Stvaranje trećeg entiteta nije realna, niti otvorena mogućnost

Valjda izbori jako inspirišu jedan dio političkih elita u Bosni i Hercegovini, pa umjesto da govore o ekonomskom prosperitetu, razvoju, zapošljavanju, boljem obrazovanju, zdravstvenom osiguranju, socijalnim kategorijama ili većim platama i penzijama, oni najčešće zalaze i upuštaju se u nerealne priče, nadajući se da će one kod glasača pasti na plodno tlo. Istovjetna je priča oko navodnog formiranja trećeg entiteta, pa se u tom pogledu javljaju takve političke floskule i netačnosti, da je to jako smiješno onome ko barem malo poznaje sadašnji društveno-politički sistem i Daytonski mirovni sporazum, jer taj onda zna da se političke elite tada nalaze sa one strane istine, računajući u najvećoj mjeri na neznanje građana, kako bi imali otvoren prostor za političkom manipulacijom. Broj takvih političkih gluposti, zaista je impozantan, pa ćemo ovdje pobrojati samo pojedine.

Ideja stvaranja trećeg entiteta, poznato je odnekud dolazi, pa onda uvaženi liječnik Božo Ljubić, gostujući u jednoj televizijskoj emisiji HRT-a, kaže da bi, po njemu,  Bosna i Hercegovina bila najbolje uređena kao federacija tri unitarna etnička entiteta. Šta je time rekao? Kad se govori o građanskom opredjeljenju, oni to odmah povežu sa unitarnim uređenjem (što je pravilna formulacija, odakle oni prave izvedenicu unitarna država), pa onda oni taj građanski karakter ne bi htjeli, jer onda u toj unitarnoj državi, oni bi valjda bili preglasani. A temeljni demokratski principi? To izgleda kod njih ne igra ulogu. Ali po Boži Ljubiću, može treći entitet i to unitaran, što bi značilo da kad je u pitanju građanski karakter ili obilježja pravne države ili vladavine prava, kako god hoćete, gdje se moraju garantirati sva građanska prava na individualnom nivou, onda unitarno uređenje oni neće. Međutim, kad bi došlo do etničke podjele Bosne i Hercegovine, na tri etnička entiteta, onda ti entiteti mogu biti unitarni. Nimalo konzistentno, niti ja u tome osjećam da uvaženi liječnik zna šta govori, osim da bi rado etnički podijelio Bosnu i Hercegovinu.

Onda se, valjda potaknut odnekud, javi Mladen Ivanić i kaže kako bi formiranje trećeg entiteta, pretpostavljalo da Dodik dadne Čoviću Posavinu ili dio bh. entiteta Republika Srpska, pa to postaje neki planetarni problem. Ovo je, ukratko rečeno, vidljiv pokazatelj da se jedna od zapadnoeuropskih zemalja uključila u destabiliziranje Dodika i očuvanje njihovog preferenta Mladena Ivanića u Predsjedništvu BiH. Niti Dodik može bilo šta davati, niti Čović može nešto uzimati, tako da bi priča bila zabavna, da nije suviše ozbiljna.

Pa se javi, naravno, Milorad Dodik, onako u njegovom stilu, jedno pola laži, pola istina onoga što govori. Njegova je poruka, da niko ne smije da dira bh. entitet Republiku Srpsku, što nekako simptomatično podsjeća na čuvene Miloševićeve riječi »niko ne sme da vas bije« pa je onda nastao takav rat, da ćemo ga svi dugo pamtiti, a znamo kako je i gdje Milošević završio. Dodaje onda Dodik, kako po Daytonu, Bosna i Hercegovina nema teritoriju. Vjerujte, jako jako smiješno i veoma netačno. Bilo bi dobro da Dodik pročita član I/1 Ustava Bosne i Hercegovine, pa da vidi da Bosna i Hercegovina ima teritoriju u okviru svojih međunarodno priznatih granica, kao što ima i svoju unutarnju strukturu (nek pogleda član I/3 Ustava BiH, a ne član III, koji stalno pogrešno spominje), odnosno entiteti kao dio unutarnje bh. strukture ne mogu biti dijelom međunarodnog prava. Kaže on još, kako bh. entitet ima sve odlike državnosti, što naravno nije tačno, jer mu fali 4. kriterij - sposobnost za stupanje u međunarodne odnose - što zavisi samo od toga da li ste međunarodno priznati ili niste. Kako bh. entitet Republika Srpska nema međunarodno priznanje, onda je jasno da nema sve elemente državnosti, jer ne može stupati u zvanične međunarodne odnose. Neka to malo Dodik nauči od nekoga ko to bolje zna od njega.

Onda ostaje još Dragan Čović, koji šuti, ne spominje ništa, ali se izvjesno nada, da će poslije izbora imati otvoren put da kroz izmjene važećih akata omogući konture, pa kasnije i formiranje trećeg entiteta. Opet greška. Kad pročitate Anex 2 Daytonskog mirovnog sporazuma, tamo piše razgraničenje entiteta, tako da bi neke nove ideje, tražile izmjenu ili, čak, odustajanje od Daytona, a u to moraju biti uključeni i svi potpisnici, posebno onih 6 (šest) svjedoka: SAD, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Rusija i Europska unija. Tu nema prostora za neku ad-hoc izmjenu ili akciju, radi stvaranje trećeg entiteta, tako da je to sve prazna priča. Ili ako meni ne vjeruju neka pitaju ambasade zemalja potpisnica Daytona.

Kad sve ovo sagledate, jasno je da do trećega entiteta neće doći, a da je uzrok njihove nervoze ništa drugo nego približavanje pregovora oko članstva u Europskoj uniji, koje će započeti sa dobivanjem kandidatskog statusa Bosne i Hercegovine, tako da vam mogu, evo na nivou ekskluziviteta reći da će status biti uvjetni sa vremenom otklanjanja nekih krupnih nedostataka, kao što je recimo sistemska diskriminacija koju uzrokuju etničke politike. Odnosno, Bosna i Hercegovina će morati rješavati poglavlja 23. i 24. akcionim planom, a ta se poglavlja tiču - vladavine prava, demokracije, zaštite ljudskih prava, zaštite prava manjina, pravde,, sigurnosti i pravosuđa ili sve ono što dvojac Dodik-Čović svojim politikama uznemiravaju i poništavaju. Kada krenu pregovori sa Europskom unijom, ova će zemlja morati da usaglašava svoje pravne norme, sa onima iz europske pravne stečevine, gdje nema mjesta ovim etničkim politikama. Tu je suština, da im je ugrabit nešto prije nego europska priča u Bosni i Hercegovini krene.

Imate ovdje kraći video, gdje sam između ostalih za televiziju TV1 govorio zašto je treći entitet ne moguća priča.

Piše: dr Slaven Kovačević