Neka Ljubić zaokruži gdje je Ustavni sud "presudio" za sistem tzv. legitimnog predstavljanja

Razmišljajući što kaže Hrvatski narodni sabor (HNS), dovoljno je logičnim slijedom dedukcije, dokučiti nekoliko važnih elemenata, koji iskazuju potrebu da se podijele sa najširim građanstvom. Prva od njih je da HNS nije isto što je i Hrvatski nogometni savez (isto tako HNS) iako to piše na dresovima hrvatskih reprezentativaca na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, koji su fenomenalni heroji svoga sporta i koji su pokazali kako se to do kraja i do zadnjega bori za svoju zemlju. Jer koliko vidimo, jedno misli nogometni reprezentativac Hrvatske, Domagoj Vida o Rusiji i zajedno sa njim Ognjen Vukojević, dok drugo o Rusiji misli bh. političar Dragan Čović, inače veći Hrvat od obojice pobrojanih hrvatskih reprezentativaca, zajedno. Nisam siguran kako je to mudra Čovićeva politika, ali neka on nosi svoje samo-zadato breme. Njegova pro-ruska politika je, u svakom slučaju, jednokratna, sebi-svojstvena i kratkotrajna.

Sada to primijenimo na ovdašnju stvarnost i, zapitao bih se, za koga se, za šta i protiv koga bori bosansko-hercegovački državljanin, uvaženi liječnik Božo Ljubić, inače predsjednik Hrvatskog narodnog sabora? S jedne strane zastupnik u Hrvatskom saboru, što je svakako legitimno pravo, a s druge strane predsjednik nevladine udruge Hrvatskog narodnog sabora (HNS) koji djeluje u okviru zakonskih odrednica Bosne i Hercegovine, koja u okviru svojih skromnih propisa, ipak, uređuje šta je to jedna nevladina udruga.  Da bi ovo bilo slikovito pojašnjeno, onda je potrebno postaviti jednostavno pitanje – kako to Hrvatski narodni sabor (HNS – a nije i ne može biti Hrvatski nogometni savez) tako bez ustezanja, dijeli političke lekcije svekolikoj bosanskohercegovačkoj javnosti? Koliko vidimo, pojedinci iz HNS-a (Hrvatskog nogometnog saveza) podijeliše lekcije Rusiji, pa se moramo zapitati kome to HNS (Hrvatski narodni sabor) podijeli svoje lekcije nama u BiH ili tamo nekom njima, pišući onima iz međunarodne zajednice svoja pisma bez valjanog nevladino-udruženog, što bi po definiciji trebalo značiti građanskog i nepolitičkog legitimiteta? Interesantno, zar ne?

Pa da probamo ispočetka.

Kažu oni, kako je prijedlog Zakona o izbornim jedinicama FBiH, kao neka uspostava nekog bošnjačkog entiteta. To može neka tetka iz loše informirane sredine pomisliti, ali je stvarnost ipak nešto drugačija (izvinjavam se na svome neakademskom jeziku, ali nekada neke stvari ne možete drugačije pojasniti). Ovdje se, ipak, nedvosmisleno radi o ispunjavanju obaveze iz člana 10.9 Izbornog zakona BiH, koji tako jednostavno uspostavlja obavezu Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da svake četiri godine revidira broj izbornih jedinica i raspodjelu mandata i tako nešto Federalni parlament u svome postojanju, nije učinio niti jednom (zašto jeste bh. entitet Republika Srpska i to HNS-ovci ne pominju). Dakle, to nije neki novi Izborni zakon BiH, kako bi to volio liječnik Božo Ljubić predstaviti, nego se radi o lex speciales (izvinjavam se Boži što ne govorim njemu razumljivim jezikom) ili posebnim zakonom koji rješava ono što je zakonska obaveza. Inače, lex speciales Božo Ljubić nas veoma često uvjerava u nešto, u što nije spreman ni sam povjerovati, ali eto, on daje neku vrlo svjesno pogrešnu medicinsku dijagnozu. Nemojte liječniče Ljubiću više, molim vas. Prvo vam fali aktivna legitimacija HNS-a čiji ste predsjednik, da se uopće bavite nevladinom politikom i drugo, nemate legitimno pravo da se iz nevladine udruge predstavljate nositeljem interesa jednog naroda, a ne nacije. Znate, nacija označava pripadnost državi i, jednostavno rečeno, nacija se može sastojati iz više etničkih grupa, tako da sebi zadajete pravo višeg reda, koja vam svakako ne pripada. Nositelj suvereniteta u svakoj zemlji je njen građanin, a vi razmislite dobro što vam želim time reći.

Drugo, lex speciales Ljubiću, znate, nije u redu da govorite kao liječnik ono što nije tačno. Jer jako dobro znate, da kada liječnik uspostavi pogrešnu dijagnozu, da tada pacijent trpi, da ne kažem, pacijent umire. Pa vas moram, ovako javno pitati, da li vi svjesno i sa namjerom uspostavljate pogrešne dijagnoze za državu Bosnu i Hercegovinu? Bilo bi divno da ste  vi jedini liječnik koji teži pogrešnim dijagnozama za BiH, ali ih, na žalost, iz njihovih osobnih razloga ima još i k tome teže ka najvišem državnom organu. Koliko puta smo mogli čuti da je Ustavni sud BiH presudio, a to nije tačno, da treba ovdje, navodno, uspostaviti sistem »legitimnog političkog predstavljanja naroda« što opet nije tačno. Hajde sad vi, fino, sa flomasterima u boji, zaokružite gdje je to Ustavni sud BiH »presudio« pa onda sa tim istim flomasterima u boji, zaokružite gdje je to Ustavni sud BiH rekao da treba izborni sistem Bosne i Hercegovine biti temeljen na »legitimnom političkom predstavljanju naroda« ali ako može, ikako, ovaj put bez manipulacije. Samo flomasteri u boji dolaze u obzir.

I treće. Ako ste toliko uvjereni u to što kažete, onda vi lijepo pokrenete proceduru u Domu naroda Federacije Bosne  Hercegovine za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, pa mene jako interesira šta će to Ustavni sud FBiH reći, kojem je zadatak da štiti osnovna ljudska prava. Pa ako vam tako nešto ne prođe, onda neka to, opet fino, gospodin Marinko Čavara, predsjednik FBiH po potrebi HDZ-a, jednostavno potpiše i neka onda baš on, kao zastupnik jedno 15% hrvatskog glasačkog tijela, uputi apelaciju Ustavnom sudu Federacije Bosne  Hercegovine sa zahtjevom za ocjenu ustavnosti. Šta je u svemu tome problem, osim vaše nepobitne želje da Hrvatima širom Bosne i Hercegovine uzimate osnovna ljudska prava u korist HDZ-a, problem je što ne mislite u korist ove zemlje i njenih građana, onako kako to nalažu europski standardi i principi od kojih se, onako, vi HNS-ovci na ruski način osipate. Zaboravih pitati liječnika lex speciales Božu Ljubića, je li on član HDZ-a, HDZ 1990. HSP-a, HS-a ili svih njih zajedno? Opet, jako interesantno pitanje.

Piše: dr Slaven Kovačević

Ne postoji legitimno političko predstavljanje naroda

Završena je još jedna runda razgovora oko Izbornog zakona BiH uz prisustvo Venecijanske komisija i aktivno učešće predstavnika međunarodne zajednice, sa iskazom kako je zapravo dogovoreno širenje optimizma jer se navodno prilazi jednom od mogućih rješenja – privremenog ili konačnog, vidjećemo. Ono što upada u oči, naravno uz ogradu da u javnosti nema informacija o sadržaju razgovora, tiče se toga da još nismo čuli takav stav da cilj izmjena Izbornog zakona BiH, koje se prema mišljenju stručnjaka Venecijanske komisije može obaviti i u Parlamentu FBiH, jeste puno poštivanje europskih principa i standarda, odnosno da ideje HDZ-a o proporcionalnom predstavljanju ili legitimnim predstavnicima konstituentnih naroda nisu europski standard. Tako da se stvara osjećaj da Europska delegacija u Bosni i Hercegovini eventualno nagovara pro-bosanske stranke da odustanu od europskih principa i standarda, tako što će barem privremeno prihvatiti HDZ-ovi principi o etničkom obilježavanju teritorija i ljudi (možda putem traka kao što je to bilo 1940-tih u Njemačkoj ili 1990-tih u dijelovima BiH). Kažem stvara se takav osjećaj, jer svakog onoga koga je jednom opekla politika Carla Bildta, koji je bio Visoki predstavnik u BiH, neposredno poslije rata, pa se ispostavila njegova saradnja i politička privrženost sa nekim od nositelja agresije na Bosnu i Hercegovinu, vrlo će izvjesno jako oprezno posmatrati još jednog Šveđanina sličnog političkog opredjeljenja na čelu Europske delegacije. Posebno kada taj isti čovjek ovdje ne brani europske principe i standarde, već nekako svojim ponašanjem naginje idejama HDZ-a. Znam i zašto? Vrlo je izvjesno tako nešto izlobirano kod euro-parlamentaraca, pa će ispasti da on samo provodi ono što mu šef kaže, uz jednu konstataciju, naredne 2019. godine, u maju mjesecu idu izbori za Europski parlament, vrlo izvjesno će biti nova politička struktura tamo, a sa time i neki novi nositelji europskih političkih funkcija. Da li se neko, na primjer, sjeća još Javiera Solane ili Catherine Ashton? Vrlo izvjesno niko, tako da će i ovi sadašnji nastaviti tom linijom odlaziti u zaborav, jer konkretnih rezultata sve je manje, a svojom su politikom uspjeli ojačati euro-skepticizam u zemljama Europske unije, koji je primjetno doveo do Brexita ili napuštanja Velike Britanije. To je posljedica politike sadašnjih europskih struktura, sa čijim se posljedicama susrećemo i mi, ovdje i danas. Nego da malo razmotrimo taj zahtjev HDZ-a, tačnije njihove nevladina organizacije HNS-a, uz pokušaj da govorimo razumljivim jezikom kako bi i ondašnji koji ne razumiju analitički jezik shvatili šta govorim i šta tačno želim reći. Prorcionalnost kao politički princip ima svoj temelj u idejama konsocijacijske demokracije autora Arenda Lijpharta, o čemu sam više puta govorio. Ta proporcionalna zastupljenost podrazumijeva da se za omjer uzima sveukupno stanovništvo, recimo ako Hrvata u BiH ima oko 15%, onda bi po tom teorijskom principu oni trebali konzumirati maksimalno 15% vlasti, a ne kao sada jednu trećinu ili 33% vlasti, što u Federaciji Bosne i Hercegovine ide i preko 40%. Kada HDZ ili njegovi predstavnici kažu proporcionalna zastupljenost, onda bi oni vidno da se u ovih 33% ili jedne trećine vlasti izaberu delegati, ali samo iz onih teritorija gdje oni imaju političku kontrolu. Da apsurd bude još veći HDZ hoće proporcionalnost u tijelima koja su očito utemeljena na principu – PARITETA koji je suprotan model i koji onda isključuje proporcionalnost. Dakle, u Predsjedništvu BiH imate 1B+1H+1S, u Domu naroda FBiH 17B+17H+17S (i samo 7 Ostalih) i Domu naroda imate 5B+5H+5S, što je kako možemo vidjeti paritetna zastupljenost, koja nema ama baš nikakve veze sa proporcionalnosti. Možemo još preciznije kazati da paritet isključuje proporcionalnost ili obratno da proporcionalnost isključuje paritet, jer bi tada u Domu naroda FBiH bilo najviše Bošnjaka, recimo oko 30, Hrvata bi bilo oko 10, Srba bi bilo do 5 i jedno 3 pripadnika Ostalih. Tad bi to bila proporcionalna zastupljenost, prema idejama konsocijacijske demokracije. Nadam se kako je jasno da HDZ vrlo vješto manipulira sa pojmom proporcionalnosti, kako bi u tijelima koja su temeljena na paritetu, već nekako ubacili dovoljno »svojih« čime bi postali vječita vlast bez obzira na izborni rezultat. Šta ovdje fali? Fali to da im neko iz međunarodne zajednice kaže šta je to europski izborni standard, šta su to principi moderne, zapadne demokracije i da HDZ-ov prijedlog odudara od toga jer zabranjuje kandidiranje i izbor većeg dijela građana u Dom naroda FBiH ako žive izvan teritorija koji su pod HDZ-ovom političkom kontrolom, što je klasična diskriminacija umotana celofan sa mašnicom tog uzurpiranog principa proporcionalnosti. To fali, ako ništa barem od Europske komisije za demokraciju kroz pravo (što je tačan naziv Venecijanske komisije) čiji je osnovni zadatak pomoć u uspostavlajnju ustavnih uređenja u kojima mora postojati zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda. Legitimno političko predstavljanje naroda je nešto što nije utvrdio, odlučio ili kako to pogrešno pojedini kažu, presudio Ustavni sud BiH u predmetu Bože Ljubića, iz čega vidim samo taj element da oni koji to izgovaraju, zapravo ne znaju pročitati odluke Ustavnog suda BiH. Da, jeste, rekao je Ustavni sud BiH da treba obezbijediti legitimno političko predstavljanje, ne spomenuviši te dvije riječi – konstituentnih naroda – jer i samo ulaženje u politološku terminologiju u pravnim stvarima i to od strane Ustavnog suda BiH, otvara i otvorilo je mnoga pitanja, kao recimo ona političkog utjecaja na taj Ustavni sud BiH. Dakle, legitimno političko predstavljanje se može jednostavno objasniti. Nositelj suvereniteta svake zemlje je građanin i tako mora biti i ovdje. Nije nositelj suvereniteta bilo koji konstitutivni narod (iako je tačan termin konstituentni narod). Jedan od izraza nositelja suvereniteta jeste da svaki građanin mora imati pravo da učestvuje u donošenju svih zakona u svojoj zemlji i to kroz svoje političke predstavnike, koji se biraju na izborima i postaju legitimni politički predstavnici građana ili onih koji su ih birali. To je tačno pojašnjenje tog pojma, a ne neka »džumbus« interpretacija. Tačnije, dokle god je Dom naroda FBiH ili BiH zakonodavni organ, onda evo i teorijski, svaki građanin kao nositelj suvereniteta mora moći da se za njega kandidira, kako bi mogao uzeti učešće ili konzumirati svoje temeljno pravo da učestvuje u donošenju svih zakona i time će postati legitimni politički predstavnik onih koji su ga na izborima birali. Tu bi HDZ opet učinio jedan trik, pa riječ građani zamijenio narodom, pa kao da narodi biraju na izborima svoje legitimne predstavnike. Osim što je tako nešto izraz one ideologije koja je bila prisutna u Europi tokom 1940-tih, ona nije dijelom europskih principa i standarda, nije teorijski pojam i ne može ni biti, pa nas stanovnike ove europskim igrarijama napaćene i ponižene zemlje, interesira samo jedno – da li to ovdje ne važe i ne primjenjuju se europski principi i standardi zato što opet Europom vladaju oni koji su BiH patili neodlučnošću ili namjerom tokom perioda 1992-1995. Nekako je suviše čudno da od međunarodne zajednice ama baš niko ne spominje 4 (četiri) presude Europskog suda za ljudska prava iz Strassboruga, jer im je to posao, a da stalno spominju HDZ-ove principe, pa se sada gradi i atmosfera, navodno pozitivna, da ona pro-bosanska strana opet klekne i kao izraz kompromisa popusti pred ne-europskim principima i standardima HDZ/HNS-a. To je u najmanju ruku, jako jako čudno. Ako ništa, možda ćemo u pozitivnoj atmosferi još jednom biti poniženi i obespravljeni, samo znate, čudan je ponosni bosanskohercegovački narod, posebno kada ga na njegove oči varate, kradete i obespravljujete. Ili će ovdje biti europski principi i standardi ili mi u takvu Europu gdje nas tako tretiraju nećemo. Pa gospodo dužnosnici, razmislite malo o tome.


Piše: dr. Slaven Kovačević