Pa dokle Milorade više neistine o Dejtonu i Ustavu BiH

Upravo slušam Milorada Dodika na televiziji, gdje on u svome stilu iznosi različite stvari, gdje su neke sasvim netačne, a da se on pri tome, mrtav-hladan poziva na Dejtonski sporazum, koji se tačno zove Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, potpisan prvo u Dejtonu, a nešto kasnije potvrđen u Parizu. Pisao sam nešto o tome, ali ćemo ovoga puta morati biti još precizniji da bismo ukazali da čovjek koji se poziva na slovo Dejtona, očito da ne zna ni slovo, ni zarez ni tačku koja piše u Dejtonskom sporazumu.

Nije Milorade tačno da u članu III Ustava BiH piše da je Bosna i Hercegovina sastavljena od dva entiteta i tri naroda. Ma ni blizu. Član III Ustava Bosne i Hercegovine ima svoj naziv: Odgovornosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta. U tom istom članu ne piše da je Bosne i Hercegovina sastavljena od dva entiteta. Tako nešto piše u članu I/3 Ustava BiH, koji stvarno kaže da se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, s tim da je nakon donošenja Konačne arbitražne odluke za Disktrikt Brčko, koja ga definira kao jedinstvenu administrativnu cjelinu pod ekskluzivnim suverenitetom Bosne i Hercegovine, odnosno Distrikt Brčko ne pripada niti jednom od entiteta, već direktno državi Bosni i Hercegovini (vjerujem da ne znate šta znači kondominij). U tom pogledu bile su i izmjene Ustava BiH, koje kažu da se Bosna i Hercegovina sastoji od entiteta Federacije Bosne i Hercegovine, entiteta Republika Srpske i Distrikta Brčko. Biće vam Milorade šokantno kada pročitate, da sve ovo što govorite godinama, jednostavno nije tačno.

Nije tačno ni to da se Bosna i Hercegovina sastoji samo od tri konstitutivna naroda, jer kad se pročitate alineju 10. preambule Ustava BiH, gdje se jedino spominju ti čuveni konstitutivni narodi, u istoj rečenici spominju Ostali i građani BiH kao donosioci Ustava BiH ili tačnije, kao ustavotvorni elementi. Stvarno ne znam, ko vas savjetuje, ali ovo što čujem od vas na televiziji, sve je apsolutno pogrešno.

Govorite o zajedničkim institucijama Bosne i Hercegovine, pa evo koristim priliku da vas zamolim da uzmete flomastere u boji i tačno zaokružite gdje to u Ustavu BiH piše postojanje zajedničkh institucija Bosne i Hercegovine. Nigdje, apsolutno nigdje. Ali piše, vlasti Bosne i Hercegovine.

Kažete još da je Bosna i Hercegovina samo teritorija, pa bi bilo jako dobro da pročitate član I/1 Ustava BiH, koji kaže da Bosna i Hercegovina nastavlja pravni kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine, kao država (ne teritorija) sa svojom unutarnjom strukturom (Republika Srpska je dio unutarnje strukture Bosne i Hercegovine), u okviru međunarodno priznatih granica Bosne i Hercegovine, a sve unutar odredbi međunarodnog prava, kao što je na primjer, nastavak članstva u Ujedinjenim nacijama. Možda vam neko i vjeruje, ali kad se ova priča raširi, osim što ćete biti šokirani onim što piše u Ustavu BiH, sami ćete izgubiti ugled kao klasična neznalica ustavnih odredbi zemlje čiji ste član Predsjedništva.

Još jedno pitanje. Gdje to piše da je Vijeće ministara pomoćni organ Predsjedništva BiH? Koliko ja vidim, nigdje Milorade.

I na kraju, bićete jako šokirani kada pročitate član III/5a, gdje jasno piše da će Bosna i Hercegovina preuzeti nadležnosti koje se tiču zaštite njenog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i međunarodno-pravnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u okviru nadležosti institucija Bosne i Hercegovine (ne entiteta). Do sada, sve što ste rekli, direktno je kršenje člana III/5a, jer taj dio ili ne znate ili nećete da znate. Bilo bi dobro da Aleksandru Vučiću savjetujete da počne koristiti termin »suverenitet« kada govori o Bosni i Hercegovini.

U svakom slučaju, radujem se vašem prvom čitanju Ustava Bosne i Hercegovine, nadam se, njegove službene verzije, a ne nekih neslužbenih prijevoda.

Piše: dr Slaven Kovačević

Dodikove istine i laži o Daytonskom mirovnom sporazumu

Razmišljajući kako ovaj tekst započeti, prva asocijacija koja se javlja je sljedeća – nema Dodikovih istina o Daytonskom mirovnom sporazumu. Onda ostaje ova riječ, koja se u diplomatskom smislu iskazuje kao »neistina« dok ću ovdje, radi poruke koja se traba uputiti svjesno i namjerno koristiti termin »laži« a neka onda Dodik krene u dokazivanje suprotnog. Radi potrebe ovoga teksta, nastojaću biti maksimalno precizan, ako treba i hirurški, kako bi ste vi, koji čitate ovaj tekst, mogli što lakše razumjeti šta govorim.

Laž broj 1.

Kaže Dodik, a za njim i jedan dio političke garniture iz bh. entiteta Republika Srpska, kako oni učestvuju u »zajedničkim institucijama Bosne i Hercegovine« i ima mnoštvo televizijskih snimaka, izjava po portalima sa takvim formulacijama. Pa evo, onda da pitamo Milorada Dodika, čovjeka koji traži »slovo Daytona« - gdje to u Ustavu Bosne i Hercegovine, Aneksu 4. Općeg okvirnog mirovnog sporazuma iz Daytona, piše termin »zajedničke institucije Bosne i Hercegovine« gdje se to spominje, da li Daytonski sporazum utvrđuje neke »zajedničke institucije Bosne i Hercegovine.« Kako istina kaže da se takav termin ne spominje nigdje, onda je jasno da se radi o – institucijama vlasti Bosne i Hercegovine, a ne o bilo kakvim »zajedničkim institucijama« gdje Dodik misli da, kao fol, eto i oni, mimo svoje volje, eto nešto učestvuju. Hoćete još jedan primjer? Ako učestvuju u »zajedničkim institucijama Bosne i Hercegovine« onda bi prvo logično pitanje bilo, da li to oni primaju plate iz »zajedničkog budžeta Bosne i Hercegovine?« Kako to, naravno, nije tačno jer oni u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine primaju plaću iz budžeta Bosne i Hercegovine, onda je svaki dalji razgovor na ovu temu suvišan.

Laž broj 2.

Kaže opet, taj isti Dodik, neki dan na televiziji, kako Bosna i Hercegovina nema svoju teritoriju. Malo preslobodno tumačenje, da ne kažem šta grublje. Vjerovatno je mislio na Aneks 2. Daytonskog sporazuma, koji govori o unutarnjem entitetskom razgraničenju, kao posljedica ratnih okolnosti.  Ako jeste, bilo bi dobro da vidi potpisnike tog Aneksa 2. Daytonskog sporazuma i šta tačno tamo piše, ali ono što je važno sadržano je opet u Ustavu Bosne i Hercegovine u članu I/1 gdje piše da Bosna i Hercegovina zadržava svoj kontinuitet u međunarodno priznatim granicama i sa svojom unutarnjom strukturom. Međunarodno priznate granice jasno kažu da postoji teritorija Bosne i Hercegovine ili možda Dodik misli da unutar tih granica postoji samo zrak ili kako to narod kaže – hava. E pa nije. Međunarodno priznate granice kažu da se radi o teritoriji jedne suverene države, čije su granice priznate od drugih zemalja, koje imaju međunarodno pravni subjektivitet. To što Dodik tako nešto ne priznaje je irelevantno, jer on nije međunarodno pravno priznat subjekt, osim kad su u pitanju crne liste. Ovaj termin »unutarnja struktura« jasno govori da Bosna i Hercegovina ima svoju teritoriju, sa svojim administrativnim cjelinama, koje mogu biti entiteti, kantoni ili recimo Distrikt Brčko. Ko je vlasnik zemljišta u gruntovnim knjigama, sasvim je druga priča ili recimo, moglo je, teoretski, svo zemljište biti u privatnim rukama, ali to ne bi značilo da jedna suverena zemlja nema svoju teritoriju. Dakle, opet laž.

Laž broj 3.

Često Dodik kaže, pa onda i ponavlja, da je Bosna i Hercegovina »u skladu sa članom 3 Ustava Bosne i Hercegovine« sastavljena od dva entiteta. Opet laž. Član III (kako to precizno piše) govori o nadležnostima entiteta, a ne o unutarnjoj strukturi Bosne i Hercegovine. Ovo što Dodik voli da priča piše u članu I/3 Ustava Bosne i Hercegovine, gdje jasno piše da se Bosna i Hercegovina sastoji od entiteta Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Dakle, odnosno član Ustava Bosne i Hercegovine koji Dodik pominje nije tačan. Ali, još jedno malo ali, kaže da je po Aneksu 2 Daytonskog sporazuma utvrđeno da će se obaviti arbitraža za Brčko i obavljena je tako što je 1999. godine, dakle nakon Daytonskog sporazuma, u Konačnoj arbitražnoj odluci za Distrikt Brčko utvrđeno da je to jedinstvena administrativna cjelina pod ekskluzivnim suverenitetom države. Isto tako u Konačnoj odluci piše da se radi o teritoriji Distrikta Brčko koja je nezavisna u odnosu na oba entiteta, bez obzira što se radi o kondominiju. To bi onda značilo, veoma jednostavno, da se Bosna i Hercegovina sastoji od Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Disktrika Brčko.

Laž broj 4.

Opet Dodik povremeno kaže kako Bosna i Hercegovina ima samo one nadležnosti koje joj prenesu entiteti. Djelimično tačno. Ustav Bosne i Hercegovine u članu III/2b jasno kaže da su entiteti dužni pružiti svu neophodnu pomoć vlastima Bosne i Hercegovine (ne piše zajedničkim institucijama) u svim stvarima koje se tiču članstva Bosne i Hercegovine u međunarodnim organizacijama, pa onda bh. entitet Republika Srpska donese odluku o vojnoj neutralnosti, pored žive odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine da se ide u članstvo u NATO. To znači kako odluka nadležnog organa (Predsjedništva BiH) postoji od ranije i da su entiteti dužni pružiti svu neophodno pomoć, a ne neustavno donositi rezolucije ili deklaracije, makar one nemale zakonsku snagu. Ili obratno, otkud pravo bh. entitetu Republika Srpska da vrši plasiranje dionica društvenih firmi na međunarodno tržište, sa očitim ciljem novog zaduživanja, kada jasno u tom članu III/2b Ustava Bosne i Hercegovine piše da to može, ponavljam može ali uz saglasnost vlasti Bosne i Hercegovine. Još jedno neustavno djelovanje iz bh. entiteta Republika Srpska. I za ovu laž, da je baš fino raskrinkamo, u članu III/5 Ustava Bosne i Hercegovine jasno piše da će država Bosna i Hercegovina preuzeti nadležnosti u stvarima koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine. I onda bi se Dodik malo odcjepljivao. Pa ne može, odnosno da je ovo pravna država, onda bi taj isti bio uhapšen za vanustavno djelovanje ili podrivanje ustavnog poretka ove zemlje.

Laž broj 5.

Zašto je Bosna i Hercegovina bila predmetom blokada i uvjeta kada je bila u pitanju Međunarodna transportna zajednica? Ovaj ćemo dio započeti ovim pitanjem, kako bismo to sve zajedno preuzeli iz Aneksa 9 Daytonskog sporazuma, koji govori o državnim korporacijama za usluge, električnu energiju, poštanske, telekomunikacione i transportne usluge. Čak tamo piše da će biti uspostavljena odgovarajuća komisija koja će izvršiti analizu za uspostavljanje državnih korporacija. I šta je bilo od toga? Ništa. Zašto postoje tri elektroprivrede, tri telecom operatera, zašto se naplaćuje distribucija plina Sarajevu, zašto nema jedna željeznica, zašto se odvojeno pravi cestovna infrastruktura, zašto postoje tri pošte koje isporučuju pošiljke, sve su pitanja u direktnoj suprotnosti sa Daytonskim mirovnim sporazumom i onda bi Dodik, po slovu Daytona, da ima svoje korporacije. Pa ne može, Dodiče, ako baš toliko želiš slovo Daytona. Moram govoriti ovakvim, neakademskim jezikom, jer drugačije ne razumiješ.

Imam ja ovih primjera još, ali je tekst već podugačak, pa vjerujem da ste shvatili njegovu poentu – Dodik se zaklinje u »slovo Daytona« a kontinuirano ga krši. To je poenta. Šta je pravo pitanje? Ima li neko iz političkih elita, da potroši malo vremena i pročita Dayton i Ustav Bosne i Hercegovine, pa da se politički tome suprotstavi i jasno kaže da to tako ne može. O međunarodnoj zajednici da i ne govorim. E da, to je već pravo pitanje.


 Piše: dr Slaven Kovačević

Počinjeni genocid u Srebrenici je neporeciv

Ovo što je danas uradila skupština bh. entiteta Republika Srpska, može se opisati u par riječi - nije u redu, nije pravno utemeljeno, nije politički niti društveno korektno. Kako Milorad Dodik, vrlo izvjesno radi patološke potrebe da ostane na vlasti, gdje koristi takav vid retorike u kojoj negira genocid, negira državu Bosnu i Hercegovinu, negira njenu teritoriju, negira državnu nadležnost, čime direktno ugrožava ono u šta se zaklinje - Opći okvirni mirovni sporazum iz Daytona, te isto tako izvjesno dovodi cijeli region u stanje nestabilnosti i to radi samo jednog čovjeka - njega Milorada Dodika. Njegovo poznavanje Daytonskog sporazuma je u tolikoj mjeri ograničeno, da njegove maliciozne manipulacije jednostavno ne mogu proći, ali ovo što radi oko utvrđenog genocida u Srebrenici postalo je u dovoljnoj mjeri degutantno, pa ću iskoristiti ovaj prostor da ukažem sve te neistine koje izlaze iz usta Milorada Dodika.

Genocid u Srebrenici utvrdile su dvije međunarodne sudske instance

Prva sudska instanca koja je utvrdila počinjenje genocida u Srebrenici je Međunarodni sud pravde iz Haaga, koji je u rješavaju tužbe Bosne i Hercegovine protiv tadašnje državne zajednice Srbija i Crna Gora, u presudi iz februara 2007. godine nedvosmisleno utvrdio da su institucije bh. entiteta Republike Srpske osmislile, organizirale i počinile genocid u Srebrenici, gdje se pod institucijama mislilo na vojsku, policiju i politički vrh, dok je za Srbiju i Crnu Goru (pravnog sljednika SR Jugoslavije) utvrđeno da je za genocid znala, ali ga nije spriječila. Čak je Međunarodni sud pravde iz Haaga bio nedvosmislen, utvrđujući da je genocid u Srebrenici osmišljen i proveden u ime vlasti tadašnje Republike Srpske. Današnje vlasti tog istog bh entiteta, na svojoj Narodnoj skupštini koja je najviši zakonodavni organ vlasti, iskazale su nastojanje da se genocid u Srebrenici negira, relativizira i naposljetku razvodni kao da ga nije bilo. Znate, ima u tome cijeli niz kontradiktornosti, ali ono što je suština da je današnje zasjedanje Narodne skupštine RS-a, bilo inicirano od Milorada Dodika, čime on ulazi u prostor negiranja presuda najviše svjetske sudske instance. Šta je tu problem? Pa znate, Dodiče kada je bilo nastojanje jednog dijela bh. vlasti da se uputi zahtjev za revizijom ove presude Međunarodnog suda pravde iz Haaga, učinili ste sve, kroz eksponenta Mladena Ivanića, da se takav zahtjev za reviziju ne uputi i ospori, da on padne, ali ste time istovremeno osnovnu presudu iz 2007. godine učinili pravosnažnom i indirektno je prihvatili, pa ste samim negiranjem zahtjeva za reviziju, zapravo, prihvatili tu osnovnu presudu, gdje je, opet ću vam reći utvrđeno da je genocid u Srebrenici osmišljen, organiziran i proveden u ime vlasti Republike Srpske i to kroz njene institucije, vojsku, policiju i politički vrh.  Ta presuda Međunarodnog suda pravde iz Haaga učinila je pravni osnov za vječito nepriznavanje nezavisnosti ili samostalnosti Republike Srpske, jer je u njeno ime počinjen genocid i to vam je važeća trajna pravna činjenica. Ako ste imali nove činjenice, kako to danas kažete, trebali ste dozvoliti upućivanje zahtjeva za reviziju presude, mogla je to učiniti i Srbija, gdje ste imali mogućnost da na relevantnom sudu dokažete da nije bilo genocida, ali tako nešto niste učinili čime ste na formalan način priznali i prihvatili presudu Međunarodnog suda pravde iz Haaga kao pravosnažnu. Naravno, veliko hvala i Mladenu Ivaniću na tome, jer je i on svojim protivljenjem reviziji spomenute presude u formalnim okolnostima priznao ono što je utvrđeno osnovnom presudom Međunarodnog suda pravde iz Haaga.

Druga sudska instanca je Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) koji je sudio pojedincima i u više predmeta utvrdio pojedinačnu krivičnu odgovornost planera i izvršilaca genocida, od Radovana Karadžića, Ratka Mladića, jednog broja generala RS-a i jednog broja vojnika koji su svi zajedno imali direktno učešće u genocidu, a k tome jedan dio njih je presuđen kao učesnik u udruženom zločinačkom poduhvatu. Znate šta tako nešto znači, da je vlast Republike Srpske, odnosno njen vrh bio direktni organizator udruženog zločinačkog poduhvata, dok su vojska i policija bili učesnici  tome. To vam ukratko znači, opet, da međunarodno priznanje Republike Srpske nije moguće, zahvaljujući tim »hrabrim momcima« koji planirano likvidiraše stanovništvo Srebrenice i njene okoline, pa još posežući za sistematskim prikrivanjem, njihove posmrtne ostatke razmjestiše u niz sekundarnih i tercijarnih grobnica, koje i danas kao posljednja kukavica sakrivate, kao zmija noge. To razmještanje posmrtnih ostataka žrtava genocida, nedvojbeno govori o planiranom i organiziranom zločinačkom poduhvatu da se počinjenje genocida prikrije. Vaše današnje negiranje toga, stavlja vas u rang saučesnika u prikrivanju najtežeg ovozemaljskog zločina - genocida. Jeste li spremni nositi toliko breme, radi vaše osobne potrebe da pokažete da ste najveći Srbin na planeti? Jako interesantno pitanje, koje će vam namah biti postavljano u narednom periodu. Znate šta će vas Milorade, još doživotno potkopavati? To što ste 2006. godine priznali presude Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju iz Haaga, javno ste to rekli, čime ste prihvatili utvrđeno činjenično stanje. Sada to negirati je laički i nemoguć potez, pa da je Bosna i Hercegovina pravna država, kojoj vi to ne dozvoljavate da bude radi vaše lične bojazni od vladavine prava, ona bi imala zakon kojim se sankcionira negiranje genocida i ratnih zločina.

Ima li još žrtava zločina?

Naravno da ima, počinjeni su oni i protiv etničkih Srba i Hrvata, od Trusine, Grabovice, Kravica i još nekih mjesta, što nije sporno, jer su opet pojedini domaći sudovi utvrđivali počinjenje tih ratnih zločina i donosili odgovarajuće presude. Ovo vam govorim, jer postoji ogromna razlika između vaše provincijske politike negiranja i nas koji prihvaćamo da je bilo ratnih zločina i na drugim stranama, zovite to kako god hoćete, ali da to trebaju utvrđivati nadležni sudovi, a ne ljudi iz politike ili neke ad-hoc Komisije svojim izvještajima. Svaki ratni zločin, apsolutno treba procesuirati i odgovorne izvesti pred lice pravde, sa obaveznim poštovanjem svih žrtava ratnih zločina, ma koje oni etničke pripadnosti bile. Tako se stvara osnov za izgradnju povjerenja, a ne tako kako vi to radite, Milorade, konstantnim negiranjem ranije utvrđenog činjeničnog stanja. Svaki zločin je zločin, on nema etničku pripadnost, već samo izvršioce zločina, a isto tako, svaka žrtva je žrtva, ma koje etničke pripadnosti bila i treba joj ukazati potrebno poštovanje. Ima tu još jedan element, iz vaše omiljene oblasti, Daytonski mirovni sporazum, gdje vam u prva dva člana Aneksa 7, nedvojbeno piše da žrtve progona i ratnih zložina imaju pravo na pravično obeštećenje, što vi donošenjem suludih i kontra Daytonskih zakona opet negirate, čime po ko zna koji put kršite Opći okvirni mirovni sporazum iz Daytona. Ali, žrtve imaju presude relevantnih svjetskih sudova da to svakako potražuju

Šta je zaključak?

Vrlo je jednostavno to reći. Ranije utvrđeno stanje i presude koje su se tim povodom izrekle se ne mogu negirati, a vaše nastojanje da to ipak učinite, pokazuje da niste zreo političar sa potrebnim nivoom prihvaćanja tih pravnih činjenica. Vaš populizam, ide toliko daleko da ste spremni negirati nešto što je već utvrđeno kao činjenično stanje. Kao pravna posljedica toga, biće to da, šta god donese ta nova Komisija ili Vlada RS-a, jednostavno neće biti pravno relevantno niti iskoristivo, jer su dvije najviše svjetske sudske instance utvrdile postojanje genocida, kao i prepoznala one koji su ga u okviru udruženog zločinačkog poduhvata, osmislile, organizirale i provele, pa zato Republika Srpska neće nikad biti nezavisna država niti će imati međunarodno priznanje, ma kakve vi nove izvještaje o Srebrenici pravili. I to sve zahvaljujući Karadžiću, Mladiću, Plavšički, Krajišniku, Krstiću i drugim direktnim učesnicima u planiranju i provedbi genocida. Samo ih vi slavite, jer to normalni svijet osuđuje, a posebno današnji moderni zapad tako nešto, jednostavno, nikad neće prihvatiti. Jasno je kako Rusiju hoćete uvući u te svoje teorije zavjere, pa će biti jako interesantno hoće li Rusija da se pridruži vašem negiranju već utvrđenog genocida, od dvije najviše svjetske sudske instance, što toj Rusiji može napraviti niz međunarodnih političkih, pa ako hoćete i geopolitičkih problema.

Meni je jasno da hodate, po veoma tankoj političkoj žici, ali znate, sve ima svoj vijek trajanja, posebno u politici i posebno negatori genocida, jer oni uvijek traju najkraće. Živi bili, pa vidjeli.


Piše: dr Slaven Kovačević

Šta znači posjeta Sergeja Lavrova, ministra vanjskih poslova Rusije

Ovih dana najavljena je posjeta Sergeja Lavrova, ministra vanjskih poslova Rusije, koji u Bosnu i Hercegovinu, dolazi na navodni poziv Igora Crnadka, ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Na prvi pogled, ništa sporno niti uobičajeno, da nema jednog velikog ALI. Gospodin Lavrov izvjesno dolazi u posjetu gospodinu Crnadku, pa kasnije ide u Banja Luku, u potpunosti zaobilazeći institucije Bosne i Hercegovine, kako bi ojačao stavove da Bosna i Hercegovina ne treba ići u NATO, vrlo izvjesno sa nizom poruka koje će dodatno, etnički, podijeliti bosanskohercegovačku javnost..

Zašto Lavrov ide u Banja Luku?

Očito je kako Rusija ima svoje političke interese u vezi Bosne i Hercegovine koji se nalaze u samoj jednoj tački - spriječiti dalje širenje NATO-a, tako što će u BiH i drugim zemljama izazivati turbulencije, tenzije i nestabilnost, kako te zemlje ne bi postale kredibilni kandidati za NATO savez. Zato ide Lavrov u Banja Luku i zato zaobilazi zvanične institucije Bosne i Hercegovine, kako bi u Banja Luci ojačao stav da se Bosna i Hercegovina zakoči u svojim nastojanjima da postane članica NATO saveza.

Pitanje Miloradu Dodiku

Kako se kao eksponent tih politika, ovdje ponajviše pojavljuje Dodik, pitao sam ga u prilogu za TV Alfa, šta on misli da je važniji vanjskopolitički interes Rusije - Ukrajina ili Bosna i Hercegovina, posebno bh. entitet Republika Srpska? Kada sam sebi odgovori na to pitanje, shvatiće da je on, Milorad Dodik, zapravo nevidljiv za Rusiju, pa da u okviru njegovog podaničkog mentaliteta, on pristaje da ga Rusija aktivira po potrebi ili da bude jedna lutka, marioneta čije krajnje konce drži Rusija, on time gubi bilo kakav politički autoritet u BiH, a posebno kod zapadnih zemalja, čime zapravo učvršćuje svoju poziciju na američkoj crnoj listi..

Šta su geopolitičke pozicije Rusije i Zapada?

Dakle, geopolitička pozicija Rusije, relativno je jednostavna - proizvođenje problema što dalje od svoje granice, kako bi se tim problemima nastojalo zaustaviti novo širenje NATO-a. U tome, Rusija je jako agilna. Nasuprot toga stoji neagilni Zapad, koji se više uzda u očaranost zemalja jugoistočne Europe time da bi one mogle da se integriraju u euro-atlantske integracije, gdje se njegova reakcija vidi tek kada nastanu veoma složene situacije, kao one u Crnoj Gori ili u Makedoniji. Premala je Bosna i Hercegovina, kao zemlja, da bi mogla samostalno izgraditi svoju geopolitičku poziciju, tako da će ona, izvjesno je, biti predmetom geopolitičkog nadigravanja istoka i zapada.

Ostalo možete pogledati u prilogu TV Alfa na ovome linku.

Piše: dr Slaven Kovačević

Dodik i Čović nemaju snage da spriječe ulazak BiH u NATO, niti ih Rusija može zaštititi

Nakon sastanka Dodika i Čovića na Jahorini, gdje su se njih dvojica usuglasili oko onoga što, navodno, prije nije bilo usuglašeno, ostaje jedan broj otvorenih pitanja, od kojih se nameće ono prvo, da li njih dvojica znaju, odnosno da li su svjesni šta izgovaraju u javnom prostoru i drugo, jesu li svjesni svojih političkih postupaka kojim kontriraju onome što kolokvijalno nazivamo Zapad. Iz njihovih javnih izlaganja, kao otvorena, nameću se tri vrlo jasna pitanja.

Prvo od njih odnosi se na intenciju Bosne i Hercegovine da postane punopravna članica NATO saveza. Kada se samo malo zađe u geopolitički kontekst, gdje ostaje nepoznato ko ovaj dvojac Dodik-Čović zapravo savjetuje i da li taj neko zna šta ih savjetuje, onda se mora sagledati nekoliko elemenata koji se tiču NATO-a i te ideje za uvrštavanje svih zemalja Zapadnog Balkana u taj vojni savez. Još tamo 1960. godine, ideju o proširenju NATO-a na krajnji istok Europe, plasirao je Zbigniew Brzezinski kao tadašnji savjetnik u izbornim aktivnostima predsjednika Johna F. Kennedyja, u kojem je umjesto nastavka Hladnog rata, kao lakše rješenje, predložio postepeno širenje NATO-a na europski istok dokle god je tako nešto moguće. Tada je postavljen i plan, koji je sredinom 1970-tih Brzezinski iznio u Uppsali, kada je kao pravilno vrijeme za pokretanje takvih aktivnosti, označeno vrijeme nakon Titove smrti.

Paralelno s time, Sjedinjene Američke Države imale su svoj geopolitički plan »Rimland« koji je govorio o tome da se treba ovladati toplim morima i ne dozvoliti izlazak tadašnjem SSSR-u na bilo koje od toplih mora. Zašto baš topla mora? Zato jer se toplim morima, primarno obavlja skoro sav transport roba, od čega transport nafte ima najveći značaj, jer se morima obavlja najveći opseg transporta nafte i njenih derivata. To je SAD tokom historijskog toka i uspio, sa nekoliko »džepova« gdje im je širenje NATO-a na krajnji europski istok zapelo. Naravno jedinstvena tačka je Ukrajina, odnosno poluotok Krim, gdje je takav plan naišao na poteškoće, odnosno bilo je nerealno zamisliti da će sadašnja Rusija tek tako izaći iz svoje dvije najveće crnomorske vojne baze na Krimu.

Ipak, pored toga, ostali su »džepovi« na Zapadnom Balkanu, pa se u okviru odgovarajućih aktivnosti jedna po jedna zemlja nastala raspadom nekadašnje SFRJ usisava u taj vojni savez. Dakle radi se o širem američkom interesu, kojeg kada stavite u kontekst da postoji za njih »neki Dodik« koji to ne dozvoljava, ulazite u prostor izrazite disproporcije moći koju ima SAD sa jedne strane i neke jako male moći koju ima Dodik uz pomoć Čovića, sa druge strane. U geopolitičkom smislu, sve zemlje Zapadnog Balkana će u okviru američkog interesa, zasigurno ući u NATO savez, gdje tome bilo koje političko partnerstvo Dodik-Čović ili slično tome, nema dovoljno političke niti vojne snage da se to spriječi. Zato se još jednom pitam ko taj dvojac savjetuje, jer se ovdje radi o jako velikoj geopolitičkoj igri u kojoj su oni sa svojim političkim partnerstvom ipak premali igrači. Nije pametno, a istovremeno nimalo mudro pružati otpor takvim širokim geopolitičkim interesima SAD-a. Zaključak ovog pitanja jako je jednostavan. Bosna i Hercegovina, kao i druge zemlje sa Zapadnog Balkana, ući će zasigurno u NATO savez i svako ko pruža otpor tim integrativnim procesima, biće nepoželjan sagovornik za SAD, pa i za Zapad u širem smislu.

Drugo pitanje, odnosi se na europske integracije. Današnja konstatacija Milorada Dodika da je Odluka Europskog suda iz Strassboruga u predmetu »Sejdić-Finci« mrtvo slovo na papiru, dodatni je pokazatelj nepoznavanja Dodika sadašnjih, modernih političkih okolnosti u Europi. Proglasiti tu odluku nebitnom, veoma je intrigantan i politički nepromišljen, odnoso opasan potez. Zadirati u temelje Europske unije, a to je njena europska pravna stečevina (izv. acquis communautaire), također, nije nimalo pametan politički potez, kojem još Dodik dodaje i element diskriminacije, govoreći da će se ovdje birati samo Bošnaci, Srbi i Hrvati i da je to za njega kraj priče.

Takva tvrdnja duboko zalazi u nepoštivanje vladavine prava, na kojoj je temeljen moderni svjetski poredak, pokazatelj je stilski srednjevjekovnog, feudalnog koncepta vladanja kojeg prakticira i dodatno producira Dodik, uz pomoć svoga partnera Čovića, ali i nekih iz Sarajeva, kojima takav model odgovara, jer omogućava zaštitu osobnih interesa svih njih, kojima europski principi i standardi predstavljaju kočnicu za ostvarivanje tog niza uskih osobnih interesa. Zanemariti vladavinu prava, u ovome konkretnom slučaju Protokol 12 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kojim se zabranjuje diskriminacija, također, nije nimalo pametan politički potez, bilo kojeg od sastavnih dijelova političkih elita, kojima politika služi isključivo za zaštitu njihovih osobnih interesa.

Ono što je sigurno činjenica u svoj toj priči je da Europa tako nešto neće dozvoliti, kroz sistem političkih i diplomatskih alata kojima raspolaže, u kojima će svi oni koji zanemaruju temelje Europske unije, vrlo izvjesno ispasti iz ozbiljne političke priče. Ako zamišljaju kako će ih Rusija ili neko treći u svemu tome zaštiti, bilo bi dobro da znaju kako su oni toliko mali igrači da ne mogu biti čak niti moneta za potkusurivanje.

Treći element jeste ono što Dragan Čović, a od danas i sa zvaničnom podrškom Milorada Dodika, stalno na nivou klasične političke manipulacije govori – da treba obezbijediti legitimno predstavljanje naroda, što je fenomen koji apsolutno nigdje u svijetu ne postoji, posebno ne u bilo kojoj zemlji, članici Europske unije. Takav politički sistem u kojem bi eventualno postojao fenomen legitimnog predstavljanja naroda zadire preduboko u osnovna ljudska prava i projicira nekoliko elemenata diskriminacije, što je neprovodivo i nemoguće ako se želi ići u euro-atlantske integracije. Bez obzira na Čovićeve ambicije da HDZ-u priskrbi sistem u kojem će oni biti vječna vlast (što je nedemokratski i diskriminatoran princip), tako nešto se neće desiti unutar euro-atlantskih integracija, pa se time i on približava crnim listama, kako EU tako i SAD-a.

Njegove političke ambicije su u prevelikoj disproporciji sa temeljnim načelima liberalne demokracije, da bi tako nešto bilo ko iz zapadne hemisfere dozvoljavao, jer bi time bila otvorena mnoga bolna pitanja u europskim zemljama, posebno u onim članicama Europske unije. Zar stvarno neko misli da će to neko radi ambicija Dragana Čovića dozvoliti? To sadašnji, ipak malo veći politički i geopolitički igrači od ad-hoc partnerstva Dodik-Čović, zasigurno nikada neće dozvoliti.

Pokušajmo izvesti poneki zaključak. Bosna i Hercegovina može biti organizirana jedino kao građanska, demokratska zemlja, vrlo izvjesno i kao složena unitarna država sa dogovorenom decentralizacijom, odnosno ekonoskom regionalizacijom, kao principom koji može pomiriti etno-nacionalni i građanski princip, koja kao takva može ide u euro-atlantske integracije, zatim postaće članicom NATO-a i Europske unije i u tom pogledu nikakav Dodik ili Čović ili neko treći ne može učiniti ništa.

Iako je Dodik ranije već pokušao, na primjer, predstaviti američkog diplomatu Hoyt Yeea kao nekog ko nije član nove američke administracije, samo je pokazao elementarno nepoznavanje odnosa koji vladaju u SAD-u. Demantiran je time što je diplomata Hoyt Yee još uvijek na istoj poziciji, zamjenika pomoćnika državnog sekretara SAD-a, koji se bavi, između ostalog otvorenim pitanjima Zapadnog Balkana. Dakle, Hoyt Yee je i dalje na istoj poziciji, u kontinuiranom je obilasku ovoga terena, kako bi bio supervizor političkih dešavanja na Zapadnom Balkanu, pa time i samog Dodika ili Čovića.

Zna tako nešto jako dobro Dragan Čović, jer ako imalo poznaje diplomatki riječnik, trebalo bi mu biti sve jasno nakon sastanka sa američkom ambasadoricom u BiH Maureen Cormack i Hoyt Yeeom, posebno ako uzme u obzir šta mu je sve rečeno da se od njega očekuje. Svaki otpor tome nije nimalo pametan.

Piše: dr Slaven Kovačević