Friday, March 23, 2018

Kovačević tvrdi da ne rade svoj posao i odlučuju politički: Tri pitanja Ustavnom sudu BiH

Ustavni sud BiH odgodio je odlučivanje po apelaciji Borjane Krišto uz obrazloženje da će tražiti mišljenje OHR-a. Rekli bismo ništa čudno, samo što tu postoji, ne jedno, nego nekoliko »ali« iza čega se kriju jako važna pitanja o pravnoj sigurnosti građana i zaštiti njihovih osnovnih ljudskih prava, od kojih je svakako jedno od njih pravo svakog građanina da se kandidira za svaki nivo vlasti i pravo da bira koga se želi. Ako tako promatramo stvar, znajući da je Dom naroda FBiH zakonodavni organ vlasti, onda je u samoj površini političke teorije jasno da svaki građanin mora imati pravo kandidature za sve zakonodavne organe vlasti, jer samo na taj način građani imaju mogućnost da učestvuju u donošenju zakona i to je ono što se zove »legitimno političko predstavljanje.« Izgleda jako jednostavno, ako se nepotrebno ne ispolitizira. Samo da bi tako nešto imalo smisla, onda je važno postaviti Ustavnom sudu BiH sljedeća pitanja, iz vrlo jednostavnog razloga, kako sam već rekao – zaštite pravne sigurnosti svih građana i zaštite njihovih osnovnih ljudskih prava.


Dakle:

1.Je li to onaj isti Ustavni sud BiH, koji je kao pravni osnov u apelaciji Bože Ljubića, koristio član I/2 Ustava BiH, koji kad odete na internet stranicu tog istog Ustavnog suda BiH, otvorite Ustav BiH, nađete član I/2, pa u gornjem desnom čošku mijenjate jezike: bosanski, hrvatski, srpski idobijete 4 (četiri) RAZLIČITE verzije Ustava BiH, posebno tog člana I/2? Zar to nije malo nevjerovatno i pravno jako upitno? Meni se čini da jeste.


2.Je li to onaj isti Ustavni sud BiH, koji je i u apelaciji »Božo Ljubić« tražio mišljenje OHR-a, ali ga, gle čuda,nije uključio u svoju odluku? Mišljenje OHR-a nije bilo na liniji odluke Ustavnog suda BiH, koji je ipak radi njihovog ispolitiziranog ponašanja napravio najveću političku krizu u Bosni i Hercegovini, donoseći odluku, a da nije koristio jedinu službenu verziju Ustava BiH,onu na engleskom jeziku. Šta o tome kaže registrar Ustavnog suda BiH, meni je jako žao ako on ne govori engleski jezik, ali je jedina službena verzija Ustava BiH ona na engleskom jeziku (tako kaže OHR, kao krajnji tumač civilnog aspekta Daytona), odnosno interpretacija člana I/2 Ustavnog suda BiH naprosto nije tačna, jer se u engleskoj službenoj verziji spominje termin »Rule Of Law« ili »vladavina prava« pa je taj isti Ustavni sud BiH donio odluku da se značajnom dijelu građana BiH uzmu osnovna ljudska prava, zaobilazeći termin vladavine prava i koristeći neke samo njima znane prijevode Ustava BiH iz kućne radinosti. Cjelokupan tekst Okvirnog mirovnog sporazuma za BiH iz Daytona, a time i Anex 4 ili Ustav BiH, pisan je terminologijom anglosaksonskog prava i nije moguće takvu terminologiju opisno ili paušalno prikazivati, koristeći se kontinentalnim pravom jer se gubi osnovni smisao Sporazuma. Ako je najbliži termin tome »pravna država« onda je sasvim jasno da to znači da država mora garantirati sva prava, slobode i jednakosti svim svojim građanima i to na individualnom nivou.


3.Je li to onaj isti Ustavni sud BiH koji je u svojoj odluci »Božo Ljubić«tražio i dobio mišljenje Venecijanske komisije, koja po mom skromnom mišljenju ima malo više znanja o ustavima i ljudskim pravima, pa je ta ista Venecijanska komisija u svome mišljenju sa 11. stranice odluke »Božo Ljubić« nedvojbeno rekla»da je sistem prema Ustavu Federacije u skladu sa evropskim i drugim međunarodnim standardima u oblasti izbora, a budući da Izborni zakon namjerava da provede u djelo relevantne odredbe Ustava Federacije, također se čini da je sistem u skladu i sa ovim standardima« i na kraju Ustavni sud BiH odluči drugačije. Eto koliko drže do mišljenja struke.

Moje je mišljenje da sudije Ustavnog suda BiH ne rade svoj posao, odlučuju politički koristeći klasične političke interpretacije i da u svome odlučivanju često ne uzimaju u obzir mišljenje struke i relevantnih institucija. Zato bi bilo dobro izmijeniti odredbe da se mandat sudija Ustavnog suda BiH ograniči na 5 godina, kao u normalnim europskim zemljama, kako se ne bi osjećali ovako komforno u donošenju njihovih odluka kojima gaze osnovna ljudska prava i prave političke krize u Bosni i Hercegovini.

Da ne govorim o tome da shodno članu II/2 Ustava BiH, jasno piše da Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ima prednost u odnosu na cjelokupno domaće zakonodavstvo, a time onda i presude Europskog suda za ljudska prava iz Strassbourga, njih 4 (četiti) moraju imati prednost, pa čak i u odnosu na odluke Ustavnog suda BiH.



Piše: dr Slaven Kovačević

No comments:

Post a Comment