500.000 nevažećih glasačkih listića i nikom ništa - to nije u redu

Ovo jednostavno nije u redu, bez obzira što Centralna izborna komisija (CIK) to smatra nevažnim ili, čak, uobičajenim fenomenom izbora. Ne može niko ignorirati činjenicu da ima 500.000 nevažećih glasačkih listića na svim nivoima i to proglašavati uobičajenom praksom. Zato smatram kako je CIK sistem koji štiti sam sebe, vrlo izvjesno razvodnjavajući priču o nevažećim glasačkim listićima. Da bih pojasnio zašto ovo mislim, pokušaću vam prikazati elemente zašto tako mislim.

1.     Nepostojanje serijskih brojeva na glasačkim listićima

Ako postoje serijski brojevi na glasačkim listićima, a ja sam ih tražio, onda su negdje dobro sakriveni. Dakle, da imamo postojanje serijskih brojeva na glasačkim listićima, bile bi spriječene dvije stvari: prva da se eventualno umeću prazni glasačkih listići na mjesto onih listića gdje je neko glasao za političku stranku ili kandidata koji ne odgovara onima koji žele namjestiti izbore ili da unesu već ispunjene glasačke listiće u korist preferirane političke opcije, kako bi se uticalo na kranji izborni rezultat. Druga stvar je da bi se tačno znao opseg glasačkih listića koji je zadužio svaki birački odbor, recimo glasačke listiće po serijskim brojevima od 0-100, što znači da svaki listić koji bi bio numeriran sa 101 i više ne pripada tom biračkom mjestu i odmah znate da tu neko nešto radi. Ili mijenja važeće glasačke listiće nečim što nekom odgovara ili se organizira famozni »bugarski voz« koji izgleda postaje praksa u izborima u Bosni i Hercegovini. O ovome, koliko vidim, niko ne govori, a nikakav je trošak numerirati glasačke listiće, koji se tokom prebrojavanja nalaze tamo gdje im nikako ne može biti mjesto. Dodajem i potrebu zaštite glasačkih listića bar kodovima, kako se oni ne bi mogli fotokopirati i koristiti za namještanje izbora.

2.   Općinske izborne komisije krše rok za objavu rezultata iz člana 5.27 stav (2) Izbornog zakona BiH

Ovaj član Izbornog zakona kaže:

5.27

(1) Nakon što od biračkih odbora dobije svu dokumentaciju i materijale za izbore, općinska izborna komisija utvrđuje objedinjene zbirne rezultate glasanja provedenog na teritoriji te općine za organe na svim nivoima vlasti za koje su provedeni izbori i o tome sastavlja zapisnik, koji se podnosi Centralnoj izbornoj komisiji BiH u roku od 24 sata nakon zatvaranja biračkih mjesta. Objedinjeni zbirni rezultati glasanja za općinu sadrže iste podatke prema članu 5.25 ovog Zakona. Općinska izborna komisija zadržava primjerak objedinjenih zbirnih rezultata glasanja i distribuira ga drugim izbornim organima, u skladu sa propisima Centralne izborne komisije BiH.

(2) Općinska izborna komisija javno će izložiti detaljni tabelarni prikaz za objedinjene zbirne rezultate izbora po političkim subjektima i kandidatima kako bi javnost mogla imati uvid u njih, a kopije objedinjenih rezultata glasanja bit će uručene akreditiranim posmatračima rada općinske izborne komisije na njihov zahtjev.

Nisam učesnik izbora, pa možda ne znam ovaj detalj, ali provjerite sami da li su općinske izborne komisije po vašim općinama učinile ovaj posao. Na žalost, kada sam napisao prvi tekst o ovome, onda je CIK, kako bi se spasila ova situacija naložio u pojedinim općinama ponovno brojanje, vjerovatno svojim aktom, u skladu sa članom 5.30 stav (5) Izbornog zakona BiH. Cilj je bio zaobići ovaj rok od 24 sata, koji vrlo izvjesno pojedine općinske izborne komisije nisu ispoštovale. Naprotiv, nisu objavile prikaz rezultata u svojim općinama, pa su krenule u novo brojanje bez prisustva akreditiranih posmatrača, obavještavajući ih prekasno, pa kad su posmatrači napokon ušli u prostorije gdje se obavlja ponovno brojanje, taj je proces brojanja odavno krenuo, tako da im je bila smanjena mogućnost da posmatraju regularnost brojanja glasačkih listića. Zato se članovi općinskih izbornih komisija sa pravom smatraju krivično odgovornim za ove propuste i nepoštivanje Izbornog zakona BiH.

3.     Postojanje pola miliona nevažećih glasačkih listića

Bez obzira što CIK ovaj podatak smatra uobičajenom praksom, a ona ne može biti uobičajena ako se neko žali na tu činjenicu i u skladu sa članom 5.30 Izbornog zakona BiH, u zakonom propisanom roku, podnese zahtjev za ponovno prebrojavanje u Glavnom centru za prebrojavanje. Moje je mišljenje da svakako treba izvršiti ponovno brojanje svih glasačkih listića. Nadam se kako će političke stranke, odnosno njihovi ovlašteni predstavnici iz člana 5.30 podnijeti zahtjeve za ponovno brojanje, gdje trebaju utvrditi dvije stvari:

• tačnost izbornih rezultata
• validnost proglašavanja glasačkih listića nevažećim i svaki listić koji je važeći treba uči u konačni izborni rezultat (članovi 5.14 i 5.17)

Ovdje ima ozbiljan problem. Pribojavam se »peglanja« izbornih rezultata, gdje se važeći listići sa glasovima za one kandidate i političke stranke koje nekom ne odgovaraju, namjerno mijenjaju praznim glasačkim listićima, koji su po Izbornom zakonu BiH nevažeći, a nema serijskih brojeva koji bi ovo mogli zaštiti. Tu posmatrači trebaju igrati pro-aktivnu ulogu, ne dati da se bas sve i svašta proglašava nevažećim. Ako postoji sumnja u ovakvo nešto, pristalica sam ponavljanja izbora u svim izbornim jedinicama gdje postoji opravdana sumnja da je izborni proces narušen ili namješten, čime se zaobilazi demokratska volja građana.

4.     Elektronsko unošenje podataka u općinskim izbornim komisijama u server CIK-a

Ovdje postoji ozbiljno pitanje. Ko garantira tačnost unesenih podataka u server CIK-a, odnosno, može neki operater ili administrativac unositi šta god hoće i da to ne odgovara stvarnom izbornom rezultatu, a da to niko ne zna. Prilikom ovoga unosa podataka u općinskim izbornim komisijama, nema posmatrača, već samo članovi općinskih izbornih komisija i zaduženi administrativci. Vjerujem da o ovome niko nije razmišljao.

Imajući u vidu sve ove navedene elemente, ne ulazeći u način imenovanja članova biračkih odbora, njihovu naprasnu smjenu, i to dan prije Općih izbora, ovo su sve elementi koji traže ponovno brojanje svih glasačkih listića u Glavnom centru za prebrojavanje i uz prisustvo posmatrača iz što više političkih stranaka ili nevladinih organizacija kako bi se tačno sagledalo činjenično stanje u izbornim rezultatima. Sa druge strane, ne bi smjelo proći nezapaženo ono što su članovi biračkih odbora i općinskih izbornih komisija radili nezakonito, pa se izborni rezultati mijenjanju gore-dole (križanje, dopisivanje, šaranje listića što bi neki nadležni organ svakako trebao utvrditi). To nije u redu, jer je to direktan udar na demokratsku volju građana. Zato je jako važno ovo sve riješiti, ali sada, a ne na nekim narednim izborima, jer legitimnost vlasti koja bi bila formirana na intrigantnim izbornim rezultatima, bila bi veoma upitna. Iz tih razloga, treba sve ovo tačno provjeriti i o tome obavijestiti javnost. Do tada, smatram kako su ovi izbori bili neregularni i da se različitim aktivnostima, sve to nastoji zataškati, jer je to sistem koji štiti sam sebe. Kako god, to je sistem kojeg plaćaju građani ove zemlje i imaju svako pravo da zahtijevaju zakonit i pošten rad.

Piše: dr Slaven Kovačević

Da, ovi izbori su namješteni?

Kad pročitate ovaj naslov, vjerujem da vam adrenalin raste. Zato ću koristiti pravne norme, da vam dokažem tvrdnju da Opći izbori 2018. godine nisu provedeni u okviru važećih propisa. Prihvatam svako suočenje, sa bilo kim, na bilo kojem mjestu, da bismo pričali o 100.000 nevažećih listića.

Prvi element

Kako to kaže izborni zakon, u svome članu 5.17. o tome da bi se glasački listić proglasio nevažećim? Taj stav zakona kaže sljedeće:

• ako nije ispunjen, ili je ispunjen tako da nije moguće sa sigurnošću utvrditi kojoj je političkoj stranci, koaliciji, nezavisnom kandidatu ili listi nezavisnih kandidata birač dao svoj glas;
•  ako su dopisana imena kandidata; ili
•  ako je označeno više od jedne političke stranke, koalicije, nezavisnog kandidata ili liste nezavisnih kandidata; ili
• ako se na osnovu oznaka, koje je birač dopisao na glasački listić, kao što je potpis, može utvrditi njegov identitet; ili
• ako birač označi glasački listić na način drugačiji od onog koji je utvrđen u članu 5.14 ovog Zakona.

I onda vam nastane problem. Znate zašto? Zato što oni u biračkim odborima, u najvećem broju slučajeva, vrlo svjesno, možda i pod političkom direktivom proglašavaju nevažećim listićima i ono što jeste i ono što nije. Ovdje nastaje jako važan problem. Prvo, Izborni zakon BiH je temeljen na tome da se ustanovi namjera glasača i da to pripiše kao legitiman glas. Drugo, birački odbori ovo ne poštuju i sve što oni smatraju, a ja tvrdim da nisu dovoljno obrazovani po tom pitanju, proglašavaju nevažećim listićem sve i svašta. Tu leži prvi dio problema. Prvi od njih jeste da članove biračkih odbora imenuju političke stranke (malo i trgovina), pa onda kroz izbornu kupovinu, ovladavaju biračkim odborima, što im daje priliku da rade svašta nešto. Drugo, jedan značajan broj biračkih odbora ne radi po Izbornom zakonu BiH.

Drugi element

Dakle, ako postoji glas na određenom mjestu (znate ono x na poziciji političke stranke li kandidata) i na tom istom glasačkom listiću postoji još i iscrtan cvjetić ili liniju sa strane, bilo šta, to ne osporava glasačku namjeru i taj bi glasački listić trebao biti važeći. Kako to članovi biračkih odbora ne znaju ili neće da znaju, onda je cjelokupan birački proces na tom biračkom mjestu kompromitiran i to, vidno, na organiziran način. Odnosno, vrlo izvjesno, na jako mnogo mjesta se glasački listići proglašavaju nevažećim, od strane biračkih odbora i to potpuno nezakonito. Tu nastaje ozbiljan, jako vidan problem, koji CIK radi svoga integriteta i komoditeta, najčešće zanemaruje i izbjegava utvrđivanje tačnosti po Izbornom zakonu BiH.

Ti isti birački odbori, pod direktnom su kontrolom zainteresiranih političkih stranaka, sa zadatkom da učine što veći broj nevažećih listića, u korist stranke koja ih je angažirala, a na štetu svih suparničkih stranaka.

Da zaključimo...

Ovih 100.000 nevažećih glasačkih listića, jasno govori da je neko u namještanju izbora dobrano prebacio normu i time debelo zagazio u nezakonitost. Gdje je OSA, gdje je SIPA da zaštite zakone u ovoj zemlji? Nema ih. Veoma jasno, oni, koji to svojim akcijama svjesno i planirano proizvode ili proglašavaju nevažeće glasačke listiće, očito da ovo jako dobro znaju šta rade, pa se iz tih razloga povinuju stranačkim naredbama i prihvataju da, za minimalnu novčanu kaznu, učine sve ove nepodopštine, tako što njima neodgovarajuće glasačke listiće proglašavaju nevažećim.

Zato je jako važno da se brojanje glasačkih listića ponovi, ručno, i to po svim izbornim jedinicama, ali u skladu sa članovima 5.14 i 5.17 Izbornog zakona Bosne i Herceovine, pa da glasači ove zemlje imaju tačnu informaciju o tačnom stanju glasanja. Ne može se baš sve proglasiti nevažećim listićima, iako to birački odbori, politički motivirani, veoma izvjesno nezakonito rade.

I niko da te članove biračkih odbora i članove CIK-a, pozove na krivičnu odgovornost. To je napad na vladavinu prava i izborni sistem Bosne i Hercegovine.

Na kraju, vrlo otvoreno pitanje CIK-u: Zašto glasački listići nisu numerirani serijskim brojevima i za koga radite vi iz CIK-a?

Još jednom razmislite da u skladu sa članovima 5.26. i 5.27 općinske izborne komisije trebaju objaviti prve preliminarne rezultate izbora 24 sata, nakon zatvaranja biračkih mjesta. Da li je bilo baš tako, razmislite?

O nedostatku numeriranja glasačkih listića, serijskim brojevima, koji bi riješili mnogo šta, da i ne govorim. 

Piše: dr Slaven Kovačević

Opći izbori su (ne)regularno prošli, šta i kako dalje

Opći izbori u Bosni i Hercegovini su okončani, izlaznost je bila 53.2% što je relativno malo da bi to bio stvarni izraz volje građana, ali naš sistem je takav da je ovo sasvim legalno urađeno. U ovome tekstu, kazao bih vam nekoliko stvari, koje smatram važnima da se kažu, kao što je na primjer regularnost izbora i vrijeme pred nama koje će donijeti mogućnosti za formiranje različitih koalicija.

Da li su izbori bili regularni?

Više elemenata govori o različitim narušavanjima izbornog procesa, pa bih vam ovdje ukazao na neke od njih, uz rezervu da eventualno nemam sve informacije. Prvi od njih nalazi se u tome da glasački listići nisu imali serijske brojeve, tako da to stvara mogućnost tog čuvenog »bugarskog voza« gdje se jedan listić iznosi sa biračkog mjesta, prazan, daje onome ko vas je poslao, za takvo nešto dobijete neku beneficiju, novac ili zaposlenje, pa onda se narednom glasaču daje popunjen glasački listić od strane zainteresirane političke stranke, koji ga ubaci u glasačku kutiju, ali iznosi novi prazan glasački listić i daje ga stranačkom odboru, kako bi se to sve ponavljalo. Šta je ovdje problem? Prvi je da taj neko kao prvi iznositelj praznog glasačkog listića, mora nešto ubaciti u glasačku kutiju, možda neki prazan papir ili neki listić koji liči na originalni glasački listić, kako bi iznio prazan i odnio ga svojoj stranci koja namjerava namještati izbore. Drugi je važan moment, da glasački listići nisu bili numerirani serijskim brojem, pa ako pojedini birački odbor zaduži glasačke listiće sa serijskim brojevima od 0 do 100, onda na primjer listić sa broj 150 znači da ga je neko unio sa strane ili listić koji nema serijskog broja opet znači da ga je neko unio sa strane ili ako imaju dva ista serijska broja, opet je neko unio listić sa strane i time je cjelokupan izborni proces na tom biračkom mjestu narušen. Zašto nema serijskih brojeva na glasačkim listićima, treba pitati Centralnu izbornu komisiju (CIK) koja to očito nije htjela da uradi i sada se svim sredstvima brani da je navodno sve bilo u redu.

Drugi važan element, koji možete pročitati na internet stranici CIK-a, jeste da u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji 60.000 nevažećih listića, sa tendencijom da taj broj još dodatno poraste. Zar nije malo previše imati 60.000 nevažećih glasačkih listića? Sumnjam da su građani Bosne i Hercegovine toliko nepismeni da ne znaju glasati, već se ovdje očito radi o namjeri da se glasački listići organizirano poništavaju kako bi se preokrenuo izborni rezultat u korist onoga ko namješta izbore. Zato bi bilo jako korisno da neka od političkih stranaka zatraži ponovno, ručno brojanje listića i da se tačno evidentira u kojim sredinama se to dešavalo, kao i to da li su birački odbori u skladu sa Izbornim zakonom BiH pravilno utvrđivali nevažeće glasačke listiće. To je direktna obaveza biračkih odbora, čiju odgovornost treba utvrditi. Znate, kada imate (x) na nekom od kandidata ili stranaka i neku liniju sa strane na glasačkom listiću, onda to nije nevažeći listić jer se iz njega može vidjeti glasačka namjera birača. Zato je važno da nas neko obavijesti iz kojih sredina potiču ti nevažeći glasački listići i šta je uzrok za njihovo proglašavanje nevažećim. Sumnjam da tavko nešto OSA ili SIPA ne mogu utvrditi u roku od par dana.

Je li rano govoriti o koalicijama?

Naravno da jeste, iz jednog prostog razloga. Broj ostvarenih glasova bilo koje političke stranke, prikazan u apsolutnom broju, ne može se tek tako od oka pretvarati u mandate, posebno za Parlament Federacije BiH koji ima 11 izbornih jedinica ili Parlament BiH koji ima 5 izbornih jedinica iz Federacije BiH. U tim izbornim jedinicama, kao i za skupštine kantona, mandati se dodjeljuju shodno članu 9.5 Izbornog zakona BiH, koji  utvrđuje dodjelu mandata D'Hondtovom formulom, na bazi neparnih količnika. Znam da vas ovo zbunjuje, ali je stvar lako objašnjiva. Ako je neka stranka osvojila 100.000 glasova, drugoplasirana 70.000 i tako redom, onda se njihov apsolutni broj dijeli sa 1, 3, 5, 7, 9... i tako sve stranke koje su prešle izborni prag, dokle god postoji mogućnost da se izvrši dijeljenje tim neparnim količnikom. Tako se dođe do stvarnih mandata. Ovaj princip upisan je u Izborni zakon BiH 2001. godine, od strane OSCE-a i smatram ga nepoštenim. Znate zašto? Jer je namjera tadašnjeg OSCE-a bila da se da blaga prednost manjim strankama (radi stvaranja veće koalicione mase), koje su jedva prešle izborni prag od 3%, dobijaju više mandata nego im pripada i to na štetu prvoplasiranih stranaka, uz konstataciju da ovaj sistem ne obezbjeđuje istovjetan procent, recimo do 15% za pojedinu političku stranku, koja bi trebala imati 15% mandata u zakonodavnom organu vlasti, ali nema jer jedan dio njenih mandata ode malim strankama. Zato je veoma rano govoriti o koalicionoj masi svih političkih stranaka kada mi ne znamo njihov stvarni broj mandata koji se izvodi po izbornim jedinicama. Pošteniji sistem bio bi, kao u zemljama okruženja i velikom broju europskih zemalja, da se koristi normalna D'Hondtova formula sa količnicima 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9... jer se tako postiže situacija da imate 15 % glasova i tada dobijete 15% mandata u zakonodavnim organima vlasti, a da se u ovom slučaju nikome ne daje prednost. To je moj prijedlog političkim strankama, da se taj loš sistem iz člana 9.5 Izbornog zakona BiH promijeni u pravedniji sistem. Do tada, imamo relativno nepošten sistem dodjele mandata, koji je neizvjestan, nepravedno daje prednost malim strankama i zato ne možemo govoriti o potencijalnim koalicijama dok se ne sagleda tačan broj mandata koje će sve političke stranke dobiti, što je onda njihov koalicioni potencijal. O tome ćemo govoriti nešto kasnije.


Piše: dr Slaven Kovačević

Izađimo na izbore, taj dan se mi pitamo

U nedjelju 7. oktobra, održavaju se Opći izbori u Bosni i Hercegovini. Tada imamo priliku biti oni koji se pitaju, bar taj jedan dan svake četiri godine. Taj dan možemo poslati nekoliko važnih poruka o kojima vam želim reći ponešto u ovome kraćem tekstu. Nije moja namjera da vas nagovaram za koga da glasate, niti da vam dajem instrukcije prema kome treba ići vaša podrška, moja je namjera samo da taj dan iskoristimo svoje glasačko pravo i na taj način sačinimo pretpostavke za formiranje neke nove, bolje vlasti. Zašto kažem bolje vlasti? Zato jer je ideja svih izbora da se putem glasanja učini iskorak ka nečem boljem, odnosno boljoj vlasti od svake prethodne.

Da bih vam slikovito prikazao kako to izgleda kada se malo poigramo brojevima vjerujem da će vam ova mala ilustracija pomoći da lakše akceptirate ovo što želim reći. Dakle, kada brojeve prikažemo na sljedeći način, na bazi iskustava iz prethodnih izbornih perioda, kako u našoj zemlji tako i u zemljama okruženja, pa i šire, što naravno ne mora biti nikakvo pravilo, ali više je slučajeva koji potvrđuju ove brojeve nego što ih demantiraju.

Izlaznost birača 40-50%

Ovako mala izlaznost u najvećem broju slučajeva potvrđuje svaku prethodnu vlast, na način da se stranke iz vlasti tako organiziraju da demotiviraju pojačan izlazak na izbore, gdje onda svode brojeve samo na izlaznost svoje stranačke infrastrukture i povezanih osoba, koje izglasaju ostanak na vlasti iste garniture. Odnosno, svaka vlast ima jako razvijenu glasačku infrastrukturu, koja se većinom izgrađuje u prethodnom četverogodišnjem periodu putem programiranog zapošljavanja odanih stranačkih kadrova i članova njihove obitelji, davanja finansijske podrške udruženjima i firmama opet odanim strankama iz vlasti ili omogućavanja beneficija opet vlastitoj stranačkoj infrastrukturi i njima vezanim osoba, kao što su recimo članovi uže i šire obitelji ili prijatelji. Na kraju, nastoji se umanjiti izlaznost birača na ovu željenu dimenziju kako bi pomenuta grupa vezanih stranačkih klijentelista svojim glasom potvrdila svaku aktualnu vlast, naspram čega stoji opozicija koja nema dovoljne alate niti instrumente da zapošljavanjem ili beneficijama osiguraju sigurnost svoga glasa.

Izlaznost birača 50-60%

Ovaj izraz izlaznosti stvara konture da neke nove političke stranke uđu u vlast, ali na način da se one pridruže nekoj od stranaka na vlasti, stvarajući neku vrstu neprincipijelnih koalicija koje nisu zasnovane ni na kakvom programu, već na pukoj raspodjeli pozicija u vlasti. Tada se radi o kombinaciji animiranja stranačke klijentelističke infrastrukture onih na vlasti, gdje jedan dio stranaka opozicije uspijeva animirati dio glasača koji najčešće ne glasaju, ali ipak izađu da svojim glasom pomognu promjene i ako se izlaznost zadrži na ovom nivou tada vam se dešava ova kombinacija da jedna i ili više stranaka iz vlasti ostaju radi svoje klijentelističke glasačke infrastrukture, kojoj se pridoda neka od stranaka opozicije. To jeste neka nova vlast, ali izvjesno, ona nije temeljena na jasnim programima već na raspodjeli pozicija u vlasti, gdje se onda na svakim narednim izborima nastoji taj dio stranaka iz opozicije samo zamijeniti sa nekom drugom opozicionom strankom.

Izlaznost preko 60%

E tada postoje pretpostavke da se formira neka nova vlast koja će isključiti sve aktere iz predhodnog sastava vlasti, kada bi se možda mogle praviti programske koalicije koje žele napraviti neke suštinske promjene. Ovakva izlaznost jako je teška za postići, ona zavisi od volje glasača da izađu na izbore i promijene nešto, tako što će svoje glasove usmjeriti samo na one političke stranke koje stvarno mogu donijeti promjene, bez nepotrebnih eksperimentiranja da se glas povjeri velikom broju stranaka, čime se pravi disperzija glasova koja pogoduje samo strankama iz prethodnog saziva vlasti. Dodatno, ako izlaznost eskalira preko 80% onda se vrlo vjerovatno radi o ideološki oblikovanom glasanju, gdje se potvrđuje jedna stranka koja ima tu vrstu ideologije koju glasači svojim glasom žele potvrditi, ali je ovakva mogućnost jako rijetka za tranzicijske zemlje. Može se desiti jednom, do maksimalno dva puta i veoma često, nikada više.

Šta je zaključak?

Treba svakako izaći na izbore iz dva razloga. Prvi je zato da ne dozvolite da vam ukradu glas, kroz potencijalne izborne manipulacije. Taj je glas vaš i samo vaš, koji može otići političkim strankama i njihovima kandidatima, koje vi izaberete. Zato nemojte dozvoliti da neko ukrade vaše glasačko pravo, te ovu građansku dužnost obavi umjesto vas. Drugi je razlog, također, važan. Svaki neizlazak na izbore, nije ništa drugo nego indirektno davanje glasa onome koga nećeš. Kako? Pa zato što tada sami učestvujete u projicirano maloj izlaznosti glasača na izbore, kada najčesće na vlasti ostaju oni isti. Još tačnije. Svakim neizlaskom, kao posljedicu imate da vas nadglasaju oni čiju političku opciju ne podržavate, čime zapravo dajete indirektni glas upravo toj političkoj opciji, koju nikad ne biste podržali da ste izašli na glasanje. Zato vas pozivam da svakako izađete na izbore i svojim glasom izrazite svoj stav kome treba dati povjerenje, da ovu zemlju vodi u narednom četverogodišnjem periodu. Bosna i Hercegovina se nalazi na raskršću, gdje postoje samo dva puta: put naprijed ka euro-atlatnskim integracijama i put nazad u 1990-te godine, što može dovesti do neželjenih posljedica, izazvanih prenaglašenim etničkim politikama. Zato je važno da izađemo svi na izbore, da bismo poslali poruku da je smjenjiva svaka politička stranka koja ne radi u korist građana, već u svoju korist i da će se taj trend smjenjivanja svakoga ko ne radi u korist građana nastaviti na svakim narednim izborima. Taj se dan pitaju građani ove zemlje, koji samo tada imaju bonske ovlasti Visokog predstavnika. Zato izađite na izbore i taj dan budite baš vi taj OHR, taj Valentin Inzko, ta međunarodna zajednica i iskažite svoj stav, da li zadržati postojeću vlast ili izabrati neku novu.

I na kraju: Pravda za Dženana - Pravda za Davida

Piše: dr Slaven Kovačević

Učestvovao sam u projektu Oslobođenja »Za koga (ne)ću glasati u BiH i zašto?« pa vam nudim moj tekst o tome

 
Imao sam priliku, između ostalih mislećih ljudi u Bosni i Hercegovini, učestvovati u projektu Oslobođenja pod nazivom »Za koga (ne)ću glasati u BiH i zašto« pa vam ovom prilikom nudim moj tekst koji sadrži moj pogled i stav oko toga.

Tekst iz Oslobođenja

Razmišljajući o predstojećim Općim izborima u BiH, osnovna dilema koja se stavlja pred građane ove zemlje jeste - da li glasati za zajednički život svih građana ili za suživot, odnosno življenje jednih pored drugih? Kada tako postavimo stvari, onda je logično promišljati da zajednički život svoj temelj ima u ostvarivanju jednakopravnosti svih građana na teritoriji cijele zemlje, onako kako to nalažu europski demokratski principi i standardi, naspram čega stoji tendencija planski organiziranog suživota, razdvojenog i omeđenog, kroz određene devijacije propale ideje konsocijacijske demokracije, odnosno napuštenog modela u zapadno orijentiranim demokracijama.

Ako je princip zajedničkog života podudaran europskim vrijednostima zaštite svih građanskih prava na individualnom nivou, onda je potrebno sagledati koje to političke stranke i njihovi kandidati imaju kapacitet i potencijal da tako nešto svojim izborom obezbijede. Još preciznije, ako smo opredijeljeni za principe europske pravne stečevine, tada bismo trebali tragati za onim političkim strankama koje mogu obezbijediti demokraciju u punom kapacitetu, vladavinu prava u punom kapacitetu iz čega proizlazi pravna država kojom se institucionalno utvrđuje jedan novi sistem vrijednosti od ovoga kakvog imamo sada.

Nasuprot toga stoji sadašnji sistem korupcije, nepotizma, političke i etničke podobnosti sa strukturom i organizacijom koja traje već više od 20 godina. Takav sistem u stanju je ponuditi samo ovo što imamo danas i što devalvira ili poništava multi-etničko i multi-kulturalno biće ove zemlje, koje je stvoreno stoljećima ranije, a koje je skoro u cjelosti ugašeno nakon krvavog rata u Bosni i Hercegovni. To specifično i jako vrijedno biće Bosne i Hercegovine sistematično se guši dvije decenije, kroz vrlo perfidne javne politike onih političkih stranaka koje ne znaju, ne umiju ili nisu sposobne djelovati izvan matrice »konstitutivnih naroda« tog za Europu nepoznatog termina, ali u njihovoj priči jako unosnoga političkog koncepta koji veoma malom dijelu njih daje lagodan život, a najvećem broju građana niz otvorenih pitanja i životnih patnji. Kako drugačije pojasniti tu vrstu politike koja djecu od puberteta iz osnovne škole, pa preko srednjoškolskog obrazovanja i na kraju kroz akademsko obrazovanje, tako formira da je, u sadašnjem društvu, jedini uvjet za život i rad vezan za etničku pripadnost?

U takvoj politici, recimo ovdje u Sarajevu, djecu odgaja 99% nastavnika iz istog naroda u osnovnoj školi, istovjetno u srednjoj školi i na kraju na fakultetima, gdje se u njima stvara taj vid etničke matrice jer ta ista djeca nisu nikad imala prilike vidjeti nešto drugo i drugačije, pa se njihovo oblikovanje završava u etničkom formiranju svijesti, te da svoj život moraju nastaviti u suživotu sa onim drugima, imajući sa njima interakciju samo onda kada je ona krajnje neophodna. Kada tako formirana djeca završe fakultetsko obrazovanje, ona tada vide da javnim preduzećima i ustanovama opet upravljaju osobe iz jednog naroda. Zato ih treba potaknuti da razmišljaju o dilemi – da li etnički organizirana i omeđena Bosna i Hercegovina može postati dijelom europskih integracija? Kako onda objasniti onim, tek formiranim osobama koje su iz manjinske etničke skupine da je neko njih, sistemskim političkim djelovanjem napravio građanima drugoga reda, a da ih neke druge stranke kroz njihove prijedloge izbornog zakonodavstva žele pretvoriti u građane trećeg reda? Kako objasniti i onoj djeci koja su iz većinskoga naroda, da oni nemaju pravo na kontakt i interakciju sa drugim i drugačijim od sebe, kada oni u praksi i svakodnevnom životu vide da je etnička matrica jedina priča koja daje prostor za zaposlenje, organiziranje vlastitog života i mogućnost napredovanja u njihovoj karijeri. Ako je Sarajevo, kao i niz drugih bh. gradova, bila multi-etnička sredina, kojom smo se hvalili i predstavljali kao dobar primjer, zašto to onda neko svojim političkim ambicijama ili ciljevima poništava i to upadajući sam u zamku tipa – kada u Mostaru ili Banja Luci bude više multi-etničnosti, tada će je biti više ovdje u Sarajevu. Znate, to jako pogrešno zvuči, jer mi odavdje, iz multi-etničkog Sarajeva, želimo i moramo biti primjer drugim gradovima da je život zajedno moguć, a ne da oni sa svojim nacionalističkim politikama bivaju primjer nama.

Zato ne mogu dati svoj glas niti povjerenje toj vrsti javnih politika i političkih stranaka koji od Bosne i Hercegovine prave nešto što ona nije. Ne mogu dati svoj glas tim politikama kojima taj sporni termin »konstitutivni narodi« daje povod da dodatno učvrste sistemsku diskriminaciju, kako bi lakše upravljali masama, dirajući jedino njihov empatijski centar za etničku dijagnostiku. To su promašene politike koje su dijametralno suprotne modernim zapadnim demokracijama i one ne mogu dovesti ovu zemlju u NATO i Europsku uniju. Promašene su jer nisu u stanju ovdje obezbijediti vladavinu prava i osnovne demokratske principe, nego samo etničke koji im daju privilegije koje im ne pripadaju, prepadajući građane da građanski koncept automatski znači unitarno uređenje. Pa Njemačka je građanska i multi-etnička zemlja, a nije unitarna i šta sad?

Svoj glas daću dr Denisu Bećiroviću, jer on u svojim javnim istupima kaže da će braniti interese svih građana Bosne i Hercegovine, podjednako, iako je kandidat za člana Predsjedništva BiH iz Federacije BiH iz reda Bošnjaka. Njegov prethodni rad u različitim zakonodavnim organima, pokazao mi je da je njegova namjera stvarna, da on kao jedan od aktivnijih zastupnika ima ugrađen taj sistem vrijednosti koji mene interesira. Pokazao je kako se zna izboriti za svoje ideje, pa tako očekujem da će se izboriti i za tu suštinsku izmjenu ovdašnje stvarnosti, prema europskim principima i standardima. Jako je važno da u okviru vanjske politike, jedne od rijetkih nadležnosti Predsjedništva BiH, neko u inostranstvu ukazuje međunarodnoj zajednici da je Bosna i Hercegovina multi-etničko društvo, koje ne treba da živi na promašenim idejama »konstitutivnih naroda« nego na građanskoj paradigmi.

Svoj ću glas povjeriti SDP-u, onom dijelu kandidata na listama za koje smatram da svojim radom mogu obezbijediti ove europske vrijednosti, kojima i sam težim. Znam da SDP nije idealna politička stranka, ima svojih mana i vrlina, ali je jedina koja je do sada priznala svoje greške iz prošlosti, što mi stvara nadu da će oni kao poboljšan i popravljen sistem raditi u korist svih građana ove zemlje. Nisam sklon davati glas malim ili novonastalim političkim strankama, jer su njihove politike nedefinirane i neizvjesne. Zato ću svoj glas, ipak, dati SDP-u.

OSLOBOĐENJE: Podrzavate sistem vrijednosti koji se obicno opisuje kao "zapadni" te podrazumijeva evro-atlantske integracije. Moze li SDP-ov kandidat kojeg vi podrzavate voditi zemlju u ovom smjeru? Svojedobno je on podnio inicijativu za promjenu granica s Crnom Gorom koja je clanica NATO-a i na putu ka EU daleko ispred BiH?  Ima li SDP viziju za evropsku buducnost BiH?

Zapadne demokratske vrijednosti su bile temelj za promijenu društveno-političkog sistema u BiH tokom početka 1990-tih godina. U prethodnom 25-godišnjem periodu, učinjeno je premalo na akceptiranju tih važnih zapadnih demokratskih vrijednosti. U tom pogledu, od svih ponuđenih kandidata, smatram kako jedino Denis Bećirović ima viziju kako ovu zemlju uskladiti sa demokratskim vrijednostima modernog zapada, gdje je ponajvažniji element zaštita građanskih prava na individualnom nivou. Pitanje granica rješava se na dva načina – dogovorom zainteresiranih zemalja ili arbitražom. Kako postoji odluka Banditerove Arbitražne komisije iz 1991. godine, to je međunarodno-pravni osnov za rješavanje svih granica nekadašnjih republika ex-SFRJ, danas suverenih zemalja i u tome vidim da postoji evolucija u političkoj misli Denisa Bećirovića, dok kod drugih u toj oblasti međunarodnog prava, postoji vidno nepoznavanje suštine i jasna degradacija. Od tih pitanja, mislim da je ponajvažnije pitanje morskog i teritorijalnog razgraničenja sa Hrvatskom u Neumskom zaljevu, kao i pitanje granica na Drini prema Srbiji. Razmotrio sam sve dostupne stranačke političke programe, koji su jako siromašni sa elementima iz euro-atlantskih integracija dok u programu SDP-a, vidim više europskih elemenata u odnosu na programe drugih stranaka, gdje je jedan od osnovnih elemenata da se traži prostor za jednakopravnost svih građana BiH, što je temeljni europski standard, dok kod drugih stranaka tako nešto nisam vidio, jer se radi o populističkim programima, ponajviše opterećenim etničkim politikama, koje su izvor sistemske diskriminacije i ne mogu ovu zemlju približiti Europskoj uniji. Naravno ima i onih malih političkih stranaka, čiji su programi temeljeni na trik-porukama prema glasačima, iza kojih ne postoji realni politički osnov. Zato potvrđujem podršku Denisu Bećiroviću, kao političaru koji je spreman da napreduje i evoluira u političkim stavovima, ali u korist euro-atlantskih integracija, koje su najčešće u prethodnom periodu, bile ostavljene političkim diletantima na raspolaganje, nespremnim za jasne iskorake prema zapadnim demokratskim vrijednostima.

   

Piše: dr Slaven Kovačević

O izborima u Bosni i Hercegovini – da li glasati ili ne?

Želim vam reći ponešto o izborima, ali uz jednu ogradu da ovaj tekst ni na koji način ne treba da posluži za oblikovanje vašeg razmišljanja ili stava za koga ili za koju stranku glasati ili za koju stranku ne treba glasati. To svakako nije namjera ovoga teksta. Nekako osjećam potrebu da sa vama podijelim vlastita razmišljanja o tome šta su izbori u Bosni i Hercegovini, sa akcentom na osnovno pitanje – da li treba izaći na glasanje ili ne? O tome bih vam govorio ovoga puta.

Opći izbori u Bosni i Hercegovini zakazani su za nedjelju, 7. oktobra 2018. godina, kada će se moći glasati za 4 (četiri) elementa izbora ili preciznije za različite nivoe vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine – kantonalni  entitetski i državni nivo, kao i za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine (od ponuđenih kandidata može se glasati samo za jednog), što znači da će građani iz ovoga bh. entiteta imati četiri glasačka listića koja mogu popunjavati. U bh. entitetu Republika Srpska glasače se za entitetski i državni nivo, za predsjednika Republike Srpske, te za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine (opet od ponuđenih kandidata može se glasati samo za jednog kandidata), što znači da će građani tog bh. imati isto četiri glasačka listića. Znači, oba entiteta imaju po 4 (četiri) glasačka listića. Dakle, do izbora je preostalo još tačno dva mjeseca, što je sasvim dovoljno vremena da se o tome kvalitetno razmisli i zauzme stav.

Čemu služe izbori?

U prethodnim tekstovima, rekli samo nešto o suverenitetu, da su građani u pojedinoj zemlji nositelji suvereniteta, te da oni moraju imati obezbijeđena sva građanska prava utvrđena međunarodnim konvencijama, gdje je jedno do prava da biraju svoju vlast. Državna vlast je eksponent suvereniteta, jer ona ima neograničene moći da zakonima utvrđuje i uređuje svaki aspekt života u pojedinoj zemlji, ali na način da građani moraju imati mogućnost da učestvuju u svakom donošenju bilo kojeg zakona putem njihovih demokratski izabranih predstavnika u vlasti. Kao nositelji suvereniteta, građani učestvuju u svim donošenjima svakog pojedinačnog zakona isključivo putem svojih demokratski izabranih predstavnika. Naravno, građani mogu vršiti i utjecaj tako što će se organizirati u različite organizacije i grupacije, najčešće nevladine, koje kao izraz civilnog društva pomažu u utjecaju na izabrane predstavnike u vlasti, da donose najbolja zakonska rješenja. U našoj zemlji, ova izborna stvar malo ide i u devijaciju, gdje se nastoje izabirati predstavnici naroda, koji onda vode računa o kolektivitetu, pa najčešće zanemaruju, zaboravljaju i zaobilaze malog, običnog čovjeka, jer u njihovim glavama postoji težnja da su kolektivni interesi neki izraz višeg cilja. Stvar je upravo suprotna. Ako kao nositelji suvereniteta, želite učestvovati u svim donošenjima zakona putem vaših demokratski izabranih predstavnika, onda vaš motiv treba biti ništa drugo nego vaše osobno stanje, kako vi živite, kako vaša djeca žive, je li idu u školu, imaju li udžbenike za školu, kakvo je vaše zdravstveno i socijalno osiguranje, jesu li vama plate redovne, jesu li vama penzije redovne i tako jedan cijeli niz pitanja koja se tiču samo vas i nikoga drugoga. Etničke skupine ili kako se to ovdje naziva narodi, ne dobijaju plate, penzije, ne idu u školu, ne koriste zdravstveno ili socijalno osiguranje, nemaju djecu koja trebaju ići školu, nego naprotiv to su sve pitanja za vas i to isključivo vaše osobne, individualne prirode. Tako da izbori služe da vi, vašim glasom izabarete one koji vam mogu obezbijediti lakši i kvalitetniji život uz sve one vaše osobne potrebe koje iz toga proizlaze. To znači kako izbori služe da vi izaberete vaše predstavnike u organima vlasti, za koje smatrate da vam mogu omogućiti bolji i kvalitetniji život, redovne plate, redovne penzije, redovno i kvalitetno zdravstveno osiguranje, vaš borački dodatak i tako redom. Vama i nikome drugom. Tako da izbore nemojte shvaćati navijački, jer to nema smisla, nego prilikom donošenja odluke za koga glasati mislite samo na sebe i vašu obitelj, pa izaberite one vaše predstavnike za koje smatrate da mogu ispuniti ta vaša očekivanja.

Čemu služe izborne ankete?

Vjerujem da često imate prilike pročitati i susresti se sa različitim anketama ili ispitivanjem javnog mnjenja o tome kome bi eventualno građani dali podršku. Onda se susrećete sa time da različite ankete imaju različite rezultate, na osnovu kojih su, po njima, svi pobjednici izbora. Osobno, ne vjerujem tim anketama, jer poznajem metodologiju istraživačkog procesa, gdje je anketiranje jedna od metoda koja ima svoje zakonitosti, tako da u tim anketama nalazim više nedostataka nego elemenata koji bi mi dali za pravo da im povjerujem. Govorio sam već javno o metodologijama pojedinih objavljenih anketa i tim metodologijama sam dao podršku, ali vam ne mogu garantirati tačnost rezultata ili različite prognostike trenda takvih anketa. Jedno je metodologija (reprezentativan uzorak, anketni alat ili vrijeme provođenja ankete) ali su rezultati anketa nešto u šta osobno ne vjerujem. Nemojte ni vi, jer takve producirane ili pripremljene ankete, odnodno njihovi ankrtni rezultati su najčešće stranačkog karaktera i služe samo jednoj svrsi  - da se na određeni način oblikuje vaša svijest ko bi mogao biti pobjednik izbora, pa onda po onoj našoj staroj narodnoj, da je najbolje biti uz pobjednika, od vas se očekuje da glasate za te anketne pobjednike iako iza toga ne stoji stvaran stav šireg kruga građana. Preskočite sve ankete, one ne služe vama u korist, nego kao svojevrsne reklame različitim strankama i njihovih kandidatima, tako da to sa vama nema apsolutni nikakve veze. Sklonite se od anketa, kako bi vi razmišljali vašom glavom, a ne njihovim glavom i njihovom pameti, koja vas remeti da zauzmete vaš stav o vašim preferentima na izborima. Dakle, sve ankete zaboravite i preskočite jer je teško razlučiti tačnost anektne metodologije od anketnih rezultata ili prognostičkih pokazatelja.

Kako se ponašati tokom izborne kampanje?

Tokom tog perioda od 30 dana, u mjesecu septembru bićemo svi zajedno bombardirani plakatima, afišama, promotivnim materijalima, info-stolovima, obiljem televizijskih emisija na temu izbora i još mnogim drugim, vrlo izvjesno iritantnim elementima. Dakle, odgovor na pitanje tokom izborne kampanje je jednostavan i u jednoj riječi – dostojanstveno. Ne dozvolite bilo kakve provokacije, posebno one navijačke prirode, ne dozvolite da vas neko izbaci iz vašeg uobičajenog životnog kolosijeka, radite ono što svakodnevno radite, a pažnju tim elementima iz izborne kampanje usmjerite samo na dva elementa – izborni (pisani) program i ponuđene kandidate. Od svih političkih stranaka tražite i uzmite samo njihov pisani izborni program (da ne bude kasnije oni su nešto rekli, pa se toga ne sjećaju) probajte pročitati barem okvirno, pa na osnovu toga vidite da li taj program odgovara vašem viđenju stvari koje se trebaju uraditi, popraviti ili doraditi u narednom četverogodišnjem periodu. Kada to akceptirate, onda pogledajte da li ponuđeni kandidati imaju kapacitet da provedu taj obećani program, jer se često desi da su programi savršeno napisani, ali kandidati nemaju dovoljne potencijala, niti ljudske, empirijske (iskustvene) ili radne osobine, kako bi provodili taj program koji njihova stranka nudi za izbore. Sve stranke koje nemaju pisani izborni program, preskočite, jer se najčešće radi o demagoškim, verbalnim, usmenim parolama, u kojima oni rečenice započinju sa »zalagaćemo se...« i onda kada prođe mandatni period i pitate ih jesu li ispunili izborna obećanja, oni vam mrtvo-hladno kažu da jesu, jer su se jako zalagali, a rezultata nigdje. Zaboravite te »zalagače« i prodavače magle. Budite dostojanstveni tokom tog cirkusa, koji se zove izborna kampanja, izdržite sve te mnogobrojne i neukusne plakate sa velikim glavama, sve te televizijske emisije, jer to ipak traje samo 30 dana.

Šta raditi na dan izbora?

Organizirati taj dan tako da možete odvojiti tih sat vremena vašeg života, otići na glasačko mjesto i obaviti glasanje. Nije to preveliki napor i treba ga svakako izdržati. Na biračkom mjestu, opet se treba ponašati dostojanstveno, ali ovaj put, radi toliko informacija o krađama tokom izbora, obratite pažnju da li vam osoba kojoj dajete ličnu kartu pogleda identitet, pogleda li vašu sliku da se uvjeri da ste to baš vi i isto to primijenite na narednog glasača, odnosno pogledajte da li taj birački odbor za vrijeme vašeg boravka na biračkom mjestu radi njegov posao. Nemojte dozvoliti da se pojavljuju likovi sa buntovima ličnih karata i hodaju okolo po biračkim mjestima i glasaju za druge ljude (žive i mrtve), nego samo obratite pažnju da li se utvrđuje identitet vas i one osobe iza vas koja dođe na glasanje, jel to neki vaš komšija, prijatelj, poznanik ili neko nepoznato lice. Svako budite dostojanstveni, ne dozvolite bilo kake provokacije, nemojte vi odašiljati provokacije, posebno ne neke navijačke, nego sa dignitetom obavite svoju građansku dužnost.

Recimo da ovako izgleda jedno biračko mjesto

Da polako zaključimo – da li treba glasati ili i zašto?

Svakako treba glasati. Ima više razloga za takav stav, ali je možda u mojim mislim najglasniji onaj – nemojte dozvoliti da vašim neizlaskom na izbore drugi izaberu vlast i to vama i u vaše ime. Ako ne izađete na izbore, onda će oni koji jesu izašli izabrati predstavnike u različite organe vlasti, a da vi možete samo da prihvatite takav ishod, koji vam se u najvećem broju slučajeva ne sviđa. Zato je važno da uzmete učešće u izborima i izboru predstavnika u organe vlasti za koje vi, osobno, smatrate da mogu obaviti najbolji posao za vas i ovu zemlju. Neka ranija iskustva, ovdje i u inostranstvu, kazuju kako se vlast najčešće mijenja ako je izlaznost na izborima 60% i veća, dok s druge strane, ako je izlaznost na izbore mala, recimo između 45-50% i manje, onda ostaje ista vlast koja je bila i ranije. Dakle, vašim neizlaskom na izbore legitimirate sadašnju vlast i indirektno, iako to možda ne želite, ipak joj dajete podršku. I obratno. Ako smatrate da sadašnja vlast nije dobra, onda treba imati povećanu, maksimalnu izlaznost na izborima, što stvara pretpostavke da se stvore neke nove vladajuće koalicije. U oba slučaja izbor je na vama, ali da bismo pokazali da kao građani Bosne i Hercegovine razumijemo osnovne demokratske principe, onda na izbore svakako treba izaći. Izbor je na svima nama i treba biti u našu, a ne u njihovu korist. Uradimo to zajedno i odlučno.

Piše: dr Slaven Kovačević