Polaganjem zakletve Čović se obavezao na poštivanje Ustava, Aneksa 7 i popisa iz 1991.

Dok iz HNS-a ne prestaju optužbe na račun Visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka zbog navodnog kršenje Ustava od strane OHR-a, istovremeno upravo zvaničnici HDZ-a pozivaju na kršenje Ustava odnosno Aneksa VII koji je sastavni dio Općeg okvirnog mirovnog sporazuma, na čije puno provođenje su se svečano zakleli članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine. S obzirom na činjenicu da se Dragan Čović kao član Predsjedništva svećano zakleo na provođenje pomenutog pozivanje na kršenje Ustava dolazi od ljudi iz HDZ-a.

Vjerujem da niste znali ili razmišljali o tekstu svečane zakletve članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koja se izgovara tokom njihove inauguracije za vrijeme konstituirajuće sjednice. Ona je dijelom Poslovnika o radu Predsjedništva Bosne i Hercegovine i ima svoje političko i pravno značenje, jer se izgovaranjem te jedne rečenice zapravo preuzimaju obaveze i determinira odnos članova Predsjedništva prema Ustavu BiH, Okvirno mirovnom sporazumu iz Daytona i svim aneksima toga sporazuma. Da se kratko podsjetimo te jedne rečenice svečane zakletve, koja glasi:

»Ovim se zaklinjem da ću savjesno obavljati datu mi dužnost, poštovati Ustav Bosne i Hercegovine, provoditi Opći okvirni sporazum za mir i njegove anekse u cijelosti, štititi i unapređivati ljudska prava i temeljne slobode, te brinuti o interesima i ravnopravnosti svih naroda i građana.«

To jednostavno i u najkraćem znaći da je svaki od članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, stvorio obavezu da će poštivati ustav ove zemlje, Daytonski mirovni sporazum i sve njegove anekse u cjelosti, štititi ljudska prava i temeljne slobode, te brinuti o ravnopravnosti svih naroda i građana ove zemlje. Stepen poštivanja svečane zakletve daje nam prostor iz kojega možemo sagledati i njihove moralne, političke i društvene kvalitete. Sad dolazi važan detalj. On se nalazi u pregovorima, koje organizira međunarodna zajednica u vezi pronalaska privremenog ili trajnog rješenja oko Izbornog zakona BiH, koji su nedavno okončani još jednom rundom neuspjeha jer su predstavnici HDZ-a odbili i prijedlog privremenog rješenja, koji nudi formalno-pravne okonosti za provođenje ovogodišnjih Općih izbora u Bosni i Hercegovini. Da li neko misli kako je dr Dragan Čović slučajno u prvi plan »gurnuo« gospođu Borjanu Krišto ili gospodina Barišu Čolaka, koji se nalaze na prvoj liniji obrane HNS-ovih političkih stavova i HDZ-ovih političkih ciljeva. Naravno da nije ništa slučajno, jer kada se negira provođenje Aneksa 7 Općeg okvirnog mirovnog sporazuma iz Daytona, koji je u direktnoj vezi sa popisom iz 1991. godine, samo iz jednog razloga – da se spriječi neželjena situacija da se pojedinim zakonom legaliziraju rezultati genocida i etničkog čišćenja koja su organizirali i provodili različiti UZP-ovi, onda je jasno da Čović zna na šta se zakleo, pa da ne bude da on to ne poštuje, tu je njegova prva i druga zamjena. Osim toga, nestade zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda i nestade briga o ravnopravnosti svih naroda i građana, kako bi se postigli određeni politički ciljevi.

Zato se umjesto Dragana Čovića pojavljuje Borjana Krišto ili Bariša Čolak, sa idejama da za njih nije prihvatljiv popis z 1991. godine, već onaj iz 2013. godine kako bi se javnosti nametnulo prihvatanje stanja kojim se u cjelosti zanemaruje Aneks 7 Općeg okvirnog mirovnog sporazuma, na čije puno provođenje su se svečano zakleli članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Potpuno su nesuvisle konstatacije pojedinih, koji govore o tome da se neko više ne želi vratiti, jer bolje živi u nekoj od zemalja Europske unije ili negdje drugo u Bosni i Hercegovini, pa kao nema više potrebe za Aneksom 7. Nesuvislo je samo iz jednog razloga, jer oni koji to izgovaraju nisu nadležni da proglase Aneks 7 okončanim, posebno ako OHR konstatira da postoje otvoreni projekti povratka, čija realizacija traje najmanje do 2020. godine. To je suština i onoga što je rekao Visoki predstavnik Valentin Inzko u svojem javnom obraćanju i mišljenjima datim Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.

Onda se možemo prisjetiti pjesme Bijelog dugmeta, koja u jednom stihu kaže »... evo zakleću se ja pred svima, svim na svijetu, istine dok ima...« kao odličnoj ilustraciji samog čina polaganja svečane zakletve, koju kako vidimo pojedini članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine ne misle ispoštovati. Nije to samo Dragan Čović, ima tu i drugih članova Predsjedništva BiH, koji malo rade po Daytonu, malo ne rade, valjda kako ko u zadatom trenu ima neki politički ili osobni interes. Ali u ovom konkretnom slučaju, moja je namjera podsjetiti na zakletvu koju su dali prilikom njihove inauguracije za članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine, što se zbilo krajem 2014. godine, što znači da su tom zakletvom i danas obvezani, u svim situacijama političke, pravne ili društvene prirode, pa tako i u razgovorima oko Izbornog zakona Bosne  Hercegovine.

Ne bih sada suviše koristio ovaj prostor da se osvrnem na plasiranu ideju proporcionalne zastupljenosti u Domu naroda FBiH, koji je ustanovljen na principu pariteta ili, preciznije, princip pariteta isključuje princip proporcionalnosti ili bi neki novi sistem proporcionalnosti isključio princip pariteta. U svakom slučaju princip proporcionalne zastupljenosti može se odnositi samo na procenat u odnosu na sveukupno stanovništvo, gdje bi onog koga ima, recimo 20% u Federaciji BiH, mogao konzumirati 20% od broja 58 koliko ima ukupno zastupnika u Domu naroda FBiH, što bi bilo 11.6 ili tačno 12 zastupnika. Tad bi u Domu naroda FBiH bilo najviše Bošnjaka jer ih ima najviše u Federaciji BiH, bilo bi manje Hrvata, još manje Srba i najmanje onih iz reda Ostalih. To je proporcionalna zastupljenost, nasuprot koje stoji paritetan sastav 17B+17H+17S+7O u Domu naroda FBiH, gdje neko ovih 17 želi izabrati politički inspirisanim matematskim formulama, što baš i nije politološki zasnovano i to samo iz onih područja gdje nekog ima više od onog drugoga, kako bi se ovladalo sa najmanje 12 zastupnika od 17, što je 2/3 većina koja može potezati vitalni nacionalni interes neselektivno i u svim situacijama, čime bi zapravo držali ključeve blokade Federacije BiH i države Bosne i Hercegovine, sve dok se ne udovolji njihovim željama za učešće u vlasti. To bi onda značilo da neko insistira da bude proporcionalniji od proporcionalne zastupljenosti u odnosu na sveukupno stanovništvo Federacije BiH, odnosno da se u paritetno uređenom Domu naroda FBiH, sastav uređuje nepostojećim principom fokusirane ili projektirane proporcionalne zastupljenosti, samo iz onih željenih kantona. Da ovo pitanje nije ozbiljno, naprosto bi bilo jako smiješno ili zabavno, kao i namijenjeno samo za onaj dio diletantskoga političkog izraza, koji često nedostatak teorijskih ili empirijskih argumenata zamjenjuje političkom silom u kojoj nema prostora za dogovor dok se ne popusti u cjelosti postavljenim zahtjevima diskriminacijske prirode.

Kad se vratimo na svečanu zakletvu članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ona svakako ne znači da se oni moraju držati teorijskih načela, tako da veoma često zalaze u prostor politiziranja izbornih procedura, zanemarujući Ustav BiH, Opći okvirni mirovni sporazum iz Daytona i sve njegove anekse, ljudska prava i temeljne sloboda, ravnopravnost naroda i građana, kao izraz balansa etničkog i građanskog koncepta. Ponovimo da Ustav BiH, ovaj daytonski utvrđuje Bosnu i Hercegovinu kao balans između etničkog i građanskog koncepta, tako da davanje prednosti samo jednom od ovih načela nije dobro i narušava važan cilj Daytonskog sporazuma. Zato se poseže za političkom manipulacijom prema javnosti o nekim navodnim ugroženostima, kojim se nastoje devalvirati osnovni demokratski principi, što ide toliko daleko da se zaobilazi Aneks 7 ili povratak svih nasilno protjeranih građana u njihove prijeratne domove, što je jedan od jako važnih dijelova Daytonskog sporazuma. Ako ništa drugo, članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine dali su svečanu zakletvu da će to poštivati, što u stvarnosti vidimo da nije slučaj. Na pitanje zašto onda nema sankcija, autor ovoga teksta nema odgovora, jer taj odgovor zna samo Valentin Inzko.

Piše: dr Slaven Kovačević