ova razlika od skoro 70.000 jako važan element, koji može za posljedicu imati pogrešno utvrđivanje koeficijenata za raspodjelu mandata. Znate zašto? Veoma jednostavno. U birački spisak, upisano je tih 70.000 lica, sa pravom glasa, čime je CIK već utvrdio neko činjenično stanje, a da tih 70.000 lica nisu bila predmetom popisa iz 2013. godine (ili ako jesu neka CIK to dokaže), što se može jednostavno pokazati time da se ovi podaci ne mogu nikako razlikovati u tolikoj mjeri.  Dakle, time CIK može i ovdje ući u jako, jako opasan prostor da ista lica imaju pravo glasa, ali nemaju pravo da učestvuju u formiranju koeficijenta za dodjelu mandata u Dom naroda FBiH jer nisu popisana. Ako već CIK želi ispunjavati želje pojedinih političkih stranaka sa hrvatskim predznakom, ima li isti taj CIK odgovor gdje nestade oko 200.000 Hrvata iz Posavine (prema popisu iz 1991. godine), što može značajno utjecati na formiranje koeficijenata za delegate iz tog naroda. Vrlo je slična priča i sa delegatima iz reda Bošnjačkog i Srpskog naroda, kao i onima iz reda Ostalih, kojih je bilo po popisu iz 1991. godine mnogo više nego po popisu iz 2013. godine, što bi moglo dovesti do potpuno pogrešnog ulaznog podatka za utvrđivanje koeficijenata za dodjelu mandata za Dom naroda FBiH. O legaliziranju rezultata etničkog čišćenja da i ne govorim.

I za kraj...

CIK nije zakonodavni organ, koji ima obaveze ispunjavanje odluka Ustavnog suda BiH koje se na njih ne odnose. Ako to budu radili, prekoračili su svoje ovlasti, što je napad na ustavno-pravni poredak ove zemlje za što nemaju imunitet iz člana 2.8 Izbornog zakona BiH. Isto tako, CIK ne može proglašavati Aneks 7 okončanim, jer nije nadežni organ za takvo nešto, dok onaj koji jeste nadležan, tačnije, OHR je već rekao da postoje projekti povratka prognanih, koji okončavaju 2020. godine, što znači da Aneks 7. nije okončan, tako da bi svako drugačije tretiranje popisnog materijala, bilo direktno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, jer povratak prognanih još uvijek traje. CIK je, izvjesno, kompromitiran političkim utjecajima, jer o tome postoje fotografije i izjave pojedinih članova CIK-a, što im ne daje za pravo da krše svoje vlastite ovlasti. Ne može se primijeniti niti jedan drugi popis, osim onoga iz 1991. godine, jer je tako utvrđeno Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. To se direktno tiče vladavine prava, koja podrazumijeva jednakost svakog građanina pred svakim zakonom, u ovom slučaju pred Izbornim zakonom BiH, gdje se ta prava ne mogu umanjivati bilo kakvim koeficijentima. Bez obzira, što predsjednik CIK-a najavljuje da će oni donijeti odluku, pa ako neko nije zadovoljan može se žaliti nadležnom sudu, on zaboravlja da se mogu dizati i krivične prijave protiv članova CIK-a. Sve to zajedno, kada se pomno razmotri, čini ovu situaciju dramatično interesantnom, posebno ako CIK poništi vladavinu prava u Bosni i Hercegovini.

Moje primjedbe su dobronamjerne i odnose se na zaštitu ustavno-pravnog poretka ove zemlje, utvrđenog Dejtonskom mirovnim sporazumom, koji mi se ne sviđa, ali je takav na snazi i mora se poštovati u cjelosti.

Piše: dr Slaven Kovačević

Prenošenje dijela suvereniteta BiH na OHR ili Dejtonski sporazum je cijeli u primjeni

Ovo je veoma važna priča. Ona se odnosi na potrebu da se otklone određene netačnosti u političkim konstatacijama i izvjesnim manipulacijama, naravno sa ciljem postizanja različitih političkih ciljeva, gdje je jedan od njih tjeranje OHR-a iz Bosne i Hercegovine, jer kako kažu politički manipulanti, za OHR-om više nema potrebe. To rade one političke snage, kojima je postojanje OHR-a smetnja u provođenju krajnjih ciljeva, gdje je jedan od njih svakako i podjela Bosne i Hercegovine, kroz realizaciju politika koje je nadležni međunarodni sud utvrdio kao udružene zločinačke poduhvate.

Šta o tome kaže Ustavni sud BiH

Iako sam sve manje sklon vjerovati u pravnu sigurnost građana koju bi, primarno, trebao obezbijediti Ustavni sud BiH, ipak ćemo ovdje citirati jedan dio njihove odluke u predmetu 5/98-III, jer se tada radilo o takvom sastavu ovog najvišeg sudskog organa, kojem se moglo vjerovati, za razliku od ovoga današnjeg koji je vidno pod političkim utjecajima, ma koliko to oni negirali, što stvara vidan osjećaj pravne nesigurnosti kod građana, jer sadašnji sastav Ustavnog suda BiH nije koristio termin »vladavina prava« iz člana I/2 Ustava BiH, nego neke samo njima znane neslužbene prijevode bez spominjanja vladavine prava. U toj odluci 5/98-III, tadašnji sastav Ustavnog suda BiH rekao je sljedeće:

Kada pročitate ovaj dio da je Opći okvirni sporazum za miru u BiH iz Dejtona, u cjelosti u primjeni, ovdje u Bosni i Hercegovini, sa svim njegovim aneksima, onda treba razmotriti više aspekata koje pojedini politički djelatnici nastoje zaobići, sa nastojanjem da se OHR ugasi.  To se naravno neće desiti, pa ćemo o tome nešto malo govoriti, posebno sa aspekta Bečke konvencije o ugovornom pravu, koja tretira međunarodne sporazume.

Šta to znači za politički sistem BiH

Ukratko, svaka zemlja crpi svoj suverenitet tako što ima svoju suverenu vlast, koju na izborima biraju njeni građani (ne narodi ili preciznije - etničke skupine) i takva vlast ima svoj legitimitet da donosi sve zakone u zemlji, kako bi se stvorio zakonski okvir kojim se uređuju različite oblasti života. Nasuprot toga, Dejtonskim mirovnim sporazumom dio suvereniteta je Aneksom 10 prenesen na Ured visokog predstavnika ili OHR, koji na temelju tog sporazuma, ima ovlaštenja da donosi zakone ili da stavlja van snage postojeće zakone i druge akte ili njihove dijelove, iz samo jednog razloga - kako bi se deblokirale sve moguće i nemoguće blokade, koje se mogu javiti u složenom političkom životu Bosne i Hercegovine. Dakle, osnovni zadatak OHR-a je zaštita Dejtonskog mirovnog sporazuma, čiji je on konačni tumač njegovog civilnog dijela, sa dodatnim zadatkom da u slučaju političkih i drugih blokada djeluje na način da takve blokade otkloni. Recimo, jedna vrsta blokiranja u Bosni i Hercegovini može biti političko blokiranje provedbe izbornih rezultata ili, još preciznije, blokiranje formiranja zakonodavnih i izvršnih organa vlasti, onda kada neka ili neke političke stranke posegnu za takvom vrstom blokade. Na primjer, sadašnji Izborni zakon BiH i sadašnje formiranje nove vlasti nakon nedavnih izbora. Osim toga, OHR je direktno nadležan za organiziranje fer i demokratskih izbora, gdje on ima veće ovlasti od Centralne izborne komisije, pa ako taj isti OHR kaže da se treba primijeniti popis iz 1991. godine, onda tu više ne bi smjelo biti dilema, jer se Dejtonski mirovni sporazum provodi u cjelosti (isto se odnosi i na popunjavanje Doma naroda FBiH). To, isto tako, znači kako se i Aneks 6 – Dogovor o ljudskim pravima, također, mora provoditi u cjelosti, odnosno, ne postoji ta vrsta »pozitivne diskriminacije« koja se može primijeniti u izbornom sistemu, koja može eliminirati bilo kojeg građanina ove zemlje da se može kandidirati za bilo koji zakonodavni ili izvršni organ vlasti. Dodajmo da se isto odnosi i na Aneks 7 – Dogovor o izbjeglicama i protjeranim osobama, koji se također mora provoditi u cjelosti, a njegov član I jasno kaže da će vlasti ukinuti ili odustati od donošenja zakona koji sadrže namjere diskriminacije ili krajnje efekte diskriminacije. Nema tog CIK-a, koji ovo neće uvažiti, jer će time sebe dovesti u pravni problem.

Kada pojedini kažu da OHR nije ustavna kategorija, jer nije utvrđen Ustavom BiH, onda te iste moram pitati – je li ono Ustav BiH zapravo Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, kojeg biste htjeli primijeniti, ali biste zaboravili na Aneks 2, Aneks 6, Aneks 7 ili čak Aneks 10 koji daje ovlasti Visokom predstavniku, uključujući Bonske ovlasti. To sve zajedno sa ostalim aneksima, kao cjelina, čini Dejtonski mirovni sporazum, koji nije švedski stol, gdje uzimate samo one anekse koji vam odgovaraju, a druge zaboravljate. Recimo, Aneks 2, koji govori o arbitraži za Brčko, koje je Konačnom arbitražnom odlukom utvrđeno kao jedinstvena administrativna cjelina pod ekskluzivnim suverenitetom Bosne i Hercegovine, što je jedinim izmjenama Ustava BiH upisano i u ovaj akt. Ali, jedno veliko ali, istim tim izmjenama Ustava BiH predviđeno je da se posebnim zakonom omogući adekvatan status Distrikta Brčko, što nikada nije urađeno, a jeste veoma jasna ustavna obaveza. O čemu mi onda pričamo, nije valjda o pravnim švedskim stolovima? Ako vas neko pita od čega se Bosna i Hercegovina sastoji, onda je po Ustavu BiH jedini tačan odgovor: bh. entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, bh. entiteta Republika Srpska i Distrikta Brčko. Tako kaže Ustav BiH, ma koliko se pojedini upinjali da ukažu da je ovo zemlja tri konstitutivna naroda i dva entiteta, što ni jedno ni drugo nije tačno. Možda to njima željeno stanje piše u nekim duhovima Dejtona, ali u slovu Dejtonskog mirovnog sporazuma  to jednostavno ne piše.

Da zaključimo...

Svi oni koji se pozivaju na duh Dejtona, želim ih informirati da u Dejtonskom sporazumu nema duhova, tamo postoje jasne pravne norme kojih se u cjelosti treba pridržavati. Pri tome, treba pridodati i paket uvjeta »5+2« da bi došlo do gašenja potrebe za postojanjem OHR-a, pa ako neko želi da OHR nestane iz ove zemlje, to je jako jednostavno - uradite to ispunjenjem 5+2 uvjeta i nikako drugačije. Isto tako, OHR ima svoja ovlaštenja, koja je dobio prenošenjem dijela suvereniteta BiH na njega, putem Dejtonskog mirovnog sporazuma, tako da bi on trebao raditi svoj dio posla, koji nije samo pisanje priopćenja i izražavanje zabrinutosti. Nikada nije postojala veća potreba za re-aktiviranjem OHR-a jer ovoj zemlji prijete velike blokade, gdje se vidno vrši politički pritisak na Ustavni sud BiH i Centralnu izbornu komisiju, kako bi se realizirali ratni ciljevi, koje je nadležni međunarodni sud utvrdio kao udružene zločinačke poduhvate. Tome služi OHR, posebno onda kada se pozivanjem na duhove Dejtona, od onih političkih snaga, koje očevidno znaju da građani baš i ne znaju sve pravne norme iz Dejtona, pa ih onako usput nastoje izmanipulirati do krajnjih granica. Tako nešto nije u redu, gdje sam svjestan da građani baš i nisu voljni čitati sve te silne pravne norme, ali se očito stvara potreba da se građanima ukaže kako ih oni, sljedbenici udruženih zločinačkih poduhvata, svakodnevno manipuliraju, dirajući im empatijske centre za etničku dijagnostiku, što je jedan veoma ružan vid dvosmjerne komunikacije sa građanima. Da bi takvo nešto prestalo, trebalo bi OHR da se re-aktivira i počne opet raditi svoj posao, a s druge strane da intelektualna zajednica u što većoj mjeri ukazuje na političke manipulacije koje odašilju pojedine političke stranke prema građanima. O tome, kako isti taj sporazum mora poštovati Lars Gunnar Wigemark (ako ga je pročitao) može se reći u jednom pitanju – Larse, je li znate da je i Europska unija potpisnik Dejtonskog sporazuma?

Piše: dr Slaven Kovačević

Kažimo zajedno jedno veliko NE, Wigemarkovoj Europi

Dozvolite da vam na početku odmah kažem kako sam veliki pristalica euro-atlatnskih integracija. Smatram ih jako važnim za Bosnu i Hercegovinu, kako bismo postali dijelom velike europske porodice i, isto tako, dijelom sigurnosti koju nudi NATO savez. Međutim, kada vidimo šta govori onaj koji bi trebao biti predstavnikom Europske unije u Bosni i Hercegovini, njegova navodna ekscelencija Lars Gunnar Wigemark, onda je razmišljanje veoma jednostavno – ne želimo biti dijelom Wigemarkove Europe.

Zašto da kažemo NE?

Nakon što smo preživjeli Carla Bildta, jednog Šveđanina koji je bio Visoki predstavnik neposredno nakon rata, koji je obezbijedio neslužbeni Ustav BiH, sa svim onim tričarijama koje je »usput« uradio, a kasnije saznajemo da je bio dijelom Miloševićevih lobističkih snaga, šta onda možemo reći o tom Larsu Gunnaru Wigemarku koji se ponaša, u pet deka isto. Je li možda Wigemarku premalo par stotina hiljada likvidiranih građana Bosne i Hercegovine ili koji milion protjeranih građana ove zemlje, sve zarad pogrešnog imena i prezimena, da bi on ovdje provodio svoju, jako dobro plaćenu i eventualno staru formiranu politiku Europske unije.

Je li Wigemark predstavnik Europske unije koja »zaboravlja« ili namjerno neće da ukaže na postojanje 4 (četiri) presude Europskog suda za ljudska prava iz Strazbura u predmetima: Sjedić-Finci, Zornić, Pilav i Šlaku u kojima je utvrđena sistemska diskriminacija u Bosni i Hercegovini? Da li taj »visoki« šef delegacije Europske unije svjesno ili nesvjesno zaboravlja na osnovne europske vrijednosti sadržane u europskoj pravnoj stečevini, da svojim djelovanjem zapravo jača nacionalizam u Bosni i Hercegovini i pravi se »francuska sobarica« u svim pitanjima u kojima je riječ o ljudskim pravima i temeljnim slobodama u ovoj zemlji? Je li to taj šef delegacije Europske unije, kao onda sa početkom 1992. godine, kada je Europa žmirila na oba oka na početak izravne agresije na Bosnu i Hercegovinu, koja je okončala sa presuđenim genocidom? Je li to taj šef delegacije iste te Europske unije, koja neće ili namjerno zaboravlja spomenuti presuđene udružene zločinačke poduhvate, utvrđene pred Međunarodnom tribunalom u Hagu, kojeg su osnovale Ujedinjene nacije?

 Možda u glavi Wigemarka nema priznanja presuda iz Haga koje se tiču Bosne i Hercegovine, pa sjedi u neobranom grožđu sa onima koji nastavljaju politike agresije, genocida, etničkog čišćenja i presuđenih udruženih zločinačkih poduhvata, kao da ih nikada nije bilo, ali jeste, jer je to utvrdio nadležni međunarodni sud. Je li o tome Wighemarku govorimo?

Da, to je taj Wigemark

Nakon što smo preživjeli političke manipulacije Carla Bidlta, koje idu toliko daleko da nemamo službenu verziju Ustava BiH, sada imamo novog Šveđanina, ko zna koje vrste, da nam provodi europsku prostituentnu, da ne kažemo za Europu nepoznatu konstitutivnu politiku, koja dolazi od onoga ko bolje izlobira u Briselu, naravno na štetu međunarodnog prava i presuda različitih međunarodnih sudova. O tome Larsu Gunnaru Wigemarku govorimo, koji je ovdje novi pojavni oblik izvjesno svojih osobnih, a možda i europskih interesa o kojima je veoma lako razmisliti. O toj Wigemarkovoj Europskoj uniji govorimo i nakon djelovanja ovdje po Bosni i Hercegovini, javlja se sve veći otpor ulasku u Europsku uniju. Ne, Larse, nećemo u tvoju Europsku uniju, tamo gdje nas se ponižava i tamo gdje se ne poštuju temelji međunarodnog prava, u kojima se vi očito jako vješto snalazite. Nas, koji smo bili gorljivi zagovornici euro-atlantskih integracija, doveli ste jako uspješno u stanje da počnemo razmišljati o jednom velikom NE Europskoj uniji, a sve radi vas i vašeg djelovanja. U takvu vašu Europsku uniju, nema potrebe da ulazimo. Uspješno ste proveli svoj mandat da u nama, velikim zagovornicima Europske unije, probudite iskru euro-skepticizima, vašim konstantnim zanemarivanjem osnovnih ljudskih prava, zatim europskih vrijednosti, vašom naklonošću ka nacionalističkim politikama u Bosni i Hercegovini koje imaju teret presuđenog udruženog zločinačkog poduhvata, sa žmirenjem na oba oka na jako upitne rezultate izbora u Bosni i Hercegovini, na vaše poruke prema CIK-u koje se mogu tumačiti kao politike legaliziranja genocida i etničkog čišćenja.

Zato ćemo...

Da, Wigemarše, zato ćemo mi iz intelektualne zajednice, a vi samo razmislite imam li ja taj kapacitet da ovo kažem, smanjiti svaki kontakt sa vama na najmanju moguću mjeru, sa vrlo izvjesnim lobiranjem da vi što prije odete iz ove zemlje i budete što prije zaboravljeni.

Šta mi planiramo govoriti u Briselu, Berlinu, Parizu i drugim europskim centrima, dobrano razmislite, ali ovo što vi radite, velika je inspiracija nama intelektualcima, da kažemo odlučno – NE – vama i vašoj Europskoj uniji. To tako neće moći. Nismo odavno imali prilike sresti nekog ko u tolikoj mjeri zanemaruje europske vrijednosti, europske principe i standarde, europsku pravnu stečevinu, kome je izgleda normalno da se apelanti prema Ustavnom sudu BiH susreću sa sudijama koji rješavaju taj isti predmet, kako bi vršili pritisak na taj sud i vi, na to sve, jedno veliko ništa. Može li takvo nešto proći bilo gdje u Europi. E u takvu Europsku uniju, ova Bosna i Hercegovina nema potrebe da ulazi. Ako je tamo sve stvar lobiranja, da ne kažemo potkupljivanja, onda stvarno nema potrebe. Dosta nas je Europa unakazila početkom 1990-tih, da bismo bilo kome dozvolili da to opet uradi, posebno ovoj ponosnoj zemlji. Ovoj suverenoj zemlji Bosni i Hercegovini. Hvala vam Larse, nema više potrebe. Septembar 2019. godine je blizu, kada ćete jednom za sva vremena otići iz ove zemlje. U zaborav, naravno. Po vašem odlasku, možda opet razmislimo o Europskoj uniji, ali sa odnosom i na recipročan način kako će ona postupati prema nama, građanima Bosne i Hercegovine.

Na kraju, jedna stara narodna poslovica kaže: Ko se jednom o Carla Bildta opekao i u Wigemarka puše.

Piše: dr Slaven Kovačević

Nepostojanje vladavine prava u Ustavnom sudu BiH

Iako je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svome jučerašnjem saopšenju, nastojeći odbraniti neodbranjivo, izrekao da radi u skladu sa vladavinom prava, kako to stoji u člani I/2 Ustava Bosne i Hercegovine, smatram da je jako važno, vama, građanima ove zemlje ukazati da to baš nije i tačno, što ćemo sve potkrijepiti sadašnjim dokumentima iz Ustavnog sada BiH. Naravno, izvor jeste internet stranica Ustavnog suda BiH, tako da sve što vam budem govorio, možete provjeriti sami. Isto tako posjedujem pismo upućeno Krugu 99, od jednog građanina, kojem je OHR vrlo precizno odgovorio da nema zvaničnog prijevoda Ustava BiH, te da se u javnom prostoru i djelovanju često koriste neslužbeni prijevodi, što svakako nije dobro.

O vladavini prava u Ustavnom sudu BiH

Da počnemo ovdje od verzija Ustava BiH koje koristi Ustavni sud BiH, odnosno onoga što oni nude na svojoj internet stranici. Zadržaćemo se samo na članu I/2 Ustava BiH, u kojem se u engleskoj verziji pominje termin »Rule Of Law« što je klasičan termin iz anglosaksonskog prava i može se prevesti samo kao »vladavina prava« i nikako drugačije.

Bosanski prijevod

Obratite pažnju ovdje na član I/2 koji se zove i »Demokratska načela« pa da to uporedimo sa drugim prijevodom.

Hrvatski prijevod

Pa imamo još i ovaj prijevod iz oblasti domaćih jezika.

Srpski prijevod

Na kraju, imamo zvaničnu verziju Ustava BiH na engleskom jeziku.

Službena engleska verzija, Ustava BiH

Dakle, po mome skromnom mišljenju, član I/2 Ustava BiH bi trebao bitu preveden ovako: Bosna i Hercegovina biće demokratska zemlja koja funkcionira na principima vladavine prava i sa slobodnim i demokratskim izborima. Na suprot toga, Ustavni sud BiH koristi sljedeću formulaciju, koju pronalazimo u odluci Ustavnog suda BiH u predmetu »Božo Ljubić« gdje se u stavu 46. govori sljedeće sa citatom člana I/2 Suatva BiH:

Kao što vidite, Ustavni sud BiH je u odlučivanju po zahtjevu Bože Ljubića, svjesno ili nesvjesno, koristio neki neslužbeni prijevod koji ne sadrži termin vladavina prava. Kad otvorite tih 37 stranica odluke »Božo Ljubić« i ukucate u traženje riječi »vladavina prava« izađe vam 0 (nula) rezultata ili time je jasno da u toj odluci Ustavnog suda BiH nije nigdje spomenuta vladavina prava. Čudno, zar ne? Odnosno, to znači da je Ustavni sud BiH u svome odlučivanju u predmetu »Božo Ljubić« pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Zašto je važan termin vladavina prava

Može  se u literaturi pronaći nekoliko definicija ili opisa ovoga termina, ali im je svima zajedničko da to znači jednakost pred zakonom, svih građana, na individualnom nivou i bez izuzetaka. Ako je to tako, a ja tvrdim da jeste, onda se postavlja jednostavno pitanje, kako Ustavni sud BiH može brisati odredbe Izbornog zakona koja kaže sljedeće: »Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u
svakom kantonu« gdje bi trebalo da postoji mogućnost da se svaki građanin sa prostora Federacije BiH može kandidirati u zakonodavni organ pod nazivom Dom naroda FBiH. To je jako važno pitanje, gdje kod Ustavnog suda BiH imate dvije greške. Prva jer nije koristio zvaničnu verziju Ustava BiH u kojoj se spominje termin »vladavina prava« i druga, što je svojom odlukom učinio temelj za razvoj diskriminacije, a to svakako ne bi smio uraditi. Pa kad im tako nešto kažeš, oni se brane lošim saopštenjima. Da je ovo zemlja u kojoj postoji vladavina prava, takve sudije Ustavnog suda BiH bi bile smijenjene, pa se postavlja pitanje, da li Ustavni sud BiH namjerno pravi sistem bez vladavine prava, u kojem oni mogu vječito da rade šta god hoće bez posljedica. Razmislite malo o tome.

Piše dr Slaven Kovačević

Još malo o legalitetu i legitimnosti izbora Željka Komšića

Ovih dana mogli smo pročitati dvije stvari. Prva, kada gospodin Bariša Čolak tvrdi da  izbor Željka Komšića nije legitiman niti ustavan, što je oboje netačno. A druga stvar je plaćeni oglas Hrvatskog narodnog sabora, objavljen u jučerašnjem izdanju Avaza (možda još negdje, ali to nisam vidio), u kojem se govori o tome šta je navodno Ustavni sud BiH odlučio po zahtjevu Bože Ljubića. Osim što je i ovo većinom netačno, nekako je vađenje pojedinih rečenica iz obrazloženja odluke Ustavnog suda BiH, koje eventualno nekome politički odgovaraju, zapravo potpadaju u klasike političke manipulacije.

Da, izbor Željka Komšića je ustavan, legalan i legitiman

Svoje tvrdnje gospodin Bariša Čolak, temelji na dijelu obrazloženja Ustavnog suda BiH, u kojem se govori o tome da »legitimno političko predstavljanje« (da bi ugođaj bio potpun, fali tamo riječ »naroda«) što bi navodno trebalo da znači da je time stvorena neka obaveza koja se tiče izbora članova Predsjedništva BiH, jer Ustavni sud BiH govori o svim administrativnim nivoima (nekako mi fali osnovno znanje Ustavnog suda BiH o tome šta stvarno znači legitimno političko predstavljanje, kako ono nastaje i ko ga konzumira).

Džaba sva priča, jer ovo oko legitimnog politčkog predstavljanja nije tačno, niti to znači ono što Ustavni sud BiH laički konstatira. Prvo, ćemo malo o Ustavu BiH. Da, piše u članu V/2d da pojedini član Predsjedništva BiH može neku od odluka smatrati povredom vitalnog interesa entiteta (ne naroda, kako bi neko volio da piše, a ne piše), pa onda shodno proceduri taj svoj stav prosljeđuje opet nadležnim entitetskim organima. Šta to znači? Pa ono što piše u Ustavu BiH, da se biraju dva člana Predsjedništva BiH sa teritorije Federacije BiH, Bošnjak i Hrvat, te jedan sa teritorije Republike Srpske, Srbin. Koga oni predstavljaju? Jako je jednostavan odgovor. Bošnjak i Hrvat predstavljaju bh. entitet Federaciju BiH, dok Srbin predstavlja bh. entitet Republiku Srpsku. Još je jednostavnije reći da predstavljaju izborne jedinica odakle su birani. To jasno govori da je Željko Komšić izabran u Predsjedništvo BiH u skladu sa Ustavom BiH i u skladu sa Izbornim zakonom BiH i da on predstavlja bh. entitet Federaciju BiH. Ne može jednostavnije.

Plaćeni oglas HNS-a

Vidite ovako. Ne osporavam, niti mogu osporavati svačije pravo na mišljenje, iako pojedini osporavaju moje pravo na mišljenje, ali u ovome plaćenom oglasu HNS-a ima dio neistina. Dakle, prvi dio gdje se citira odluka o meritumu Ustavnog suda BiH po zahtjevu Bože Ljubića je svakako tačan, ali drugi dio gdje se iz obrazloženja uzimaju dijelovi da bi se dokazale neke političke aspiracije jednostavno ne stoji. Prvo, nije »princip konstitutivnosti – natkrovljujući princip« jer tako ne piše u Ustavu BiH, kojeg Ustavni sud BiH ne može mijenjati, jer mu to nije, niti će ikada biti nadležnost. Drugo, pozivanje na nešto što ne piše u Ustavu BiH, a što je Ustavni sud BiH iskazao kao svoj stav da bi potkrijepio donošenje svoje odluke, jednostavno nema pravnu snagu, niti postoji obaveza zakonodavca da tako postupa, osim u dijelu obavezujuće odluke o dopustivosti i meritumu. Da bih tako nešto, dodatno pokazao, evo i ja ću naći dio obrazloženja u kojem Venecijanska komisija, koji meni prija i kaže sljedeće:

Venecijanska komisija na kraju zaključuje da se „čini da je sistem prema Ustavu Federacije u skladu sa evropskim i drugim međunarodnim standardima u oblasti izbora, a budući da Izborni zakon namjerava da provede u djelo relevantne odredbe Ustava Federacije, također se čini da je sistem u skladu i sa ovim standardima“. Prema mišljenju Venecijanske komisije, čini se da Izborni zakon samo „uveličava“ odstupanja od onoga što je „proporcionalnost“ koju naređuje Ustav Federacije u raspodjeli mjesta u Domu naroda, međutim, može se predvidjeti rješenje kojim bi se odredba Izbornog zakona („Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“) tumačila onako kako je formulirana u Ustavu Federacije („ U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu“).

Evo i isječak iz originalne odluke Božo Ljubić

Isječak iz odluke Ustavnog suda BiH u predmetu »Božo Ljubić«

To onda vrlo jednostavno znači da je Venecijanska komisija, vrhovni europski pravni autoritet, rekla da je sadašnji sistem (prije donošenja odluke Božo Ljubić), u skladu sa europskim i drugim standardima u oblasti izbora i Ustavni sud BiH poništi upravo ta dva člana Izbornog zakona BiH!!???, koje je Venecijanska komisija ocijenila tako kako jeste – u skladu sa europskim i drugim standardima u oblasti izbora. Simpatično, zar ne?

Odnosno, ako može svako uzimati dijelove obrazloženja da bi nešto pokazao, onda ja moram pitati CIK, kakav vi to akt mislite donijeti, koji bi bio u suprotnosti sa onim što kaže Venecijanska komisija, ali i OHR. Da još jednom kažemo i ovo. OHR je konačni tumač civilnog aspekta Dejtonskog sporazuma, u što spada i Ustav BiH, dok je Ustavni sud BiH zaštitnik, a nikako tumač Ustava BiH. Barem tako piše u poglavlju VI Ustava BiH koji govori o nadležnostima Ustavnog suda BiH. Ako neko prekrši odredbe Dejtona, onda više nema dileme – mora se uključiti visoki predstavnik, inače Dejtonski sporazum više ne postoji. A ako više ne postoji, onda se stanje vraća u skladu sa ovim ustavnim zakonom, donesenim od strane zemlje koje je 1995. godine bila međunarodno priznata, sa svojim suverenitetom i teritorijalnim integritetom.

Piše: dr Slaven Kovačević

Radio Slobodna Europa: Postizborna jednačina na stolu CIK-a

O trenutnoj dilemi oko raspodjele mandata za Dom naroda Federacije  Bosne i Hercegovine, govorio sam ponešto u za Radio Slobodna Europa.

Uspostava Doma naroda Parlamenta Federacije BiH postao je ključni segment za formiranje vlasti nakon Opštih izbora održanih u oktobru.

Vlasti nisu uspjele promjeniti Izborni zakon na vrijeme, pa će sada, nakon izbora, o presudi Ustvanog suda BiH u predmetu "Božo Ljubić“ i raspodjeli mandata u Domu naroda Parlamenta FBiH odlučivati Centralna izborna komisija BiH.

Centralna izborna komisija će podzakonski akt uskladiti sa Ustavom Federacije BiH, no članovi CIK-a imaju različito mišljenje koji bi se rezultati popisa trebali koristiti za implementaciju izbornih rezultata - iz 1991. ili iz 2013. godine. Prema prvoj opciji, kod popunjavanja federalnog Doma naroda mandati bi trebalo da budu raspodijeljeni uz princip da će iz svakog kantona biti delegiran najmanje jedan Bošnjak, Hrvat i Srbin, ukoliko je izabran u kantonalnu skupštinu, dok druga varijanta taj princip izostavlja.

BiH ponovo kasni s odgovorima na dodatna pitanja iz Upitnika Evropske komisije, za šta je rok bio kraj septembra 2018. godine. 

BiH u postizbornoj magli, evropski put u zapećku

Bivši član Centralne izborne komisije Vehid Šehić kaže da je CIK obavezan da poslije svakog popisa izvrši analizu etničkog sastava svakog kantona i napravi raspodjelu mandata zavisno od brojnosti svakog konstitutivnog naroda u jednom kantonu.

„Međutim, postoji problem i u samom Ustavu FBiH, gdje se govori da će se do konačne implementacije Aneksa 7 koristiti popis iz 1991. godine. U Izbornom zakonu, u članu 20.16, u prvom stavu stoji da će se do konačne implementacije Aneksa 7 koristiti podaci i broj delegata iz svakog kantona kako je to u stavu dva određeno. U stavu dva tog istog člana stoji da će se do novog popisa koristiti podaci i rezultati popisa stanovništva iz 1991. godine. Da li to znači da je novi popis i odluka da je Aneks 7 u potpunosti proveden? Mislim da ne stoji. Tako da je Ustavni sud i svojom odlukom doveo u težak položaj, u konkretnom slučaju Centralnu izbornu komisiju, jer nije jasno koji popis stanovništva se treba koristiti“, objašnjava Šehić.

Može li biti blokirano formiranje nove vlasti u BiH?

Potreba za odlukom javila se nakon što je Ustvani sud BiH po apelaciji Bože Ljubića van snage stavio djelove Izbornog zakona koji definišu raspodjelu mandata u Domu naroda Federacije BiH. O Izmjenama Izbornog zakona trebala je raspravljati Parlamentarna skupština BiH prije izbora. Kako to nisu učinili, taj teret pao je na Centralnu izbornu komisiju, koja će podzakonski akt o tom pitanju donijeti tek nakon potvrde rezultata izbora. Stav OHR-a je jasan.

„Za žaljenje je što stranke na vrijeme nisu postigle dogovor o izbornoj reformi i u vezi sa Domom naroda Federacije BiH. Mogla su se naći dobra i kompromisna rješenja, ali jednostavno nije bilo političke volje da se ovom pitanju ozbiljno pristupi. Na bh. vlastima je da nađu rješenje koje će omogućiti neometano funkcioniranje vlasti i pri tome nijedna stranka ne treba blokirati provedbu izbornih rezultata. Što se tiče pitanja popisa, OHR je više puta izjavio da se mora primijeniti Ustav Federacije BiH, a između ostalog, ovaj stav je iznesen i u dopisu kojeg je Ured visokog predstavnika u svojstvu Amicus Curiae (prijatelj suda) dostavio Ustavnom sudu u vezi sa predmetom gospođe Borjane Krišto“, kaže za RSE Mario Brkić, portparol OHR-a.

Postizborne matematike BiH

Sličnog stava su i u Ambasadi SAD-a u BiH i Uredu Evropske unije, koja istovremeno odbacuje tvrdnje da je ambasador Lars Gunnar Wigemark vršio pritisak na Centralnu izbornu komisiju, u vezi ovog pitanja.

"Nezavisnost Centralne izborne komisije BiH je od suštinske važnosti kako bi se osigurala provedba izbornog procesa na transparentan i demokratski način. Ovo uključuje formiranje Doma naroda Federacije BiH. Odbacujemo potpuno neosnovane tvrdnje da je ambasador Wigemark vršio bilo kakav oblik pritiska na Centralnu izbornu komisiju. Smatramo da Centralna izborna komisija treba djelovati u skladu sa svojim mandatom i postojećim ustavnim okvirom kako bi osigurala potpunu provedbu izbornih rezultata. Ovo takođe uključuje poštivanje propisanih zakonskih rokova za izborni proces“, kaže Jamila Milović - Halilović iz Ureda Evropske unije.

Stručnoj službi CIK-a dat je zadatak da u pripremi prijedloga akta sa dvije ili tri opcije o raspodjeli mandata delegatima u Dom naroda FBiH o kojima će članovi CIK-a raspravljati ili na jednom od narednih kolegija ili sjednica.

Broj delegata izabranih u kantonalne skupštine je 289, dok će njih 58 biti izabrano u Dom naroda. Kako svi akteri - desno i lijevo orijentisane stranke, članovi CIK-a, i međunarodna zajednica nemaju iste poglede na rješavanje ovog problema, prema svemu sudeći, građani će se načekati da dobiju novu vlast.

„Može malo potrajati oko formiranja vlasti, jer ako bi oni donosili neustavne odredbe, vrlo izvjesno je da bi se onda potezao zahtjev prema Apelacionom odjelu Sudu BiH. I čudno je da gospodin Petrić, koji je predsjednik Centralne izborne komisije kaže ovako: oni će donijeti određeni pravilnik kojim će to riješiti, pa ako se nekom ne sviđa, neka se on žali Sudu, pa će oni postupiti po nalogu Suda. Tu je poruku poslao gospodin Petrić govoreći na nekoj od press konferencija. Ne može tako. U ovoj zemlji se mora poštovati vladavina prava, odnosno poštovati postojanje pravne države.

Ne može Centralna izborna komisija da donosi neustavne i nezakonite akte i ne može Centralna izborna komisija da preuzima ulogu zakonodavca. I ne može Centralna izborna komisija, jer nije nadležno tijelo, da proglašava provođenje Aneksa 7 okončanim. Ne može ona to proglasiti. To može samo OHR ili Parlamentarna skupština BiH. Dakle, u nekoliko elemenata koje sam vam nabrojao Centralna izborna komisija ima vrlo vidan problem. Neka se to odradi, malo neka se prolongira formiranje vlasti, jer je to puno bolja varijanta, nego da Centralna izborna komisija donosi neustavne i nezakonite podzakonske akte“, jasan je dr Slaven Kovačević iz Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99.

Deustche Welle: Preko CIK-a do „ratnih ciljeva“?

Za Deustche Welle govorio sam o značaju popisa iz 1991. godine, kao ustavnoj odredbi koja se treba primjenjivati.

Većina članova CIK-a smatra da mandate u Domu naroda FBiH treba raspodijeliti prema popisu stanovništva iz 2013. Za neke kritičare to je „realizacija ratnih ciljeva“, dok su mišljenja analitičara podijeljena. 

Članovi Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (CIK BiH) saglasni su da treba donijeti podzakonski akt o raspodjeli mandata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH (FBiH), ali o ključnom pitanju – na  osnovu kojeg popisa stanovništva će se vršiti implementacija izbornih rezultata, onog iz 1991. ili posljednjeg iz 2013. godine – nema jedinstvenog stava. Nadležne službe pripremit će obje varijante prijedloga o kojima će se u CIK-u raspravljati narednih dana.

Većina članova CIK-a smatra da implementaciju izbornih rezultata prilikom raspodjele mandata u Domu naroda Parlamenta FBiH treba vršiti na osnovu popisa iz 2013. godine. Pojedini mediji (Slobodna Bosna, Žurnal) prenose da bi CIK time omogućio „realizaciju ratnih ciljeva", dok bi lider Hrvatske demokratske zajednice BiH Dragan Čović „preuzeo kontrolu nad domovima naroda".  

Milan Sitarski: „Čemu popis iz 2013. ako će biti invalidan?“

Analitičari imaju različita mišljenja o tome koji je popis validan za popunjavanje Doma naroda Parlamenta FBiH, iako se gotovo svi slažu u ocjeni da je to pitanje za zastupnike i delegate Parlamenta, a ne članove CIK-a. Jedni smatraju da je validan popis iz 1991. godine, jer to predviđa Ustav FBiH, dok drugi vjeruju da je validan popis iz 2013. godine, kao što to stoji u Izbornom zakonu BiH, kaže analitičar Instituta za društveno-politička istraživanja iz Mostara Milan Sitarski.

„Kako je Izborni zakon na državnom nivou, a federalni Ustav na federalnom, ja sam pristalica ove opcije koja tvrdi da je nadležan državni Ustav i državni Izborni zakon, i da je samim time validan i popis iz 2013. godine. U suprotnom bi se moglo postaviti i pitanje zašto je uopšte i proveden ako će biti 'invalidan', odnosno ako njegovi rezultati neće biti važeći. Međutim, naglašavam da je to pitanje koje bi trebalo da razmotre i utvrde zastupnici, odnosno delegati Parlamentarne skupštine BiH", kazao je Sitarski za BH radio 1.

Hoće li CIK prekršiti Dejtonski sporazum?

 Doktor političkih nauka, Slaven Kovačević upozorava da bi CIK mogao prekršiti Opći okvirni sporazum za mir u BiH iz Dejtona, koji u Aneksu 7. utvrđuje popis iz 1991. kao neophodan element sa samo jednom namjenom. „A to je da se zaustavi svako političko ili pravno legaliziranje rezultata agresije, genocida, ratnih zločina, protjerivanja građana i različitih presuđenih udruženih zločinačkih poduhvata, što bi, prema najavama, CIK sve zajedno mogao legalizirati svojim podzakonskim aktom koji se tiče popunjavanja Doma naroda FBiH“, kaže Kovačević.

On pojašnjava da CIK ima zakonsku obavezu da utvrdi broj mandata iz svih skupština kantona FBiH uz poštivanje Ustava FBiH, i da bi članovi CIK-a u slučaju kršenja Ustava mogli biti krivično gonjeni. „Kršenje Dejtonskog sporazuma zahtjevalo bi promptnu reakciju garanata Dejtona, a to su Sjedinjene Američke Države, Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Europska unija, koje mogu svoju aktivnost artikulirati kroz Ured visokog predstavnika (OHR – Office of the High Representative). Dakle, imamo moguću krivičnu odgovornost članova CIK-a radi kršenja Ustava, te moguće kršenje Dejtonskog sporazuma, zarad nedemokratskih političkih aspiracija nekoliko političkih stranaka u BiH koje žele biti vječni i nezaobilazni faktor u svim procesima formiranja vlasti“, kaže Kovačević za Deutsche Welle.

OHR: „Mora se primijeniti Ustav Federacije"

Oglasio se i OHR izražavajući žaljenje što stranke u BiH nisu na vrijeme postigle dogovor o izbornoj reformi u vezi sa Domom naroda FBiH, ističući da nijedna stranka ne treba blokirati provedbu izbornih rezultata. „Što se tiče popisa, OHR je više puta izjavio da se mora primijeniti Ustav FBiH. Ovaj stav je iznesen i u dopisu koji je OHR dostavio Ustavnom sudu BiH u vezi sa predmetom Krišto“, saopćeno je iz OHR-a.

 U Ustavu FBiH je precizirano da će konstitutivni narodi i „ostali" biti proporcionalno zastupljeni u javnim institucijama u FBiH i da će se takva zastupljenost bazirati na popisu stanovništva iz 1991. godine, do potpune provedbe Aneksa 7 (povratka izbjeglica). Zvaničnici iz pojedinih kantona, među kojima predstavnici Socijaldemokratske partije BiH i Demokratske fronte iz Bosanskopodrinjskog kantona Goražde, najavljuju blokadu formiranja Doma naroda FBiH ako CIK primjeni popis iz 2013. godine.