Pitaju me građani ovih dana, odakle mi
taj element da je OHR iznad Ustavnog suda BiH, zar nije Ustavni sud BiH
krajnja sudska instanca, kakve veze ima OHR sa Ustavom BiH i slična
pitanja. Iskoristiću ovu prlliku da odgovorim, što je moguće preciznije.
Dakle, svojom odlukom U 5/98-III (član
19. odluke) Ustavni sud Bosne i Hercegovine je nedvojbeno utvrdio da je
Ustav BiH sastavnim dijelom jednog međunarodnog sporazuma, te da se u
skladu sa članom 31. Bečke konvencije o međunarodnim ugovorima,
utemeljuje opći princip međunarodnog prava, a ti principi su, prema
članu III/3(b) Ustava BiH ‘sastavni dio pravnog poretka Bosne i
Hercegovine i entiteta’ što u najkraćem znači da je time i sam Ustavni
sud BiH utvrdio da je Ustav BiH, kao Anex 4, sastavnim dijelom Okvirnog
mirovnog sporazuma iz Daytona koji ima direktnu primjenu u zemlji.
Kako postoje dvije doktrine ili dvije
pravne škole koje uređuju odnos domaćeg i međunarodnog prava –
monistička i dualistička škola, onda je sasvim jasno da se temeljem
monističkog pristupa ili monizma, Okvirni mirovni sporazum iz Daytona
direktno i u cijelosti primjenjuje u BiH. Kada bi ovdje vladao princip
dualističke škole ili dualizma, to bi značilo da država donosi
odgovarajući akt: izvršni, transformacijski ili adaptivni, kojim se
međunarodni sporazum stavlja u provedbu. To u Bosni i Hercegovini očito
nije slučaj, pa je i Ustavni sud BiH u svojoj odluci veoma jasno utvrdio
da se Okvirni međunarodni sporazum iz Daytona direktno primjenjuje u
Bosni i Hercegovini, što je dakle monizam i tako ga treba tretirati.
Polazeći od takve odluke Ustavnog suda
BiH, koji je sam sebi napravio pravilo, onda je u primjeni, također,
Anex 10 Daytonskog mirovnog sporazuma, odnosno njegov član 5. koji kaže
da je Visoki predstavnik konačni tumač civilnog aspekta implementacije
Okvirnog mirovnog sporazuma iz Daytona, u šta svakako spada i Anex 4,
odnosno Ustav BiH, odnosno svih 11 anexa sporazuma.
To znači, kako mišljenje OHR-a,
preciznije Visokog predstavnika ima svoju pravnu snagu, jer se radi o
konačnom tumaču civilnog aspekta Okvirnog mirovnog sporazuma iz Daytona,
što znači da ne postoji neka viša instanca, koja može vršiti tumačenje
ovog međunarodnog sporazuma, kojeg je, kako sam rekao, svojom odlukom U
5/98-III Ustavni sud BiH utvrdio kao međunarodni ugovor sa direktnom
primjenom u Bosni i Hercegovini. Bez obzira što je Ustavni sud BiH
pozvao OHR da ponudi mišljenje u svojstvu »prijatelja suda« sasvim je
jasno da Visoki predstavnik ima status i nadležnosti utvrđen Anexom 10
Okvirnog mirovnog sporazuma iz Daytona, te bi odbijanje njegovog
mišljenja bilo, ništa drugo nego udar ili napad na sam Dayton.
Neki su političari tražili »slovo
Daytonskog sporazuma« jer neće »duh Daytona« koji im valjda ne odgovara.
E pa gospodo, evo vam slovo Daytona, uz malo teorije, ali prakse iz
oblasti međunarodnog prava, a evo vam i odluka Ustavnog suda BiH kojom
se, još ću jednom ponoviti, Ustav BiH tretira kao sastavnim dijelom
jednog međunarodnog ugovora, koji ima direktnu primjenu u Bosni i
Hercegovini, gdje je nemoguće zaobići Anex 10 Daytona (nadležnosti
Visokog predstavnika), sve dok nadležni državni zakonodavni organ ne
donese ili usvoji Ustav BiH i objavi ga u službenom listu.
Piše: dr Slaven Kovačević
No comments:
Post a Comment