Vitalni nacionalni interes više ne postoji - Visoki predstavniče na tebe je red

Nakon održavanja dvije sjednice Doma naroda FBiH, jedne vanredne u vezi razmatranja Zakona o izbornim jedinicama i broju mandata FBiH i druge redovne gdje je trebalo biti razmatrano pitanje smjene jednog od dopredsjedavajućih doma, jedan ishod je postao veoma jasan - vitalni nacionalni interes u Federaciji Bosne i Hercegovine kao pravno sredstvo više ne postoji. To je vrlo jednostavno pojasniti, bez većeg ulaženja u pravne norme, posebno one ustavne, tako da ćemo ovaj tekst iskoristiti da to osvijetlimo svima koje to interesira.

Za početak, kažimo ono što je od krucijalne važnosti. Zaštita vitalnog nacionalnog interesa propisana je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno amandmanima XXXVII do XL, koji su koliko me sjećanje služi, nametnuti od strane Visokog predstavnika (OHR) sada već davne 2002. godine i koji su uvršteni u Ustav FBiH kao dodati dijelovi članovima 17. i 18. Razloge donošenja ovih amandmana od strane Visokog predstavnika mogli bismo sagledati iz više uglova, ali je u ovome trenutku najvažniji taj da se obezbijedi zaštita vitalnog nacionalnog interesa i to kao kolektivnih interesa onih naroda koji obitavaju na području Federacije Bosne i Hercegovine. Tim povodom, u svome aktu iz 2002. godine kojim je nametnuo spomenute amandmane na Ustav FBiH, Visoki predstavnik  je o svojoj ulozi i razlozima rekao sljedeće:

Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Sporazuma.”

Pozivajući se na stav XI. 2. Zaključaka Vijeća za implementaciju mira koje se sastalo u  Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora da bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa podstavom (c) ovog stava) i “druge mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta.”

Ovo je izuzetno važno istaći, jer se očito radi o ulozi i obavezi Visokog predstavnika u implementaciji civilnog dijela Daytonskog mirovnog sporazuma, što je u suštini njegov osnovni posao i  zadatak.

Dakle, tim amandmanima na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine pod rimskim brojevima od XXXVII do XL, utvrđeno je da se definicija vitalnog nacionalnog interesa odnosi samo na ovih 9 (devet) elemenata:

• ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti;
• identitet jednog konstitutivnog naroda;
• ustavni amandmani;
• organizacija organa javne vlasti;
• jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka;
• obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno nasljeđe;
• teritorijalna organizacija;
• sistem javnog informiranja i
• druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u Domu naroda.

E sad, kad to ukrstimo sa onim što je rekla u mikrofon predsjedavajuća Doma naroda FBiH Lidija Bradara, u svome smatranju da smjena gospodina Drage Puzigače, predstavlja pitanje koje se treba razmatrati po proceduri zaštite vitalnog nacionalnog interesa (drugog konstititvnog naroda, ne onog kojem ona pripada) onda se moramo zapitati na koje pitanje od gore navedenih 9 elemenata je ona mislila da smatra da je narušeno ili zaobiđeno. To je prvo suštinsko pitanje, jer nije istakla niti jedno.

Drugo važno pitanje je ono što je rekao gospodin Drago Puzigača, dopredsjedavajući Doma naroda FBiH, kada je braneći svoju poziciju na način da se njegova smjena uopće ne razmatra, rekao u mikrofon, kako on smatra da je vitalni nacionalni interes povrijeđen jer su Opći izbori raspisani odlukom CIK-a, pa eto kao u izbornoj godini se ne mijenjanju izborni zakoni. Odlično. Sad fino pogledajte pobrojana pitanja iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i pokušajte pronaći ovo što je gospodin Puzigača istakao kao element radi kojeg se njegova smjena treba razmatrati po proceduri vitalnog nacionalnog interesa. Jasno je kako te njegove »definicije« vitalnog nacionalnog interesa nema u Ustavu FBiH, pa se ovdje javlja prvi pokazatelj zloupotrebe položaja, sa ciljem zaštite njegove pozicije dopredjedavajućeg Doma naroda FBiH u čemu postoje beneficije i privilegije samo u njegovu korist.

Budimo još precizniji. I ono što je rekla gospođa Bradara kao razlog njenog smatranja da se pitanje smjene gospodina Puzigače treba razmatrati po proceduri zaštite vitalnog nacionalnog interesa (iako ona ne pripada srpskom narodu) i ono što je rekao gospodin Puzigača, zapravo potpada pod druga pitanja (element 9) koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, ali samo ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u Domu naroda. To znači, kako se to može u proceduralnom smislu pokretati samo ako to smatra 2/3 jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda, a to tako nije bilo u ovome slučaju. Tako da možemo konstatirati, da postoje jasne indicije da su oboje zloupotrijebili svoje položaje kako bi spriječili smjenu gospodina Puzigače, sa dodatnim ciljem, da se time onemogući razmatranje Zakona o izbornim jedinicama i broju mandata FBiH u redovnoj proceduri ili po proceduri zaštite vitalnog nacionalnog interesa, ako to bude smatralo 2/3 delegata u jednom od klubova konstitutivnih naroda.

Šta je ovdje problem?

Prvi problem, da gospodin Puzigača ne zna (ili zna, pa manipulira detaljima) da Zakon o izbornim jedinicama FBiH nije izborni zakon, nego lex specialis propis, kojim se uređuje broj izbornih jedinica i broj mandata koji dolaze iz njih, nakon izbora koji se provode po Izbornom zakonu BiH. Zaboravio je gospodin Puzigača da bh. entitet Republika Srpska ima svoj izborni zakon koji utvrđuje upravo broj izbornih jedinica i broj manata iz tih izbornih jedinica, koji je donesen 2014. godine pod vlašću njegovog SNSD-a (zakon je donesen u izbornoj godini). Ali, bez obzira, problem je što smjena dopredsjedavajućeg Puzigače ne potpada pod ustavom definirana pitanja vitalnih nacionalnih interesa, jer bi umjesto njega Srbina, na to isto mjesto opet bio imenovan delegat iz srpskog naroda. Ako već potpada pod vitalni nacionalni interes nekog od naroda, onda je to trebala reći 2/3 većina u tom Klubu delegata iz srpskog naroda. Ista stvar je i kod gospođe Bradare. Dakle, ne mogu njih dvoje imati veći značaj i utjecaj u utvrđivanju pitanja od vitalnog nacionalnog interesa od kluba delegata konstitutivnog naroda i to 2/3 delegata koji to mogu utvrditi. Da ne spominjemo da u Poslovniku Doma naroda FBiH, član 117. (stav 3.) piše da oni donose odluku u roku od sedam dana, što bi značilo da ta odluka mora imati svoj pravni osnov, sadržaj odluke i njeno obrazloženje i da to fino potpišu. To im oboma nedostaje, jer bi se takva odluka morala naći u dvostepenom razmatranju, odnosno na nju bi se morala moći izreći žalba  ili postaviti pitanje njene ustavnosti.

Drugi problem, odnosi se na to da njihov nastup možemo ocijeniti kao vanustavno djelovanje, što je svojevrstan napad na ustavni poredak u Federaciji Bosne i Hercegovine, jer nisu napisali i potpisali odluku iz člana 117. Poslovnika Doma naroda FBiH i amandmana XXXIX na Ustav Federacije BiH. Jer da jesu onda bi to predsjednik ili dopredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine mogao osporiti pred Ustavnim sudom FBiH, kao ovlašteni podnositelj apelacije. Zato je važno vidjeti taj pisani akt.

I da zaključimo. Vratimo se Visokom predstavniku sa početka teksta, koji je nametnuo amandmane na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, XXXVII do XL, koji su vidno postali sredstvom blokade parlamentarnog rada, a kako je sam Visoki predstavnik rekao, shodno Anexu X, Daytonskog sporazuma, njegov je posao da svojim aktom takve blokade sprječava. On je taj, kao krajnji tumač civilnog aspekta Daytonskog sporazuma, koji treba dati konačna tumačenja i obezbijediti da se ovakve blokade spriječe, posebno ako znamo da u tom istom Anexu X Daytonskog sporazuma, jasno piše da je njegova obaveza da obezbijedi fer i demokratske izbore.

Ako to Visoki predsjednik ne uradi, onda će svaki naredni predsjedavajući Doma naroda FBiH, u saradnji sa dopredsjedavajućim, usmeno potezati pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa za sva pitanja koja im se ne sviđaju ili im politički ne odgovaraju, što je uvod u pravni haos i anarhiju u Federaciji Bosne i Hercegovine. U ovome konkretnom slučaju je postalo jasno da HDZ-ov konstrukt »legitimni politički predstavnici naroda« nema za cilj zaštitu bilo kakvog vitalnog nacionalnog interesa, nego da kroz ovakav sistemski način blokiranja rada zakonodavnih organa vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine na temelju ucjena i nedemokratskih principa, sebi priskrbe poziciju da se bez njih vlast ne može formirati. Zamislite samo kako bi izgledala vlast, krojena po HDZ-ovom prijedlogu izbornih rješenja, gdje bi oni imali sve moguće alate blokade i svoje razne »puzigače« da im u tome pripomažu. Zato je gospođa Bradara, u dosluhu sa gospodinom Puzigačom u cijelosti srušila institut zaštite vitalnog nacionalnog interesa u pravnom, ustavnom smislu i pretvorila ga u ono što je najopasnije - u klasično političko pitanje. Time su potvrdili ono što su 4 (četiri) političke stranke prije par mjeseci potpisale, a odnosi se na potrebu redefiniranja uloge Doma naroda FBiH iz zakonodavnog organa u dom zaštite vitalnog nacionalnog interesa, jer su dokaz takve potrebe, ove novonastale blokade nedemokratskog i vanustavnog karaktera.

Zato Visoki predstavnik odnosno OHR, kao temeljni uzrok ovakvog stanja u zakonodavnim organima Federacije Bosne i Hercegovine, mora poduzeti nešto jer se stvorila nepremostiva blokada u implementaciji civilnog dijela Daytonskog mirovnog sporazuma i to na način da se političkom interpretacijom njegovih amandmana na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine stvorio pravni vakum u kojem leže sve moguće i nemoguće blokade. Neka za početak zatraži te odluke iz člana 117. Poslovnika ili amandmana na Ustav FBiH XXXIX od Bradare i Puzigače, pa neka on sagleda njihov pravni osnov, jer nedostatak tog dokumenta onemogućava provjeru ustavnosti političkih odluka ili akata Bradare i Puzigače od ovlaštenih apelanata prema Ustavnom sudu FBiH. Ili neka Visoki predstavnik reagira odmah. Visoki predstavniče, na tebe je konačno došao red.

Piše: dr Slaven Kovačević

Istine i laži o izmjenama Izbornog zakona BiH

Završen je još jedan sastanak o izmjenama Izbornog zakona BiH i, na osnovu ranije stvorene atmosfere okončan je bez dogovora, što bi neki mogli ocijeniti kao loše, dok s druge strane mišljenja sam da je to u ovom trenutku najbolje rješenje. Razloge za takav stav možemo pronaći u toj, jako velikoj, količini različitih interpretacija odluke Ustavnog suda BiH u predmetu »Božo Ljubić« koje se mogu doživjeti na različite načine, ali ipak, kada vam neko pored vaših očiju hoće ukazati na neku svoju verziju »istine« tako nešto postaje jako iritantno, uznemirujuće i vidno dovodi cjelokupnu javnost u stanje određene zablude, sa tako uspješno plasiranom neistinom da je ovo danas »Dan D« i da bez dogovora neće moći biti učinjena implementacija izbornih rezultata. Sve to, veoma jednostavno, možemo ocijeniti kao – netačno.

Posebno mi prija čitati tekst uvaženog prof. Daniela Serwera, sa američkog Univerziteta Johns Hopkins, kojim se potvrđuje ono što govorim već skoro godinu dana, a odnosi sa na to da su interpretacije odluke »Božo Ljubić« od strane HDZ-a ili njihove nevladine ekspoziture HNS-a, jednostavno netačne, da nemaju pravno utemeljenje i da, ono što je najvažnije, imamo potpuno netačnu pravnu kvalifikaciju da bez izmjena Izbornog zakona BiH nije moguće implementirati izborne rezultate. Takve loše interpretacije HDZ-a, uz pokušaj diskreditiranja svakoga ko kaže da one nisu tačne, imale su za cilj stvaranje političkog pritiska da se izmjene Izbornog zakona BiH učine, isključivo, kako oni žele. To nije dobro.

S druge strane, sva moja nastojanja bila su usmjerena prema demokratskim principima modernog zapada, prema europskim vrijednostima uobličenim u europskoj pravnoj stečevini, na način da se nikom ne uzimaju temeljna ljudska prava, niti je moja ideja bila da si pravim reklamu tako što ću se suprotstavljati HDZ-u, već naprotiv, moja su nastojanja bila usmjerena da se nikom ne uzimaju prava kako je to HDZ svojim lošim interpretacijama želio učiniti jednom značajnom broju građana Bosne i Hercegovine, koji žive u sredinama izvan njihove direktne političke kontrole. Tu je osnovna razlika između osnovnih demokratskih principa i različitih varijacija totalitarnih, nazovimo ih tačnim imenom – jednoumlje političkih režima. Dokle je išla količina političke manipulacije ogleda se u dva jednostavna primjera. Prvi, da HDZ traži da se u ukupno pitanje rješavanja Izmjena izbornog zakona BiH uključi dio oko izbora članova Predsjedništva BiH, kada je općepoznato da je Ustavni sud BiH odbio taj dio apelacije Bože Ljubića, donoseći djelomičnu odluku. Drugi, jako loše interpretacije Venecijanske komisije, koja je u jednoj rečenici, na kraju svoga mišljenja jasno rekla da je sadašnji sistem prema Ustavu FBiH u skladu sa europskim izbornim standardima. O dvodomnim sistemima (bikameralizam) nekom drugom prilikom, ali ono što ističu »interpretatori« Odluke Ustavnog suda BiH, jednostavno nije tačno, niti je to baš tako rekla Venecijanska komisija.

Podsjetimo još jednom, da je uvaženi prof. Daniel Serwer jasno kazao u svom najnovijem tekstu, da su argumenti HDZ bili čisto političke prirode i da, kao takvi, nisu pravno utemeljeni. Još treba podsjetiti da je prof. Serwer tokom perioda 1994-1996 bio specijalni izaslanik Sjedinjenih Američkih Država u procesu formiranja Federacije BiH, kako bi se zaustavio sukob Bošnjaka i Hrvata, odnosno pripremi Washingtonskog sporazuma. Pa zar ima pozvaniji čovjek od prof. Serwera koji može reći šta je to tačno Federacija Bosne i Hercegovine, od čega se ona sastoji – jeli federacija kantona ili federacija naroda kako se nastoji lošom interpretacijom Odluke Ustavnog suda BiH predstaviti. Po Washingtonskom sporazumu, Federacija BiH je federacija federalnih jedinica, koje su kasnije Ustavom FBiH utvrđene kao kantoni. Evo izvadak iz originalnog Washingtonskog sporazuma na engleskom jeziku:

Osim toga, kaže prof. Serwer da je sadašnji Ustav FBiH primjenjiv, jer sadrži nekoliko važnih elemenata. Prvi od njih, odnosi se na to da je izbor delegata u Dom naroda temeljen na provedbi Anexa VII Okvirnog mirovnog sporazuma, odnosno povratka svih protjeranih građana u svoje prijeratne domove i sve dok se taj proces ne okonča, primjenjivaće se popis iz 1991. godine, kako bi se izbjegla mogućnost da se nekim zakonom legaliziraju rezultati genocida i etničkog čišćenja. To je ustavna odredba koja se ne može staviti van snage, osim da neko, bio to OHR ili neko nadležno državno tijelo, ne proglasi povratak protjeranih građana okončanim i time stvori novi pravni osnov. Kako se tako nešto nije desilo, ta pravna norma ostaje na snazi.

Drugi važan element, koji ističe prof. Serwer u relaciji je sa tim da svi građani Federacije BiH moraju uživati u potpunosti svoja građanska i politička prava, tačnije da im se mora omogućiti osnovni demokratski princip – da biraju i da budu birani u sve zakonodavne organe. Nasuprot toga stoji jedna krnja ideja konsocijacijske demokracije, da se primijeni određena proporcionalna zastupljenost na način kako je vidi HNS. Zašto kažem krnja ideja? Pa veoma jednostavno, jer je tvorac te ideje – konsocijacijske demokracije – Arend Lijphart postavio 4 (četiri) principa za uspostavljanje tog političkog sistema, gdje je treći princip proporcionalna zastupljenost u organima vlasti ali na temelju proporcije u odnosu na sveukupno stanovništvo jedne zemlje, a ne samo iz tri ili četiri zamišljena kantona. Ako neko, koga ima 15% u okviru cjelokupne populacije u Bosni i Hercegovini želi usvojiti principe konsocijacijske demokracije, onda će toga istog biti do 15% u institucijama vlasti (iako sada imamo situaciju o konzumiranju preko 40% vlasti od strane apelanata, pa je i to nekima premalo). Nasuprot toga stoji ideja da se temelj za konsocijacijsku demokraciju uzme krnja proporcija iz samo četiri kantona gdje HDZ ima direktnu političku kontrolu, umjesto da sve to bude u proporciji sa cjelokupnom populacijom i zato je ta njihova ideja krnja i teorijski neosnovana, pa bi se moglo zaključiti da oni žele biti proporcionalniji od onog proporcionalnog kako je to zamišljeno u ideji konsocijacijske demokracije, od koje je i sam autor Lijphart odustao u svoj knjizi »Obrasci demokracije« (izv. Paterns of Democracy).  Tako da bismo i ovaj element mogli predstaviti kao još jedan blijedi pokušaj političke manipulacije.

Treći važan, ako ne i najvažniji element koji ističe prof. Serwer govori o tome da je sadašnji sistem prema Ustavu FBiH u skladu sa presudama Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga, što mu daje još veću vrijednost. Ili obratno, zar ne bi bilo jako upitno, da ne kažemo direktno usmjereno protiv BiH, da Ustavni sud BiH usvoji apelaciju Borjane Krišto i stavi van snage one odredbe Ustava FBiH koje su u potpunom skladu sa presudama Europskog suda za ljudska prava iz Strassbourga. Time bi Ustavni sud BiH preuzeo na sebe ulogu Europskog suda za ljudska prava iz Strassbourga, što je nemoguće.

I na kraju, kaže prof. Serwer da su nastojanja HDZ-a za stvaranje atmosfere oko izmjena Izbornog zakona BiH motivirana time da se zakonom zaokruži teritorijalna cjelina koja asocira na »treći entitet« u čemu su direktno podržavani od vlasti Republike Hrvatske i Ruske Federacije. To je element, koji duboko zadire u Okvirni mirovni sporazum iz Daytona, čije bi zaobilaženje radi partikularnih političkih ciljeva, ma ko to želio, dovelo u opasnost cjelokupan daytonski politički sistem. Odnosno, sve najave mogućih blokada implementacije izbornih rezultata su vidno političke prirode, one nemaju svoje pravno utemeljenje, što prof. Serwer veoma jednostavno obrazlaže primjerom da je isti scenario bio već viđen 2011. godine, kada je HDZ bio nezadovoljan vlastitim izbornim rezultatima i nastojao planiranom aktivnošću nepopunjavanja Doma naroda FBiH kroz skupštine kantona gdje imaju političku kontrolu, zaustaviti formiranje vlasti na federalnom i državnom nivou, što je dovelo do intervencije visokog predstavnika.

I sada imamo potpuno isti slučaj. Dakle, shodno ostatku Izbornog zakona BiH i važećem Ustavu FBiH, izbore je moguće raspisati, provesti i rezultate izbora implementirati, osim ako neko političkim sredstvima, tačnije blokadama po skupštinama kantona, ne pokuša omesti ili onemogućiti implementaciju izbornih rezultata. Ali, jedno veliko ali, za sami kraj. Po Anexu 10, Okvirnog mirovnog sporazuma iz Daytona, visoki predstavnik ima obavezu da obezbijedi fer i demokratske izbore u Bosni i Hercegovini, što znači da bi on tada bio primoran da ponovno intervenira. Podsjetimo da izbori traju sve do momenta nakon implementacije izbornih rezultata, koji su sastavnim dijelom cjelokupnog izbornog procesa. Zato je veoma važno rasteretiti javnost nepotrebnim pričama o izmjenama Izbornog zakona BiH, te se posvetiti raspisivanju, održavanju izbora i implementaciji izbornih rezultata u jednoj novoj relaksiranijoj atmosferi, gdje će se govoriti o drugim važnim pitanjima, recimo onim koji svake godine motiviraju desetine hiljada građana Bosne i Hercegovine da svoj bolji život potraže u inostranstvu i odu iz ove zemlje.

 Piše: dr Slaven Kovačević

Kovačević nudi argumente: Izborni rezultati se mogu implementirati i bez izmjene Izbornog zakona BiH

Implementacija izbornih rezultata bila moguća čak iako se ne izmijeni važeći Izborni zakon BiH, tvrdi dr Slaven Kovačević i to na sljedeći način:

Da bih vama tako nešto dokazao, moram kvazi-političarima to da nacrtam. Dakle, ako odete na internet stranicu Centralne izborne komisije (CIK) www.izbori.ba i skinete prečišćeni tekst važećeg Izbornog zakona BiH u kojem su prekrižene odredbe koje je Ustavni sud BiH stavio van snage, tada ćete vidjeti dvije stvari.

Prva da kriterije za popunjavanje Doma naroda Parlamenta FBiH iz skupština kantona, utvrđuje CIK shodno članu 10.12A stav (1), a da za osnov moraju koristiti popis iz 1991. godine, kako to kaže preostali dio člana 20.16A dio stava (2) koji nije stavljen van snage (stavljen je van snage stav a-j).

Je li ovo dobro ili loše rješenje, probajmo ostati suzdržani, jer je to još uvijek važeća pravna norma.

Drugo, zato smatram apelaciju Ustavnom sudu BiH od strane Borjane Krišto u vezi važećeg Ustava FBiH besmislenom, jer Ustavni sud BiH ne može dva puta odlučivati po istoj stvari. Svojom je odlukom već ostavio važećim određene odredbe Izbornog zakona BiH.

Doduše, ništa više ne može iznenaditi od Ustavnog suda BiH, čiji sastav nije u skladu sa poglavljem VI Ustava BiH, jer ima barem jedan sudac imenovan iz jedne od susjednih zemalja, što baš i nije ustavno.



Piše: dr Slaven Kovačević