Šta reći o ustavnom uređenju ove zemlje, kada se već 22
godine uporno pogrešno interpretiraju odredbe Ustava BiH? No, ako pođemo
otpočetka i konstatiramo da je OHR, novembra prošle godine u svome saopštenju
za televiziju N1 jasno kazao da su svi aneksi Okvirnog mirovnog sporazuma iz
Daytona ostali neprevedeni, u što spada i Ustav BiH, kao Aneks 4, te da je
jedina službena verzija ona na engleskom jeziku. OHR je tom prilikom rekao:
»Nadalje, iako je Opći okvirni sporazum za mir potpisan na
četiri jezika, pripadajući aneksi Sporazuma, uključujući i Ustav BiH, sačinjeni
su samo na engleskom.
Postignut je poseban sporazum koji definira proceduru za
zvanično prevođenje aneksa Općeg okvirnog sporazuma za mir. Nažalost, zbog
nemogućnosti bosanskohercegovačkih vlasti da ustanove verziju na bosanskom
jeziku, ovaj sporazum nikada nije proveden. Zbog toga je verzija aneksa na
engleskom jeziku i dalje jedina službena verzija.«
Dakle, Ustav BiH ima svoju službenu verziju isključivo na
engleskom jeziku jer ne postoji službeni prijevod. Ako pogledamo čuvenu alineju
10 Preambule Ustava BiH, u kojoj se navodno pominje taj termin »konstitutivni«
vidjećemo sljedeće:
Vidljivo je kako službena verzija Ustava BiH, na engleskom
jeziku, sa internet stranice OHR-a ne sadrži termin »konstitutivni« (eng.
constitutive) već termin »konstituENtni« (eng. constituent) što ima potpuno
različito jezičko, a posebno pravno značenje. Riječ »constituent« je latinskog
porijekla i znači: sastojak ili dio cjeline. Sad se postavlja veoma jasno
pitanje: kako to da političke elite 22 godine koriste pogrešan termin
»konstitutivni« i čak ga u svojoj upotrebi nadograđuju sa idejom
»jednakopravnosti konstitutivnih naroda« koja zapravo u civiliziranom svijetu
ne postoji? Odgovor je više-manje jednostavan, zato što smo u upotrebi mogli
naći više neslužbenih prijevoda Ustava BiH, koji su vidno prevedeni na način da
budu u službi onih političkih elita koji iz termina »konstitutivni« nastoje
izvući neku političku korist. To je jako pogrešno. Službena verzija Ustava BiH,
ona na englesko jeziku sadrži termin »konstituENtni narodi« što bi u pravnom
smislu značilo da su oni dijelom cjeline 5 (pet) ustavotvornih elemenata:
Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Ostali i građani BiH. Još preciznije, svih pet
ustavotvornih elemenata moraju imati jednaka prava i tome se krije ideja
pomirbe ili balansiranja između etničkog i građanskog koncepta, a ne pogrešna
interpretacija u kojoj se kroz nepostojeći termin »konstitutivni« nastoje
obezbijediti veća prava za dio ustovotvornih elemenata iz pola alineje 10
Preambule Ustava BiH. To naprosto nije tačno, jer je službena verzija Ustava
BiH, ona na englesko jeziku, veoma precizna u tom dijelu i radi se isključivo o
5 (pet) ustavotvornih elemenata sa jednakim pravima u cijeloj Bosni i
Hercegovini.
Da stvar bude još interesantnija, da ne kažem gora, kada
odete na internet stranicu Ustavnog suda BiH i tamo ćete naći neki slobodan
prijevod Ustava BiH (vjerovatno neko dijete prevelo u kućnoj radinosti) i da sad bude još interesantnije, kada vidite
koje odredbe Ustavni sud BiH u svojim odlukama citira, recimo član I/2 Ustava
BiH u odluci »Božo Ljubić« onda vidite da oni baš koriste tu neslužbenu verziju
Ustava BiH, što je jako loše. Ako u službenoj verziji Ustava BiH, onoj na
engleskom jeziku taj član I/2 glasi:
Bosnia and Herzegovina shall be a democratic state, which
shall operate under the rule of law and with free and democratic elections.
(prev. Bosna i Hercegovina biće demokratska zemlja koja će funkcionirati u
skladu sa vladavinom prava i sa slobodnim i demokratskim izborima)
onda postaje nejasno zašto se Ustavni sud BiH koristi
sljedećim prijevodom istog člana:
Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u
skladu sa zakonom!!!???? i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.
Gdje nestade termin »vladavina prava« koji nam dolazi iz
anglosaksonskog prava, odnosno terminologije kojom je pisan cjelokupan Okvirni
mirovni sporazum iz Daytona, pa samim tim i Aneks 4, tačnije Ustav Bosne i
Hercegovine. Razlika u pomenutim terminima »vladavina prava« i »u skladu sa
zakonom« (kojim zakonom dragi prevodioci u toj riječi jednine, jer zakona ima
bar par stotina) onda stvar postaje još zanimljivija. Da ne kažemo kako je
Ustavni sud BiH u dijelu troje sudija stranaca, konstituiran u suprotnosti sa
članom VI Ustava BiH, koji kaže da se ne mogu imenovati sudije iz susjednih
zemalja. Čudno, zar ne?
Kad sve pogledate zbirno, da se termin »konstituENtni«
pretvorio, vrlo izvjesno namjerno u »konstituivni« iako su to dva različita
pojma, da imaju različita pravna značenja, pa još neko od toga želi napraviti
pravni status sa većim stepenom prava za 3 (tri) od 5 (pet) konstituentnih
elemenata, onda se zalazi duboko u prostor diskriminacije, kroz pogrešnu
interpretaciju Ustava BiH. Kad tome dodate i činjenicu da Ustavni sud BiH,
koristi neslužbenu , neku slobodno prevedenu verziju Ustava BiH u odlučivanju
po apelaciji Bože Ljubića, evo ovdje isječak iz te odluke
onda vam se otvara vidan prostor za pravnu nesigurnost.
Dakle, Ustavni sud BiH kaže da iz ideje da je članom I/2 Ustava BiH utvrđeno
»Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa
zakonom!!! i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora« iz kojeg po njima u
stavu 46 odluke »Božo Ljubić« slijedi!? načelo vladavine prava. Nevjerovatno.
Kako je tako nešto moguće, kada u engleskoj službenoj verziji Ustava BiH u
članu I/2 postoji termin »rule of law« koji se ne može drugačije prevesti neko
kao »vladavina prava« što u utvrđivanju činjeničnog stanja ima potpuno
drugačije značenje od »funkcioniše u skladu sa zakonom.« Da li nas time Ustavni
sud BiH dovodi u stanje pravne nesigurnosti? Zaključite sami, cijenjeni
čitatelji.
Ostaje određeno razočarenje, što niti jedan politička
opcija, bila ona lijeva, centar ili desna, bila ona etnički ili građanski
temeljena, nije niti razmislila da podnese istom tom Ustavnom sudu BiH
apelaciju za utvrđivanje ustavne jednakopravnosti ona 2 (dva) zaboravljena ili
namjerno preskočena elementa iz alineje 10 Preambule Ustava BiH: Ostali i
građani Bosne i Hercegovine, te da se na istim osnovama kada je utvrđeno
odlukom Ustavnog suda BiH data ravnopravnost ili jedankopravnost Bošnjacima i
Hrvatima u entitetu RS ili Srbima u entitetu BiH (kako neko slučajno ili
namjerno preskoči Distrikt Brčko koji je pod ekskluzivnim suverenitetom BiH),
istovjetno utvrdi jednakopravnost Ostalih i građana BiH na cijeloj teritoriji
BiH. Time verbalni borci za građanski koncept BiH padoše na ispitu.
Na kraju, podsjetimo se još jednom dijela iz presude
Europskog suda za ljudska prava iz Strassbourga u predmetu »Zornić« koji kaže:
43. U presudi Sejdić i Finci Sud je primijetio da je u
vrijeme kada su donesene sporne ustavne odredbe na terenu došlo do vrlo krhkog
primirja, te da je cilj tih odredbi bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen
genocidom i „etničkim čišćenjem“ (vidi ibid., tačka 45). Priroda tog sukoba
bila je takva da je bilo neophodno pristati na „konstitutivne narode” kako bi
se osigurao mir (ibid.).
Dakle, termin »konstitutivni narodi« donesen je mimo dobre
volje, nametnuto ili pod prisilom, što koristeći osnove međunarodnog prava
možemo sagledati kao pravno nevažeće. Zato vrlo precizno, Europski sud za
ljudska prava iz Strassbourga nalaže vlastima Bosne i Hercegovine sljedeće:
»Međutim sada, više od osamnaest godina (presuda je donesena 2014. godine, op.
a) nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za
održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljeg
odgađanja uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura
stvarna politička demokracija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politički
sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se
kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije
po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim
narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine.«
Ako se još samo podsjetimo da se europska pravna stečevina
sastoji od sveukupne europske legislative, akata i presuda nadležnih europskih
sudova, onda i laiku postaje jasno da će Bosna i Hercegovina morati izmijeniti
sporne ustavne odredbe koje sadrže diskriminaciju i koje su k tome nametnute.
Zašto ovo nisu koristile političke snage iz građanskog bloka, ostaje nejasno?
Valjda će biti prilike, iz ugla recimo, međunarodne zajednice. Pogrešna
interpretacija Ustava BiH od strane političkih elita i korištenje neslužbene
verzije Ustava BiH prilikom odlučivanja Ustavnog suda BiH, dovoljan su razlog
za reakciju konačnog tumača civilnog dijela Okvirnog mirovnog sporazuma iz
Daytona, što je zapravo OHR.
Piše: dr Slaven Kovačević
No comments:
Post a Comment