Očito da je Ambasada SAD-a na svojoj koži uvidjela kako izgleda politika Dragana Čovića, a osjetno je kako je ova njegova priča pošla nakon sastanka kod kancelarke Angele Merkel, gdje bi pomenuti mogao otići na popravni ispit ili biti »izbačen iz škole« ako ne bude poštovao europske principe i standarde.
Naime, Dragan Čović je nastojao putem hrvatskih zvaničnika,
primarno mislim na premijera Andreja Plenkovića i predsjednicu Kolindu
Grabar-Kitarović, izlobirati podršku svojim idejama unutar europskih
institucija.
Kako je prošle jeseni, u Europskom vijeću iz Brusselsa
prilikom zauzimanja stava o Bosni i Hercegovini, intencija da u tekstu stoji
»jednakopravnost konstituentnih naroda« propala, bila odbijena od svih drugih
članica, pa je u konačnom tekstu stajalo da BiH mora garantirati sva građanska
prava i slobode na individualnom nivou uz suzdržavanje od politika koje mogu
otežati provođenje presuda iz Strassbourga u predmetima Sejdić-Finci i drugi
vezani predmeti, tada je bilo jasno da traženja Dragana Čovića postaju problem
za Republiku Hrvatsku. To je eskaliralo
do te mjere da sada Hrvatska ima poseban negativan oreol u europskim
institucijama radi podrške politikama Dragana Čovića i vjerujem da je njemu
rečeno da malo »spusti loptu« jer to postaje sve veći problem za susjednu
Hrvatsku, koja ima dovoljno i svojih problema.
Druga važna stvar odnosi se na to da je Dragan Čović
prevashodno bio zainteresiran za mjesto člana Predsjedništva BiH i kako se
stvari razvijaju, očito da se on tu osjeća siguran pa mu ne trebaju više
izmjene Izbornog zakona BiH, već on to misli postići u sadašnjim okolnostima,
dok će se popunom Doma naroda FBiH očito baviti kroz CIK, dakle indirektno i
manje vidljivo od klasičnog političkog nastupanja, i to u punom partnerstvu sa
Miloradom Dodikom, sa kojim misli preuzeti kontrolu nad CIK-om i Ustavnim sudom
BiH. To je njegov Projekt B.
Kada čujemo da njemu
smeta što se svaki njegov mig komentira, onda se mora reći sljedeće.
Zajedno sa predsjednicom Hrvatske, Grabar-Kitarović otvara konzulate po BiH,
čime se zaokružuje teritorij zamišljenog »trećeg entiteta« na jedan politički
jako perfidan način, čime hrvatska predsjednica šalje jako intrigantne poruke.
Ko to ne vidi, ne treba se baviti politikom. Veza između njega i
Grabar-Kitarović su izbori za predsjednika Republike Hrvatske, koji dolaze za
par godina, pa se kroz ovo političko djelovanje stvaraju pretpostavke za
podršku iz BiH sadašnjoj predsjednici Hrvatske.
Međunarodna zajednica mora započeti aktivniji angažman kod
takvih osoba koje svojim političkim djelovanjem predstavljaju opasnost za
moderne, zapadne demokratske principe, koje političkim utjecajima koriste
institucije kao što su CIK i Ustavni sud BiH za svoje ciljeve, te ih na neki
način politički izolirati.
Očito da je Ambasada SAD-a na svojoj koži uvidjela kako
izgleda politika Dragana Čovića, a osjetno je kako je ova njegova priča pošla
nakon sastanka kod kancelarke Angele Merkel, gdje bi pomenuti mogao otići na
popravni ispit ili biti »izbačen iz škole« ako ne bude poštovao europske
principe i standarde. Ostaje otvoreno
pitanje angažmana SAD-a, tvorca Daytonskog mirovnog sporazuma, o tome hoće li
se osloniti na politike europskog nedjelovanja, koja su tokom perioda 1992-1995
rezultirale genocidom i najstrašnijim zločinima ili će se SAD opet samostalno
uključiti kako bi se od Bosne i Hercegovine napravila normalna zemlja, u kojoj
osobe poput Čovića više neće moći biti nikakav problem.
Piše: dr. Slaven Kovačević
No comments:
Post a Comment