Kovačević tvrdi da ne rade svoj posao i odlučuju politički: Tri pitanja Ustavnom sudu BiH

Ustavni sud BiH odgodio je odlučivanje po apelaciji Borjane Krišto uz obrazloženje da će tražiti mišljenje OHR-a. Rekli bismo ništa čudno, samo što tu postoji, ne jedno, nego nekoliko »ali« iza čega se kriju jako važna pitanja o pravnoj sigurnosti građana i zaštiti njihovih osnovnih ljudskih prava, od kojih je svakako jedno od njih pravo svakog građanina da se kandidira za svaki nivo vlasti i pravo da bira koga se želi. Ako tako promatramo stvar, znajući da je Dom naroda FBiH zakonodavni organ vlasti, onda je u samoj površini političke teorije jasno da svaki građanin mora imati pravo kandidature za sve zakonodavne organe vlasti, jer samo na taj način građani imaju mogućnost da učestvuju u donošenju zakona i to je ono što se zove »legitimno političko predstavljanje.« Izgleda jako jednostavno, ako se nepotrebno ne ispolitizira. Samo da bi tako nešto imalo smisla, onda je važno postaviti Ustavnom sudu BiH sljedeća pitanja, iz vrlo jednostavnog razloga, kako sam već rekao – zaštite pravne sigurnosti svih građana i zaštite njihovih osnovnih ljudskih prava.

Dakle:

1.Je li to onaj isti Ustavni sud BiH, koji je kao pravni osnov u apelaciji Bože Ljubića, koristio član I/2 Ustava BiH, koji kad odete na internet stranicu tog istog Ustavnog suda BiH, otvorite Ustav BiH, nađete član I/2, pa u gornjem desnom čošku mijenjate jezike: bosanski, hrvatski, srpski idobijete 4 (četiri) RAZLIČITE verzije Ustava BiH, posebno tog člana I/2? Zar to nije malo nevjerovatno i pravno jako upitno? Meni se čini da jeste.

2.Je li to onaj isti Ustavni sud BiH, koji je i u apelaciji »Božo Ljubić« tražio mišljenje OHR-a, ali ga, gle čuda,nije uključio u svoju odluku? Mišljenje OHR-a nije bilo na liniji odluke Ustavnog suda BiH, koji je ipak radi njihovog ispolitiziranog ponašanja napravio najveću političku krizu u Bosni i Hercegovini, donoseći odluku, a da nije koristio jedinu službenu verziju Ustava BiH,onu na engleskom jeziku. Šta o tome kaže registrar Ustavnog suda BiH, meni je jako žao ako on ne govori engleski jezik, ali je jedina službena verzija Ustava BiH ona na engleskom jeziku (tako kaže OHR, kao krajnji tumač civilnog aspekta Daytona), odnosno interpretacija člana I/2 Ustavnog suda BiH naprosto nije tačna, jer se u engleskoj službenoj verziji spominje termin »Rule Of Law« ili »vladavina prava« pa je taj isti Ustavni sud BiH donio odluku da se značajnom dijelu građana BiH uzmu osnovna ljudska prava, zaobilazeći termin vladavine prava i koristeći neke samo njima znane prijevode Ustava BiH iz kućne radinosti. Cjelokupan tekst Okvirnog mirovnog sporazuma za BiH iz Daytona, a time i Anex 4 ili Ustav BiH, pisan je terminologijom anglosaksonskog prava i nije moguće takvu terminologiju opisno ili paušalno prikazivati, koristeći se kontinentalnim pravom jer se gubi osnovni smisao Sporazuma. Ako je najbliži termin tome »pravna država« onda je sasvim jasno da to znači da država mora garantirati sva prava, slobode i jednakosti svim svojim građanima i to na individualnom nivou.

3.Je li to onaj isti Ustavni sud BiH koji je u svojoj odluci »Božo Ljubić«tražio i dobio mišljenje Venecijanske komisije, koja po mom skromnom mišljenju ima malo više znanja o ustavima i ljudskim pravima, pa je ta ista Venecijanska komisija u svome mišljenju sa 11. stranice odluke »Božo Ljubić« nedvojbeno rekla»da je sistem prema Ustavu Federacije u skladu sa evropskim i drugim međunarodnim standardima u oblasti izbora, a budući da Izborni zakon namjerava da provede u djelo relevantne odredbe Ustava Federacije, također se čini da je sistem u skladu i sa ovim standardima« i na kraju Ustavni sud BiH odluči drugačije. Eto koliko drže do mišljenja struke.

Moje je mišljenje da sudije Ustavnog suda BiH ne rade svoj posao, odlučuju politički koristeći klasične političke interpretacije i da u svome odlučivanju često ne uzimaju u obzir mišljenje struke i relevantnih institucija. Zato bi bilo dobro izmijeniti odredbe da se mandat sudija Ustavnog suda BiH ograniči na 5 godina, kao u normalnim europskim zemljama, kako se ne bi osjećali ovako komforno u donošenju njihovih odluka kojima gaze osnovna ljudska prava i prave političke krize u Bosni i Hercegovini.

Da ne govorim o tome da shodno članu II/2 Ustava BiH, jasno piše da Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ima prednost u odnosu na cjelokupno domaće zakonodavstvo, a time onda i presude Europskog suda za ljudska prava iz Strassbourga, njih 4 (četiti) moraju imati prednost, pa čak i u odnosu na odluke Ustavnog suda BiH.



Piše: dr Slaven Kovačević

Termin 'konstitutivni' izveden iz totalitarnih režima

Pojam 'konstitutivni', u Bosni i Hercegovini se političkim manipulacijama pogrešno ustalio u javni prostor na način da elite prikazuju kako su prava naroda iznad prava građana.

Termin 'konstitutivni' se izvlači, po mišljenju tih političkih elita, iz Ustava Bosne i Hercegovine, ali, pogleda li se službena varijanta Ustava objavljena na engleskom jeziku na stranici Ureda visokog predstavnika (OHR), vidi se termin 'konstituentni', a u pravnom smislu, on je različit od pojma 'konstitutivni'.

Termin 'konstitutivni', za koji neki misle da je zastupljen u Ustavu Bosne i Hercegovine, vuče korijen iz sovjetskih ustavnih rješenja iz vremena dok je Sovjetski Savez postojao kao država. Poređenjem načina na koji je taj pojam vidio Sovjetski Savez u svom ustavnom rješenju s onim kako ga tumače domaće političke elite, moguće je uvidjeti određene sličnosti.

Kod Sovjeta je stajalo da su prava pojedinaca bila ograničena u korist prava konstitutivnih naroda, a raspadom Sovjetskog Saveza, ocijenjeno je da je to bio totalitarni režim koji je koristio socijalističke ili komunističke ideje za ostvarivanje određenih političkih ciljeva.

Dakle, ako je termin 'konstitutivni' izveden iz totalitarnih režima, s pravom se moramo zapitati da li i oni koji se zalažu za 'jednakopravnost konstitutivnih naroda' također žele ovdje plasirati totalitarne ideje.

Ured visokog predstavnika, kao krajnji tumač civilnog aspekta Okvirnog mirovnog sporazuma iz Dejtona, kazao je 2. novembra 2017. da taj  sporazum, koji ima četiri stranice, jeste preveden na bosanski, srpki i hrvatski jezik, ali i da nijedan od 11 aneksa, među kojima i aneks četiri Ustava BiH, nikada nisu prevedeni, tako da je službena verzija svih aneksa i službena verzija Ustava BiH samo ona na engleskom jeziku.

Kad otvorite Ustav BiH (na stranici OHR-a, dakle službenu varijantu na engleskom jeziku), tamo se koristi termin konstituentni u alineji 10 Preambule na koju se svi pozivaju kako bi utvrdili neku potrebu za višim stepenom prava za, kako oni kažu, konstitutivne narode, u odnosu na individualna prava svih građana. Ali termin 'konstituentni' nije sinonim terminu 'konstitutivni'. U pravnom smislu, to su dva različita pojma. U pravnoj praksi čak nećete naći termin 'konstitutivni', ali hoćete 'konstituentni' čije je značenje 'sastojak, dio cjeline'.

I kada pročitate tu alineju Ustava BiH, ona kaže da „Bošnjaci, Hrvati, Srbi kao konstituentni narodi, zajedno s ostalima i građani BiH, ovim utvrđuju Ustav BiH". Zapravo, Bosna i Hercegovina ima pet ustavotvornih elemenata - Bošnjake, Hrvate, Srbe, ostale i građane te su oni spomenuti u jednoj rečenici, pa se, dakle, ne može samo pola alineje koristiti za ostvarenje nekih viših prava, a druga polovina ne.

S druge strane, odnos s evropskom pravnom stečevinom je vrlo jednostavan jer u pregovaračkom poglavlju 23. stoji da sve zemlje kandidati moraju osigurati sva osnovna građanska ljudska prava na individualnom nivou.

Piše: dr Slaven Kovačević

Konstitutivni narodi - izmišljen i ustavno nepostojeći termin

Šta reći o ustavnom uređenju ove zemlje, kada se već 22 godine uporno pogrešno interpretiraju odredbe Ustava BiH? No, ako pođemo otpočetka i konstatiramo da je OHR, novembra prošle godine u svome saopštenju za televiziju N1 jasno kazao da su svi aneksi Okvirnog mirovnog sporazuma iz Daytona ostali neprevedeni, u što spada i Ustav BiH, kao Aneks 4, te da je jedina službena verzija ona na engleskom jeziku. OHR je tom prilikom rekao:

»Nadalje, iako je Opći okvirni sporazum za mir potpisan na četiri jezika, pripadajući aneksi Sporazuma, uključujući i Ustav BiH, sačinjeni su samo na engleskom.

Postignut je poseban sporazum koji definira proceduru za zvanično prevođenje aneksa Općeg okvirnog sporazuma za mir. Nažalost, zbog nemogućnosti bosanskohercegovačkih vlasti da ustanove verziju na bosanskom jeziku, ovaj sporazum nikada nije proveden. Zbog toga je verzija aneksa na engleskom jeziku i dalje jedina službena verzija.«

Dakle, Ustav BiH ima svoju službenu verziju isključivo na engleskom jeziku jer ne postoji službeni prijevod. Ako pogledamo čuvenu alineju 10 Preambule Ustava BiH, u kojoj se navodno pominje taj termin »konstitutivni« vidjećemo sljedeće:

Vidljivo je kako službena verzija Ustava BiH, na engleskom jeziku, sa internet stranice OHR-a ne sadrži termin »konstitutivni« (eng. constitutive) već termin »konstituENtni« (eng. constituent) što ima potpuno različito jezičko, a posebno pravno značenje. Riječ »constituent« je latinskog porijekla i znači: sastojak ili dio cjeline. Sad se postavlja veoma jasno pitanje: kako to da političke elite 22 godine koriste pogrešan termin »konstitutivni« i čak ga u svojoj upotrebi nadograđuju sa idejom »jednakopravnosti konstitutivnih naroda« koja zapravo u civiliziranom svijetu ne postoji? Odgovor je više-manje jednostavan, zato što smo u upotrebi mogli naći više neslužbenih prijevoda Ustava BiH, koji su vidno prevedeni na način da budu u službi onih političkih elita koji iz termina »konstitutivni« nastoje izvući neku političku korist. To je jako pogrešno. Službena verzija Ustava BiH, ona na englesko jeziku sadrži termin »konstituENtni narodi« što bi u pravnom smislu značilo da su oni dijelom cjeline 5 (pet) ustavotvornih elemenata: Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Ostali i građani BiH. Još preciznije, svih pet ustavotvornih elemenata moraju imati jednaka prava i tome se krije ideja pomirbe ili balansiranja između etničkog i građanskog koncepta, a ne pogrešna interpretacija u kojoj se kroz nepostojeći termin »konstitutivni« nastoje obezbijediti veća prava za dio ustovotvornih elemenata iz pola alineje 10 Preambule Ustava BiH. To naprosto nije tačno, jer je službena verzija Ustava BiH, ona na englesko jeziku, veoma precizna u tom dijelu i radi se isključivo o 5 (pet) ustavotvornih elemenata sa jednakim pravima u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Da stvar bude još interesantnija, da ne kažem gora, kada odete na internet stranicu Ustavnog suda BiH i tamo ćete naći neki slobodan prijevod Ustava BiH (vjerovatno neko dijete prevelo u kućnoj radinosti)  i da sad bude još interesantnije, kada vidite koje odredbe Ustavni sud BiH u svojim odlukama citira, recimo član I/2 Ustava BiH u odluci »Božo Ljubić« onda vidite da oni baš koriste tu neslužbenu verziju Ustava BiH, što je jako loše. Ako u službenoj verziji Ustava BiH, onoj na engleskom jeziku taj član I/2 glasi:

Bosnia and Herzegovina shall be a democratic state, which shall operate under the rule of law and with free and democratic elections. (prev. Bosna i Hercegovina biće demokratska zemlja koja će funkcionirati u skladu sa vladavinom prava i sa slobodnim i demokratskim izborima)

onda postaje nejasno zašto se Ustavni sud BiH koristi sljedećim prijevodom istog člana:

Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom!!!???? i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

Gdje nestade termin »vladavina prava« koji nam dolazi iz anglosaksonskog prava, odnosno terminologije kojom je pisan cjelokupan Okvirni mirovni sporazum iz Daytona, pa samim tim i Aneks 4, tačnije Ustav Bosne i Hercegovine. Razlika u pomenutim terminima »vladavina prava« i »u skladu sa zakonom« (kojim zakonom dragi prevodioci u toj riječi jednine, jer zakona ima bar par stotina) onda stvar postaje još zanimljivija. Da ne kažemo kako je Ustavni sud BiH u dijelu troje sudija stranaca, konstituiran u suprotnosti sa članom VI Ustava BiH, koji kaže da se ne mogu imenovati sudije iz susjednih zemalja. Čudno, zar ne?

Kad sve pogledate zbirno, da se termin »konstituENtni« pretvorio, vrlo izvjesno namjerno u »konstituivni« iako su to dva različita pojma, da imaju različita pravna značenja, pa još neko od toga želi napraviti pravni status sa većim stepenom prava za 3 (tri) od 5 (pet) konstituentnih elemenata, onda se zalazi duboko u prostor diskriminacije, kroz pogrešnu interpretaciju Ustava BiH. Kad tome dodate i činjenicu da Ustavni sud BiH, koristi neslužbenu , neku slobodno prevedenu verziju Ustava BiH u odlučivanju po apelaciji Bože Ljubića, evo ovdje isječak iz te odluke

onda vam se otvara vidan prostor za pravnu nesigurnost. Dakle, Ustavni sud BiH kaže da iz ideje da je članom I/2 Ustava BiH utvrđeno »Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom!!! i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora« iz kojeg po njima u stavu 46 odluke »Božo Ljubić« slijedi!? načelo vladavine prava. Nevjerovatno. Kako je tako nešto moguće, kada u engleskoj službenoj verziji Ustava BiH u članu I/2 postoji termin »rule of law« koji se ne može drugačije prevesti neko kao »vladavina prava« što u utvrđivanju činjeničnog stanja ima potpuno drugačije značenje od »funkcioniše u skladu sa zakonom.« Da li nas time Ustavni sud BiH dovodi u stanje pravne nesigurnosti? Zaključite sami, cijenjeni čitatelji.

Ostaje određeno razočarenje, što niti jedan politička opcija, bila ona lijeva, centar ili desna, bila ona etnički ili građanski temeljena, nije niti razmislila da podnese istom tom Ustavnom sudu BiH apelaciju za utvrđivanje ustavne jednakopravnosti ona 2 (dva) zaboravljena ili namjerno preskočena elementa iz alineje 10 Preambule Ustava BiH: Ostali i građani Bosne i Hercegovine, te da se na istim osnovama kada je utvrđeno odlukom Ustavnog suda BiH data ravnopravnost ili jedankopravnost Bošnjacima i Hrvatima u entitetu RS ili Srbima u entitetu BiH (kako neko slučajno ili namjerno preskoči Distrikt Brčko koji je pod ekskluzivnim suverenitetom BiH), istovjetno utvrdi jednakopravnost Ostalih i građana BiH na cijeloj teritoriji BiH. Time verbalni borci za građanski koncept BiH padoše na ispitu.

Na kraju, podsjetimo se još jednom dijela iz presude Europskog suda za ljudska prava iz Strassbourga u predmetu »Zornić« koji kaže:

43. U presudi Sejdić i Finci Sud je primijetio da je u vrijeme kada su donesene sporne ustavne odredbe na terenu došlo do vrlo krhkog primirja, te da je cilj tih odredbi bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen genocidom i „etničkim čišćenjem“ (vidi ibid., tačka 45). Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na „konstitutivne narode” kako bi se osigurao mir (ibid.).

Dakle, termin »konstitutivni narodi« donesen je mimo dobre volje, nametnuto ili pod prisilom, što koristeći osnove međunarodnog prava možemo sagledati kao pravno nevažeće. Zato vrlo precizno, Europski sud za ljudska prava iz Strassbourga nalaže vlastima Bosne i Hercegovine sljedeće: »Međutim sada, više od osamnaest godina (presuda je donesena 2014. godine, op. a) nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljeg odgađanja uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokracija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine.«

Ako se još samo podsjetimo da se europska pravna stečevina sastoji od sveukupne europske legislative, akata i presuda nadležnih europskih sudova, onda i laiku postaje jasno da će Bosna i Hercegovina morati izmijeniti sporne ustavne odredbe koje sadrže diskriminaciju i koje su k tome nametnute. Zašto ovo nisu koristile političke snage iz građanskog bloka, ostaje nejasno? Valjda će biti prilike, iz ugla recimo, međunarodne zajednice. Pogrešna interpretacija Ustava BiH od strane političkih elita i korištenje neslužbene verzije Ustava BiH prilikom odlučivanja Ustavnog suda BiH, dovoljan su razlog za reakciju konačnog tumača civilnog dijela Okvirnog mirovnog sporazuma iz Daytona, što je zapravo OHR.

Piše: dr Slaven Kovačević