Ne postoji legitimno političko predstavljanje naroda

Završena je još jedna runda razgovora oko Izbornog zakona BiH uz prisustvo Venecijanske komisija i aktivno učešće predstavnika međunarodne zajednice, sa iskazom kako je zapravo dogovoreno širenje optimizma jer se navodno prilazi jednom od mogućih rješenja – privremenog ili konačnog, vidjećemo. Ono što upada u oči, naravno uz ogradu da u javnosti nema informacija o sadržaju razgovora, tiče se toga da još nismo čuli takav stav da cilj izmjena Izbornog zakona BiH, koje se prema mišljenju stručnjaka Venecijanske komisije može obaviti i u Parlamentu FBiH, jeste puno poštivanje europskih principa i standarda, odnosno da ideje HDZ-a o proporcionalnom predstavljanju ili legitimnim predstavnicima konstituentnih naroda nisu europski standard. Tako da se stvara osjećaj da Europska delegacija u Bosni i Hercegovini eventualno nagovara pro-bosanske stranke da odustanu od europskih principa i standarda, tako što će barem privremeno prihvatiti HDZ-ovi principi o etničkom obilježavanju teritorija i ljudi (možda putem traka kao što je to bilo 1940-tih u Njemačkoj ili 1990-tih u dijelovima BiH). Kažem stvara se takav osjećaj, jer svakog onoga koga je jednom opekla politika Carla Bildta, koji je bio Visoki predstavnik u BiH, neposredno poslije rata, pa se ispostavila njegova saradnja i politička privrženost sa nekim od nositelja agresije na Bosnu i Hercegovinu, vrlo će izvjesno jako oprezno posmatrati još jednog Šveđanina sličnog političkog opredjeljenja na čelu Europske delegacije. Posebno kada taj isti čovjek ovdje ne brani europske principe i standarde, već nekako svojim ponašanjem naginje idejama HDZ-a. Znam i zašto? Vrlo je izvjesno tako nešto izlobirano kod euro-parlamentaraca, pa će ispasti da on samo provodi ono što mu šef kaže, uz jednu konstataciju, naredne 2019. godine, u maju mjesecu idu izbori za Europski parlament, vrlo izvjesno će biti nova politička struktura tamo, a sa time i neki novi nositelji europskih političkih funkcija. Da li se neko, na primjer, sjeća još Javiera Solane ili Catherine Ashton? Vrlo izvjesno niko, tako da će i ovi sadašnji nastaviti tom linijom odlaziti u zaborav, jer konkretnih rezultata sve je manje, a svojom su politikom uspjeli ojačati euro-skepticizam u zemljama Europske unije, koji je primjetno doveo do Brexita ili napuštanja Velike Britanije. To je posljedica politike sadašnjih europskih struktura, sa čijim se posljedicama susrećemo i mi, ovdje i danas. Nego da malo razmotrimo taj zahtjev HDZ-a, tačnije njihove nevladina organizacije HNS-a, uz pokušaj da govorimo razumljivim jezikom kako bi i ondašnji koji ne razumiju analitički jezik shvatili šta govorim i šta tačno želim reći. Prorcionalnost kao politički princip ima svoj temelj u idejama konsocijacijske demokracije autora Arenda Lijpharta, o čemu sam više puta govorio. Ta proporcionalna zastupljenost podrazumijeva da se za omjer uzima sveukupno stanovništvo, recimo ako Hrvata u BiH ima oko 15%, onda bi po tom teorijskom principu oni trebali konzumirati maksimalno 15% vlasti, a ne kao sada jednu trećinu ili 33% vlasti, što u Federaciji Bosne i Hercegovine ide i preko 40%. Kada HDZ ili njegovi predstavnici kažu proporcionalna zastupljenost, onda bi oni vidno da se u ovih 33% ili jedne trećine vlasti izaberu delegati, ali samo iz onih teritorija gdje oni imaju političku kontrolu. Da apsurd bude još veći HDZ hoće proporcionalnost u tijelima koja su očito utemeljena na principu – PARITETA koji je suprotan model i koji onda isključuje proporcionalnost. Dakle, u Predsjedništvu BiH imate 1B+1H+1S, u Domu naroda FBiH 17B+17H+17S (i samo 7 Ostalih) i Domu naroda imate 5B+5H+5S, što je kako možemo vidjeti paritetna zastupljenost, koja nema ama baš nikakve veze sa proporcionalnosti. Možemo još preciznije kazati da paritet isključuje proporcionalnost ili obratno da proporcionalnost isključuje paritet, jer bi tada u Domu naroda FBiH bilo najviše Bošnjaka, recimo oko 30, Hrvata bi bilo oko 10, Srba bi bilo do 5 i jedno 3 pripadnika Ostalih. Tad bi to bila proporcionalna zastupljenost, prema idejama konsocijacijske demokracije. Nadam se kako je jasno da HDZ vrlo vješto manipulira sa pojmom proporcionalnosti, kako bi u tijelima koja su temeljena na paritetu, već nekako ubacili dovoljno »svojih« čime bi postali vječita vlast bez obzira na izborni rezultat. Šta ovdje fali? Fali to da im neko iz međunarodne zajednice kaže šta je to europski izborni standard, šta su to principi moderne, zapadne demokracije i da HDZ-ov prijedlog odudara od toga jer zabranjuje kandidiranje i izbor većeg dijela građana u Dom naroda FBiH ako žive izvan teritorija koji su pod HDZ-ovom političkom kontrolom, što je klasična diskriminacija umotana celofan sa mašnicom tog uzurpiranog principa proporcionalnosti. To fali, ako ništa barem od Europske komisije za demokraciju kroz pravo (što je tačan naziv Venecijanske komisije) čiji je osnovni zadatak pomoć u uspostavlajnju ustavnih uređenja u kojima mora postojati zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda. Legitimno političko predstavljanje naroda je nešto što nije utvrdio, odlučio ili kako to pogrešno pojedini kažu, presudio Ustavni sud BiH u predmetu Bože Ljubića, iz čega vidim samo taj element da oni koji to izgovaraju, zapravo ne znaju pročitati odluke Ustavnog suda BiH. Da, jeste, rekao je Ustavni sud BiH da treba obezbijediti legitimno političko predstavljanje, ne spomenuviši te dvije riječi – konstituentnih naroda – jer i samo ulaženje u politološku terminologiju u pravnim stvarima i to od strane Ustavnog suda BiH, otvara i otvorilo je mnoga pitanja, kao recimo ona političkog utjecaja na taj Ustavni sud BiH. Dakle, legitimno političko predstavljanje se može jednostavno objasniti. Nositelj suvereniteta svake zemlje je građanin i tako mora biti i ovdje. Nije nositelj suvereniteta bilo koji konstitutivni narod (iako je tačan termin konstituentni narod). Jedan od izraza nositelja suvereniteta jeste da svaki građanin mora imati pravo da učestvuje u donošenju svih zakona u svojoj zemlji i to kroz svoje političke predstavnike, koji se biraju na izborima i postaju legitimni politički predstavnici građana ili onih koji su ih birali. To je tačno pojašnjenje tog pojma, a ne neka »džumbus« interpretacija. Tačnije, dokle god je Dom naroda FBiH ili BiH zakonodavni organ, onda evo i teorijski, svaki građanin kao nositelj suvereniteta mora moći da se za njega kandidira, kako bi mogao uzeti učešće ili konzumirati svoje temeljno pravo da učestvuje u donošenju svih zakona i time će postati legitimni politički predstavnik onih koji su ga na izborima birali. Tu bi HDZ opet učinio jedan trik, pa riječ građani zamijenio narodom, pa kao da narodi biraju na izborima svoje legitimne predstavnike. Osim što je tako nešto izraz one ideologije koja je bila prisutna u Europi tokom 1940-tih, ona nije dijelom europskih principa i standarda, nije teorijski pojam i ne može ni biti, pa nas stanovnike ove europskim igrarijama napaćene i ponižene zemlje, interesira samo jedno – da li to ovdje ne važe i ne primjenjuju se europski principi i standardi zato što opet Europom vladaju oni koji su BiH patili neodlučnošću ili namjerom tokom perioda 1992-1995. Nekako je suviše čudno da od međunarodne zajednice ama baš niko ne spominje 4 (četiri) presude Europskog suda za ljudska prava iz Strassboruga, jer im je to posao, a da stalno spominju HDZ-ove principe, pa se sada gradi i atmosfera, navodno pozitivna, da ona pro-bosanska strana opet klekne i kao izraz kompromisa popusti pred ne-europskim principima i standardima HDZ/HNS-a. To je u najmanju ruku, jako jako čudno. Ako ništa, možda ćemo u pozitivnoj atmosferi još jednom biti poniženi i obespravljeni, samo znate, čudan je ponosni bosanskohercegovački narod, posebno kada ga na njegove oči varate, kradete i obespravljujete. Ili će ovdje biti europski principi i standardi ili mi u takvu Europu gdje nas tako tretiraju nećemo. Pa gospodo dužnosnici, razmislite malo o tome.


Piše: dr. Slaven Kovačević