Bez obzira što je svačije legitimno pravo da vodi političku borbu svim demokratskim sredstvima, može doći do problema u tom legitimnom pravu, ako je ono temeljeno na neistinama. Naravno, neću koristiti izraz »laži« jer bi eventualno zvučalo grubo i nimalo akademski, pa ćemo se zaustaviti na neistinama koje danas nudi Dragan Čović.
Krenimo redom.
Neistina prva.
Čujemo iz HNS-a da je izbor člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda nelegalan, neustavan i nelegitiman, što Dragan Čović obrazlaže time da je tako rekao Ustavni sud BiH, pa s toga kako prenosi Oslobođenje, kaže Čović da izbor članova nije u u skladu sa Ustavom. Nije tačno. Zašto? Pa zato što Božo Ljubić u svome zahtjevu nije niti osporio izbor članova Predsjedništva BiH, već se samo referirao na članove Izbornog zakona BiH, koji se odnose na popunjavanje Doma naroda FBiH ili tačnije na članove 10.10, 10.12, 10.15. i 10.16. Potpoglavlja B Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i člana 20.16 Prelaznih i završnih odredbi Izbornog zakona. Evo vam isječak iz oduke Ustavnog suda BiH po zahtjevu Bože Ljubića:
 | |||
| Isječak iz odluke Ustavnog suda BiH, po zahtjevu Bože Ljubića |
Pomenuti članovi, dakle reguliraju isključivo popunjavanje Doma naroda Federacije Bosne i Hercegovine i ništa drugo.
Neistina druga
Da je Ustavni sud BiH presudio da treba uvesti »legitimno političko predstavljanje naroda« na svim administrativnim nivoima. Opet nije tačno. Odluka Ustavnog suda BiH veoma je jasna, sadržana je u par rečenica, koje se odnose na stavljanje van snage člana 10.12 stav (2) i člana 20.16.A stav (2) ali samo a-j iz Izbornog zakona BiH. Evo kako i to izgleda:
Dakle, odluka Ustavnog suda BiH se odnosi sa na dva pomenuta člana Izbornog zakona BiH i nalaže se zakonodavcu, Parlamentarnoj skupštini BiH da u roku od šest mjeseci uskladi odredbe članova 10.12 stav (2) i 20.16A stav (2) a-j sa Ustavom BiH, ne dajući bilo kakvo uputstvo, naredbu, odredbu, naputak, prijedlog, bilo šta, kako to treba uraditi, odnosno to je u cijelosti ostavljeno zakonodavcu da uradi kako god želi. Sva ona »kreativna« tumačenja dijelova obrazloženja, od mišljenja Venecijanske komisije, pa nadalje, potpadaju pod nepotrebna i politička, jer taj dio odluke Ustavnog suda BiH nije obavezujući. Da konstatiramo ono što jeste tačno, a to je da Božo Ljubić nije tražio niti je Ustavni sud BiH razmatrao bilo šta, što se tiče izbora članova Predsjedništva BiH.
Kako je podnošenjem novog zahtjeva, onoga Borjane Krišto, HDZ BiH ili ako hoćete HNS nedvosmisleno priznao da odluka Ustavnog suda BiH u predmetu »Božo Ljubić« ne zadovoljava njihove političke apetite, ta će stvar postati jako interesantna. Znate zašto? Pa zato jer je Božo Ljubić u svome zahtjevu osporavao dijelove Ustava Federacije BiH koji se odnose na popunjavanje Doma naroda FBiH, što je Ustavni sud BiH očito odbacio, govoreći da se »Djelomično usvaja zahtjev dr Bože Ljubića« čime je utvrdio da je njegov zahtjev razmotrio u cijelosti, ali ga samo djelomično prihvatio, odbacivši ostatak njegovog zahtjeva koji se odnosi na Ustav Federacije BiH, što se može vidjeti iz citiranih dijelova obrazloženja odluke Ustavnog suda BiH u tom predmetu (postoji tamo cijela matematika i statistika Bože Ljubića, kojom se osporavaju dijelovi Ustava Federacije BiH). To nedvosmisleno znači da je Ustavni sud BiH već razmatrao ono što traži i gospođa Borjana Krišto, pa bi trebao njen zahtjev ocijeniti nedopuštenim jer je već razmatrao isti zahtjev drugog podnosioca (učinio je to u predmetu Svetozara Pudarića odbacujući ga nedopuštenim jer se ta stvar već razmatrala), a nema novih detalja koji su se u međuvremenu pojavili. Isti je Ustav BiH i isti je Ustav Federacije BiH, odnosno sve je isto kao i prilikom podnošenja zahtjeva Bože Ljubića, kao i nakon njega. Nema novih pravnih osnova, iako je ovo čudna zemlja, gdje me ne bi čudilo da Ustavni sud BiH pogazi i svoja pravila i ranije odluke. U pravnom smislu, kada jednom napravite presedan, to postaje pravilo.
Neistina treća
Kaže Dragan Čović više puta da je Ustavni sud BiH utvrdio da je »konstitutivnost« natkrovljujući princip u svojoj odluci, koliko se sjećam 5/98. E tu ima ozbiljan problem. Nije Ustavni sud BiH tumač Ustava BiH, već njegov zaštitnik, ne može Ustavni sud BiH mijenjati Ustav BiH jer nije ustavotvorac ili da budem krajnje jasan - da je nešto »natkrovljujući princip« može imati pravnu snagu samo ako tako piše u Ustavu BiH, a ne piše. Posebno ne piše u toj alineji 10, preambule Ustava BiH, koja izvorno glasi:
 |
| Alineja 10, preambule Ustava BiH |
To bi trebalo značiti, a niko od aktivne politike da to kaže ili demantira da Ustav BiH ima pet ustavotvornih elemenata - Bošnjake, Hrvate, Srbe, Ostale i građane BiH, koji bi morali imati istovjetna prava, a nemaju.
Neistina četvrta
Kaže Čović, kako se vlast ne može formirati, jer postoji nedostatak u Izbornom zakonu BiH, koji uređuje način popune Doma naroda FBiH. Ima tu mali problem. Isti taj zakon u članu 10.12 stav (1) kaže ovo:
To je ovo što se danas pojavljuje u javnosti, da Centralna izborna komisija nakon svakog popisa određuje broj delegata koj se biraju iz svakog konstitutivnog naroda i ostalih, a koji se biraju iz kantonalnih skupština. Ima i ovdje manji problem. CIK nije zakonodavac, tako da on ne može ispuniti nalog iz odluke Ustavnog suda BiH po zahtjevu Bože Ljubića, jer to treba uraditi Parlamentarna skupština BiH (PSBiH). CIK može sačiniti prijedlog i uputiti ga PSBiH u parlamentarnu proceduru na razmatranje, ali Izborni zakon BiH ne može mijenjati. Ipak, CIK može svojim podzakonskim aktom ponuditi prijelazno rješenje, što taj isti CIK i najavljuje, ali mora uvažavati odredbe Ustava BiH i Ustava Federacije BiH.
U Ustavu FBiH kaže da će se primjenjivati popis iz 1991. godine sve do okončanja Aneksa VII Dejtonskog sporazuma (povratak svih raseljenih u prijeratne domove), gdje OHR svojim mišljenjem nedvosmisleno kaže da Aneks VII nije okončan jer ima projekata povratka u toku koji se okončavaju 2020. godine. O kojim se i kakvim projektima radi, ne znam, ali tako kaže OHR, koji je jedna od dvije institucije koje imaju pravo proglasiti povratak okončanim. Druga je Parlamentarna skupština BiH, a to svakako nije CIK niti Ustavni sud BiH. Šta će biti od ovoga, vidjećmo.
Neistina peta
Kaže Dragan Čović da Bosna i Hercegovina neće nikad biti jednonacionalna, građanska i unitarna država. Sve netačno. Prvo, već sada je BiH multi-etnička država bez bilo čije namjere da to mijenja. Drugo, već sada u istoj alineji 10, preambule Ustava BiH stoji da su i građani BiH ustavotvorni element, što znači da je ona već sada i građanska, a ne samo etnička država. I treće, ovo unitarna mi govori da uvaženi Čović ne zna šta znači pojam unitarnog uređenja, koje nema veze sa etničkom pripadnošću, metodom jedan građanin - jedan glas niti bilo kakve veze sa etničkim elementima. Da ovo sve zajedno nije jako ozbiljna priča, bilo bi jako smiješno. Kako se radi političkih apetita izgovaraju različite neistine, motivirane time da niko drugi osim Dragana Čovića ne čita Ustav BiH i važeće zakone, pa na temelju toga, plasiraju se neistine koje neko prihvata kao tačne, a da nije niti zavirio šta piše u Ustavu BiH, odlukama Ustavnog suda BiH ili Izbornom zakonu BiH. Tako očito Čović vlada svojim glasačkim tijelom, oslanjajući se ne nezainteresiranost tog tijela da pročita Ustav BiH, odluke Ustavnog suda BiH ili, recimo, Izborni zakon BiH.
Bez obzira, vlast se može formirati, postoje mehanizmi za takvo nešto, postoji OHR, koji je po Aneksu X dužan obezbijediti fer i poštene izbore u što spada i implementacija izbornih rezultata i formiranje vlasti, pa je k tome još OHR obavezan da djeluje u slučaju bilo kakvih blokada. Kojih blokada? Pa onih političke prirode jer pravni osnov za blokade ne postoji.
Da vas malo nasmijem. Kaže Ustavni sud BiH da se sljedeća odredba stavlja van snage: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“ što je interesantna konstrukcija. Valjda je trebalo da u Izbornom zakonu BiH piše: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto iz svakog kantona“ jer se radi o delegiranju delegata iz konstitutivnih naroda iz skupština kantona u Dom naroda FBiH, a ne da svaki narod treba imati po jednog predstavnika u kantonu. Interesantno, zar ne?
Piše: dr Slaven Kovačević
Poštovani, prof. Kovačeviću
ReplyDeleteKrenut ću on naslova ovog teksta "Demontiranje neistina Dragana Čovića", te da bi nastavili kvalitetnu diskusiju, potrebno je prvenstveno postavit si pitanje što su to laži. Da li je "uljepšana, odnosno preoblikovana ISTINA" odnosno prešućena ISTINA laž.
Ako se složite da bi gore navedeno rebalo pojmiti kao laž, onda bi se trebali složiti da je potrebno demontirati i laži autora teksta.
Kao netko tko nema niti kakvih interesa da stane na bilo čiju stranu, a osoba sam od krvi i mesa koja ima svoje predodžbe o svemu, pa tako i o ovoj temi, sa spošobnošću da svoje predodžbe isključim iz svojih razmišljanja želim da naglasim sljedeće.
Nesporna činjenica je da je Odluka Ustavnog suda u navedenom predmetu sačinjena na ukupno 37 tiskanih sranica i to nitko nemože poreci.
Najveći problem je u tome što svatko ima svoju istinu, a istine između suprotnih strana su proturječne.
U konkretnom slučaju možemo reći da i gosp. Čović i gosp. Kovačević govore istinu ili da obojica govore laž. Obzirom da se autor osvrnuo na laži gosp. Čovića smatram da je potrebno da se osvrnem na laži autora teksta, obzirom da su obje strane uzele iz presuda ono što im odgovara i ono ćime mogu braniti svoje teze.
Koga interesira presuda može pronaci cjelovitu na sljedećem linku: http://www.ustavnisud.ba/dokumenti/_bs/U-23-14-1058444.pdf
Autor je napisao "
Dakle, odluka Ustavnog suda BiH se odnosi sa na dva pomenuta člana Izbornog zakona BiH i nalaže se zakonodavcu, Parlamentarnoj skupštini BiH da u roku od šest mjeseci uskladi odredbe članova 10.12 stav (2) i 20.16A stav (2) a-j sa Ustavom BiH, ne dajući bilo kakvo uputstvo, naredbu, odredbu, naputak, prijedlog, bilo šta, kako to treba uraditi, odnosno to je u cijelosti ostavljeno zakonodavcu da uradi kako god želi. Sva ona »kreativna« tumačenja dijelova obrazloženja, od mišljenja Venecijanske komisije, pa nadalje, potpadaju pod nepotrebna i politička, jer taj dio odluke Ustavnog suda BiH nije obavezujući. Da konstatiramo ono što jeste tačno, a to je da Božo Ljubić nije tražio niti je Ustavni sud BiH razmatrao bilo šta, što se tiče izbora članova Predsjedništva BiH.", što po mom skromnom mišljenju pretstavlja laž na kojoj je zasnovan čitav tekst.
Istina je da Ustavni sud nije zakonodavac i da isti nemože vršiti izmjene zakona, ali isti tako nepobitno je LAŽ da Ustavni sud nije dao (niti da može dati) uputstvo, naredbu, odredbu, naputak, prijedlog, bilo šta, kako to treba uraditi, odnosno to je u cijelosti ostavljeno zakonodavcu da uradi kako god želi. Da više instance sudovi nemaju mogućnost da daju naputke, koji su uz to obavezujući postavlja se pritanje da li bi uopće postojala njihova svrsishodnost.
Obrazloženje presude je isti toliko pravno bitno kao i izreka. Presuda čini jednu cijelinu i nitko je nesmije tumačiti po dijelovima i uzimati samo ono što njemu odgovara.
Ustavni sud je dao jasan naputak zakonodavcu u kojem smislu i kako treba izvršiti izmjene zakona sviđalo se to nama ili ne. Zakonodavac nema mogućnosti da formalno izvrši izmjene zakona (kako to želi vodi krivičnoj odgovornosti) već je isti dužan dostupiti po uputana suda.
Citirat ću neke od bitnijih djelova presude koje je autor teksta zaboravio:
ReplyDelete1. "Ustavni sud ponovo podsjeća na opće načelo demokratije da vlast u državi proističe iz naroda i pripada narodu. Iz Ustava Bosne i Hercegovine slijedi da je Ustav Bosne i Hercegovine kao narod označio konstitutivne narode koji zajedno sa Ostalima i građanima Bosne i Hercegovine čine zajednicu državljana koja ravnopravno ostvaruje vlast putem svojih predstavnika, a pravo na demokratsko odlučivanje ostvaruje se legitimnim političkim predstavljanjem koje mora biti
zasnovano na demokratskom izboru te zajednice državljana koju predstavlja i čije interese zastupa. Međutim, iz navedene alineje Preambule Ustava Bosne i Hercegovine slijedi da je ustavotvorac imenovao, odnosno označio konstitutivne narode (Bošnjake, Srbe i Hrvate) kao posebne kolektivitete i priznao im jednaka prava, tj. da je „podvukao“ poseban, ravnopravan i jednak status Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća na svoju Odluku broj U 5/98 (odluka o konstitutivnosti) u kojoj je Ustavni sud istakao: „Ovo označavanje u Preambuli, stoga, mora biti shvaćeno kao jedan natkrovljujući princip Ustava BiH kojem se entiteti moraju u potpunosti povinovati prema članu III/3.(b) Ustava BiH.“ Pored navedenog, iz naprijed navedenih odredaba Ustava Bosne i Hercegovine slijedi da je ustavotvorac u institucijama Bosne i Hercegovine uspostavio proporcionalnu zastupljenost Bošnjaka, Srba i Hrvata kao konstitutivnih naroda"
2. "Iz prethodne analize slijedi da pravo na demokratsko odlučivanje koje se ostvaruje legitimnim političkim predstavljanjem mora biti zasnovano na demokratskom izboru delegata u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine onog konstitutivnog naroda koji predstavlja i čije interese zastupa. Dovodeći naprijed navedeni značaj Doma naroda u ustavnom sistemu Federacije Bosne i Hercegovine u vezu s načelom konstitutivnosti naroda neosporno proizlazi Predmet broj U 23/14 23 Odluka o dopustivosti i meritumu da načelo konstitutivnosti naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine, u kontekstu Doma naroda, može biti ostvareno samo ako se popunjavanje Doma naroda zasniva na jasno preciziranim kriterijima koji trebaju dovesti do što potpunijeg predstavljanja svakog od tri konstitutivna
naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine. Suprotno od navedenog, neadekvatno političko predstavljanje onih koje predstavlja i čije interese zastupa dovodi do povrede načela konstitutivnosti, odnosno neravnopravnosti bilo kojeg od konstitutivnih naroda, a time i povrede Ustava Bosne i Hercegovine, konkretno člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine."
3. I najvažnije dio koji gosp. Čović potencira "Međutim, u konkretnom slučaju se ne radi o takvoj situaciji, već o situaciji da su navedene odredbe, same po sebi, u njihovoj implementaciji suprotne Ustavu Bosne i Hercegovine. Naime, ako se ima u vidu da ove odredbe daju mogućnost pripadniku konstitutivnog naroda da bude izabran u Dom naroda čak i u krajnjem, ali mogućem slučaju da je ta osoba jedini pripadnik nekog od konstitutivnih naroda u jednom od kantona, pod uvjetom da je izabrana u zakonodavno tijelo tog kantona na neposrednim izborima, a da je nakon
ReplyDeletetoga ne biraju pripadnici tog konstitutivnog naroda u Dom naroda, više je nego očito da navedene odredbe omogućavaju da predstavnicima jednog konstitutivnog naroda u zakonodavnom tijelu kantona legitimitet daju predstavnici drugog konstitutivnog naroda, odnosno jedan takav delegat ima isti „kapacitet“ u Domu naroda kao i bilo koji drugi delegat kojeg su izabrali pripadnici, odnosno delegati samo iz tog konstitutivnog naroda. Dakle, očito je da navedene odredbe
Predmet broj U 23/14 24 Odluka o dopustivosti i meritumu impliciraju da pravo na demokratsko odlučivanje isključivo legitimnim političkim predstavljanjem neće biti zasnovano na demokratskom izboru delegata u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine onog konstitutivnog naroda koji predstavlja i čije interese zastupa. Nadalje, u situaciji kada im na neposrednim izborima u pretežnom dijelu legitimitet mogu dati pripadnici drugih konstitutivnih naroda, čak i u slučaju da zakonodavno tijelo kantona ima više delegata iz reda određenog konstitutivnog naroda, navedene odredbe krše Ustav Bosne i Hercegovine. U skladu s navedenim Ustavni sud nalazi da odredbe člana 10.12. stav 2. u dijelu: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“ i odredbe člana 20.16.A Izbornog zakona ne samo da se ne zasnivaju na jasno preciziranim kriterijima koji trebaju dovesti do što potpunijeg predstavljanja svakog od tri konstitutivna naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine nego očito impliciraju da pravo na demokratsko odlučivanje isključivo legitimnim političkim predstavljanjem neće biti zasnovano na demokratskom izboru delegata u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine onog konstitutivnog naroda koji predstavlja i čije interese zastupa. Ustavni sud nalazi da je navedeno suprotno načelu konstitutivnosti, odnosno
ravnopravnosti bilo kojeg od konstitutivnih naroda, a time i suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine, konkretno članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine."
Ovdje je Ustavni sud sasvim jasno dao obavezne maputke u kojem smjeru treba ispraviti izborni zako, a to je da vodi legitimnom redstavljanju svakog naroda što autor osporava. Izjava da zakonodavac može napraviti novi zakon kako želi je potpuna neistina. Prava istina je da može napraviti zakon kako želi ali uvažavajući naputke suda i otklanjajući uzroke neustavnosti postojećeg zakona. Donijeti novi neustavni zakon svjesno kršeći Ustav BiH je samo po sebi krivično djelo, kao i neprovedba odluka Ustavnog suda.
Neistina prva po autoru
ReplyDeleteTočno je da odluka u predmetu Ljubić ne kaže da je izbor Komšića neustavan, ali ono što autor zaboravlje jeste činjenica da da bi nešto bilo neustavno nemora biti potvrđeno odlukom. Primjer ako netko nije uhvaćen u krađi, a krao je neznaći da je zakonito postupao. Po autoru teksta privatizacija je 100% izvršena zakonito, upravljanje i propast javnih preduzeća je 100% zakonito u BiH, javne nabavke u BiH se provode 100% zakonito itd. itd (osim u zanemarujućem slučaju ako je netko zbog navedenih djela pravomoćno osuđen).
Neistina druga
Legitimno predstavljanje koje je naložio Ustavni sud autor teksta je namjerno zanemario jer u tački 53. Ustavni sud govori o istom i u kojem smjeru trebaju biti napravljene izmjene zakona.
Neistina treća
Po autoru teksta trebalo bi ukinuti i općinske i kantonalne sudove jer nisu tumači zakona. Trebalo bi malo više da autor istraži ulogu trećeg temelja vlasti i da zna da je sud tumać zakona, a ne predsjednici političkih partija, analitičari politički i slično. Konačne presude sudova su konačne i obavezujuće. Da to znači i iznad Ustava i Zakona. Neprovođenje presuda vodi krivičnom djelu.....Ta dva stuba vlasti nemogu se mješati jedno drugom u rad i to je jedan od osnovih principa.
Neistina četvrta
Da uvažavati i principe navedene u presudi ustavnog suda BiH, što opet vodi u konačnici odluci koju će sam autor nakon toga kritizirati jer će ista ići na ruku HDZ-u.
Da zaključim jedan od velikih problema našeg društva su predodžbe osoba koje u svojim radovima imaju osobe a nebi ih trebali imati (novinari, akademska zajednica i slično). Uvijek postoji više istina i mala je granica između istine i laži. Obzirom da kao laik posmatram ova dešavanja koja me se bitno tičem molio bi na kraju autora teksta da mi da komentar na moja predviđanja.
ReplyDeleteU slučaju da u domu naroda FBiH iz reda hrvata bude zastupljeno više od 2/3 HDZ-a, da li je legitimno, legalno, ustavno i zakonito da navedeni predstavnici iz doma naroda budu protiv formiranja bilo kakve vlasti u Federaciji BiH u kojoj sve pozicije izvršne vlasti ne budu osobe koje imaju njihovu 100% podršku (čitati kadar HDZ-a). Odnosno ako HDZ da uvjet da stavi pod svoju kontrolu svih 16 ministara, predsjedništvo Federacije (da predsjednik FBiH bude hrvat, a potpredsjednici Anto Bošnjak, i Ivan srbin). Obzirom da se vlast neće moći formirati bez ruku HDZ-a, sasvim je logično da isti navedeno mogu tražiti. U slučaju da ovo bude zahtje HDZ-a molim autora teksta da navede da li će kao o izboru Ž. Komšića pisati da je ovaj zahtjev HDZ-a legalan i legitiman u slučaju da netko bude osporavao njihove zahtjeve. Također ako autor bude drugog mišljenja pa bude iznosio činjenice kojiki broj glasova je dobio taj isti HDZ, te da nije ispravno ni fer da traže sve (što se slažem), da li je ispravno onda da ako se gleda ko je koliko dobio onda formira vlast bez SDA.
I na kraju primjer namjerno iskrivljene istine je "protiv njih je bilo 75% građana" umjesto istine "dobili su najveći broj glasova, za njih je glasalo 25% građana" što izjavljuje na primjer stranaka "protiv koje je bilo 94% građana", a li se ne nazivaju tako nego se nazivaju "parlamentarna stranka.
Molim i za pojašnjenje modernog pojma "građani". Kada sam se ja školovao u našoj državi je živio narod državljani SFRJ. Taj narod se dijelio na građane i seljake. Građani su bili oni koji žive u gradu, a seljaci koji žive na selu. Sada uvodite novokomponovani pojam građani i nezna se našta se to misli. Citizen što Vi prevodite građanin može se prevesti i kao državljanin. Citizenship znači državljanstvo, a ne nikako građanstvo. Mislim da mješate pojmove postoje državljani Bosne i Hercegovine (to su svi ljudi koji žive u državi BiH. Državljane BiH hoćete da izjednačite sa građanima. Građani su i dalje oni koje žive u gradu. Građanin Sarajeva je državljanin bih koji živi u Gradu Sarajevu. Seljaci su Vam sad ružna riječ pa je svi izbjegavao obzirom da je prije biti seljak bilo na ponos (ima imanje, zemlju), a sad se smatra pogrdnim. Znači nemože niti u kojem slučaju BiH biti građanska, jer bi to vodilo diskriminaciji (samo građani da odlučuju), seljaci bi bili diskriminirani.
Srdačan pozdrav i nadam se da Vam ne smeta malo kritičkog razmišljanja.
Poštovani Igore,
ReplyDeleteUopće mi niti najmanje ne smeta bilo kakvo kritičko mišljenje. Ipak, dozvolite meni da poznajem dovoljno šta znače akti sudova, bili oni presude, ili odluke, posebno kako se čita takav akt suda. Ovdje se, međutim, radi o Ustavnom sudu BiH, koji je ustanovljen poglavljem VI Ustava BiH sa vrlo jasnim i nedvosmislenim nadležnostima. Nije njegova nadležnost da tumači, nego da štiti Ustav BiH.
Jasno sam rekao da je ono što je obavezujuće odluke o meritumu, dok ovo sto vi citirate iz obrazloženja, nema obvezujuću snagu. Iz dva razloga. Ustavni sud BiH ili kako ja to često kažem, najgore je da pravnici govore o izbornim sistemima, jer to nije dijelom pravnih već politoloških nauka, tako da se usuđujem reći da pravnici lošije poznaju izborne sisteme od politologa.
Taj dio gdje sud zaključuje nešto, samo je u funkciji odluke u meritumu, na način da sud kaže kako je došao do te odluke, koje je elemente koristio, šta je za njih bilo važno. Taj dio nije naputak, naredba ili bilo sta sto govori o tome kako se to mora baš tako uraditi. To je, ipak, stvar zakonodavca odnosno političke odluke u Parlamentarnoj skupštini BiH kako ce izmijeniti Izborni zakon BiH.
Sve to što ste citirali poznajem jako dobro i opet vam kažem, to nema pravnu obavezu, pa je zato i nastao problem što se u javnom prostoru nalazi sve ono sta je neko pronašao u dijelovima obrazloženja iz odluke Ustavnog suda BiH kao pogodno za političke upotrebe, a da to sve, zapravo, nije obavezujuće za zakonodavca. Ono što jeste obavezujuće ili ako hoćete pogeladajte sta je objavljeno u odluci kada se stvarno brišu ta dva člana Izbornog zakona BiH. Tamo piše kako zakonodavac nije postupio u propisanom roku, a odnosi se samo na ta dva brisana dijela od dva člana Izbornog zakona BiH. Ništa više nema od toga.
Druga stvar, jako važna. Ustavni sud BiH, po Ustavu BiH, poglavlje VI ima jasno propisane nadležnosti, dakle govorim samo o Ustavnom sudu BiH, a ne o svim ostalim sudovima, gdje jasno piše da Ustavni sud BiH nije tumač Ustava BiH, nego da je njegova primarna uloga da ocjenjuje ustavnost akata, piše vam tacno u kojim situacijama, kao i zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda, sto vam, također, tačno piše u kojim situacijama. To je jedina nadležnost Ustavnog suda BiH (koji jako često zaboravlja svoju ulogu u zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda).
Kako se ovdje radi o sui generis pravnoj stvari, odnosno da je Ustavni sud BiH formiran i djeluje u skladu sa Ustavom BiH ili Aneksom IV Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH iz Daytona, koji kaže da je OHR krajnji tumač civilnog dijela Daytonskog sporazuma (što znači i Aneksa IV ili Ustava BiH), onda je jasno da je nadležnost Ustavnog suda BiH samo ono sto piše u poglavlju VI Ustava BiH i nista vise od toga. Dakle, kad posmatrale BiH, onda je morate posmatrati onako kako je to taj isti Ustavni sud BiH rekao u odluci 5/98-III, gdje kaže da je u BiH na snazi međunarodni sporazum (po Bečkoj konvenciji o međunarodnim sporazumima), koi se zove Daytonski sporazum, koji se mora primjenjivati u cjelosti. Kada to imate na umu, onda je tačno ovo sto vam ja govorim. Dakle, ne radi se o "običnom" sudu, vec o Ustavnom sudu BiH koji je ustanovljen i sa nadležnostima iz poglavlja VI Ustava BiH, gdje nije njegova nadležnost tumačenje Ustava BiH. Ustavni sud BiH ne može mijenjati Ustav BiH, tako da nadkrovljujuća načela ne postoje dok to ne bude upisano u Ustav BiH.
Treće. Legitimno predstavljanje koje piše u obrazloženju odluke Ustavnog suda BiH (nije rečeno naroda) jeste izvedenica iz izbornih sistema i znači samo jedno, da se radi o osobama koji su postali legitimni predstavnici, ali samo putem izbora, kada oni koji su nositelji suvereniteta, a to su građani svake zemlje, na izborima izaberu legitimne predstavnike vlasti. Ovdje narodi nisu nositelji suvereniteta ili ako hoćete da tačno pročitate tu alineju 10, preambule Ustavnog suda BiH, onda tamo imate 5 ustavotvornih elemenata, spomenutih u istoj rečenici, odvojeni zarezom, sto znači da bi svi oni morali imati istovjetna prava, a ne samo prva tri elementa, kako se to u javnosti govori (to smatram političkom manipulacijom onih koji se trude da konstitutivnim narodima daju prednost u odnosu na Ostale i građane BiH). Dakle, legitimno predstavljanje stiče se izborima, po definiciji, koji mogu biti direktni (neposredni) ili indirektni (posredni) i nikako drugačije. Legitimno političko predstavljanje naroda, kako to govore pojedini, jeste nepostojeći teorijski pojam ili to je izvedenica za političku upotrebu, koja ima jasne političke ciljeve, ali nije poznato u teoriji niti praksi. Ako neko želi koristiti primjer Belgije, kao ideju konsocijacijske demokracije, koja ima četiri principa, gdje je jedan od njih proporcionalna zastupljenost, onda pogledajte kako je formirana zakonodavna vlast Belgije, koja ima dva doma, gdje je gornji dom ili Senat formiran na temelju proporcionalnosti, ali tako što se uzme ukupan procent neke populacije i ta populacija može imati samo taj procenat u tom organu. Još preciznije, ako neko želi Belgijski model ovdje, onda nas Hrvata kojih ima 15% u BiH, može konzumirati maksimalno 15% mjesta u zakonodavnim organima, a ne 33% ili 1/3, jer onda to više nije konsocijacijska demokracija, niti Belgijski model, koji nije uspostavljen potpuno na konsocijaciji nego na liberalnoj parlamentarnoj demokraciji, sa posebnim dijelom za etničke skupine. Tako se može kandidirati svako i tamo može svako glasati za svakoga, dok u BiH to jasno ne može, pa zato to nazivam sistemskom diskriminacijom. Sistemskom jer tako propisuje Ustav BiH, što je u 4 presude Europskog suda za ljudska prava utvrđeno kao diskriminacija i da se to mora mijenjati.
ReplyDeleteDa ne dužim. Moram primijetiti kako vi ne baratate s osnovnim pojmovima. Pod terminom "građanin" se podrazumijeva državljanin zemlje, njegova engleska riječ jeste citizen (jer u svome korijenu ima rijec City ili grad, pa bi po vašoj interprtaciji, to morao biti neko ko živi u gradu, što je netačno). Ne, radi se isključivo o državljanima ove zemlje, njenim stanovnicima, koji moraju imati istovjetna prava, onako kako to nalažu europski standardi i principi. Citizenship je državljanstvo, kažete. A zašto onda u obrascima, recimo za vize ili u pasošu piše "Nationality" što je zapravo engleski termin za državljanstvo, koji korijen vuče iz teorije Jean-Jacques Russopa, da je nacija=država, dok je narod=etnička skupina, nešto sasvim drugo. Ili ako hoćete ovako, svaka nacija se može sastojati od vise etničkih grupa (Palanczek, Medjunarodno pravo, stranica 73-77). Da li tako nešto se sviđa nekom ili ne, to je nebitno, jer se radi o najprostijim politološkim terminima. Možemo raspravljati i o terminu People, koji ne znači samo narod, već može značiti i ljudi ili kada kažete u Americi - we, people, will... onda je to nešto sasvim drugo. Engleski jezik nikad se ne prevodi doslovno, već je potrebno prevoditi značenja, jer nekad jedna riječ samostalno znaci jedno, ali kao grupa riječi nešto drugo (na primjer - Never mind znači nije važno, a ne znači - nikad um).
ReplyDeleteHvala za javljanje, stojim iza toga sto sam napisao, jer je to jednostavno tako. Kod mene nema potrebe za manipulacijom, nisam kandidat na izborima, ne moram se pravdati bilo kojem glasačkom tijelu, šta se zbilo tokom izbora, pišem kao nezavisni intelektualac, ponajviše o ljudskim pravima iz politološkog ugla, gdje moram priznati da ovo sto se može čuti u javnom prostoru, daleko je od bilo kakvih teorijskih načela, tako da to nazivam pravim imenom – političkom manipulacijom.
Srdacan pozdrav i vama.
Poštovani,
ReplyDeletepojam građanina svakako znam šta znači, odnosno neznam šta žnači ali znam što su o tome pisali mnogi filozofi, intelektualci ili politolozi. Slažete se svatko ima drugačije mišljenje tako da taj pojam nije definiran i niti jedna verzija nije zvanična (netko prihvata jedno mišljenje, netko drugo). Vodila se velika polemika oko tog pojma ako se sjećate kad je Predsjednica Hrvatske polemisala oko navedenog pojma (obzirom da je to prva predsjednica koja se nakon izbora nije obratila onim koji su je birali sa građani i građanke Hrvatske, a ima i dalje priče oko toga). Pa su neki intelektualci čak i predložili pojam žitelj koja je izvedenica od građani, a recimo mi se dobro sječamo da se kod nas nekada umjesto građani koristio pojam drugovi i drugarice (pitanje ko je zvanično i na koji način je promjenio naziv drug u građanin nemam odgovora). Također, kod nas te također koristilo (radni ljudi i građani) što vodi tome da radni ljudi nisu bili građani, a ovdje bi mogao onda naširoko pisati šta se podrazumjevalo pod tim građani.
I obrazloženje svake odluke je obavezni dio i dužno se postupati po istom, nepostupanje vodi krivičnom djelu. Primjer ako bi parlament umjesto odredbi koje su proglašene neustavnim da svaki kanton mora imati jednog prestavnika usvojio odredbu da svaki kanton mora imati dva predstavnika to bi vodilo tomu da se svjesno krši odluka Ustavnog suda. Također sad znamo da je taj dio odredbi brisan, niti u kojem slučaju Parlament nemože usvojiti isti tekst (iako u dispozitivu ne stoji da nemože usvojiti iste odredbe, već je obrazloženjem to rečeno). Znači Parlament može usvojiti odredbe po svojoj volji ali i samo ali ako bude postupao po smjernicama datim u obrazloženju. Znači ože usvojiti isti tekst pa staviti zarez (ako u tom kantonu prema popisu živi 2%, 8%, 15% stanovništva) ili bilo kakvo drugo rješenje ali da postupi po naputku Ustavnog suda.
Jenostavnije zamislite da kantonalni sud poništi presudu općinskog i vrati na ponovni postupak (to je samo u dizspozitivu), a u obrazloženju navede da je istu poništio zato što općinski sud nije ispitao svjedoka koji je predložen sa neke strane. Općinski sud pora postupiti po smjernicama iz obrazloženja kantonalnog suda i ispitati svjedoka i to je jasno ko dan, svako postupanje drugačije bi bilo suprotno presudi kantonalnog suda.
Da točno "Ne, radi se isključivo o državljanima ove zemlje, njenim stanovnicima, koji moraju imati istovjetna prava, onako kako to nalažu europski standardi i principi." nešto slično je najčešća definicija građana i možda najprihvatljivija za naše podneblje.
ReplyDeleteOno što sam u prvom postu uopće poćeo polemisati ovo pitanje je što smatram da nečija izjava netreba da glasi da hoćemo građansku BiH, nego da hoćemo BiH takvu gdje svu državnjani uživaju ista prava onako kako to nalažu europski standardi i principi. Nadam se da se slažete da druga izjava ima smisla dok prva ne iz razloga što Vaša definicija nije općeprihvaćena kod nas a kamo li gdje drugo. Jednostavno da li građani SAD su državljani koji uživaju ista prava onako kako to nalažu europski standardi i principi. Slažete se ne briga amerikance za europske standarde i princima.
Rijeć građani je jedna od riječi koja mi manje para uši i to iz razloga što istu masovno upotrebljavaju ljudi koji nemaju predstave šta ta riječ znaći. Primjera radi više mi smetaju neke druge riječi koje se masovno koriste a nemaju nikakvog značenja a to su:
- klerofašisti (netko, nekoga naziva tim imenom a po definiciji klerofašisti ne postoje u našem društvu)
- fašisti (nepostojeći također, da nekad su postojali)
- fašizam
- neofašisti bi možda donekle moglo biti i prihvatljivo ali problem je što između ostalog fašizam i kapitalizam isključuju jedno drugo, a znamo da smo u kapitalizmu
- nacionalizam, nacista itd, itd su riječi koje također kao ove gore nemaju tražiti u našem rječniku niti se netko može nazvati po navedenim riječima.
Problem je što gore navedeni pojmovi imaju svrhu samo kao uvredu i promicanje negativnog konteksta prema nekome, ali se radi bez pogovora o lažnim optužbama, jer tko zna šta navedeni pojmovi znače nemoguće ih je primjeniti na bilo koga u našoj državi. Da i ne smeta mi upotreba istih od strane naroda, već od strane intelektualaca i osoba koji su na takvim pozicijama da iste nebi smjeli koristiti.