Danas je godišnjica zločina u
Grabovici, pa bih na početku ovoga teksta, želio reći da je to ratni zločin
koji svakako treba osuditi, ma ko ga počinio, a isto tako svakoj žrtvi ratnog
zločina treba iskazati dužno poštovanje. Nemam nikakav problem da to javno kažem,
pa čak i da to proširim sa svojim stavom, da svaki ratni zločin treba javno
osuditi i svakoj žrtvi ratnog zločina treba iskazati dužno poštovanje. Žrtve
ratnih zločina nemaju etničku pripadnost, osim da su žrtve zločina počinjenih u
ime nekih pogrešnih politika ili vojnih aktivnosti izvan onoga što propisuju
međunarodne konvencije.
S druge strane, kada ovih dana
čujemo, kako građanska država ili preciznije, kako to volim nazvati, građanski
koncept Bosne i Hercegovine pretpostavlja eufemizam za neku navodnu »bošnjačku
državu« ili da je ova zemlja stoljećima utemeljena na nekoj ekskluzivnosti
kolektiviteta, stvara se potreba da se na tako nešto osvrne, jer to što čujemo
nije ni teorijski tačno, niti to empirijska saznanja dokazuju. Zato bi bilo jako
korisno demaskirati tih nekoliko politički iskazanih pobuda da se na nivou
klasične manipulacije, građanima ove zemlje nametne određena netačnost.
Prvo, građanski koncept kojeg
neko zove građanska država, nije nikakav eufemizam za bilo šta, već to pretpostavlja
postojanje vladavine prava, termina
anglo-saksonskog porijekla, kojeg najbliže pretpostavlja termin germanskog
porijekla – pravna država, koji kaže
da smo svi jednaki pred zakonom na individualnom nivou i bez izuzetaka. Da to
malo još doradimo time da pravna država pretpostavlja sva prava, slobode i
jednakosti svih građana, koje na individualnom nivou treba garantirati država.
Tako kaže teorija, a tako nalaže i normalan civilizirani svijet, koji takvu
praksu ima u svojim državama, recimo u svim državama članicama Europske unije.
Odnosno, jednakost u pravima na individualnom nivou je jedan od temelja
Europske unije, kojeg se plaše samo oni kojima je temelja demokracija strani
pojam.
Ako to znači stvaranje eufemizma
»bošnjačke države« onda bi po toj paraleli istovjetno značilo da stvaranje virtualnih
A, B i C izbornih jedinica pretpostavlja eufemizam na politički sistem u jednoj
europskoj zemlji početkom 1940-tih godina, kada su ljudi bili obilježeni
trakama na rukama, radi svoje etničke pripadnosti. Zamislite situaciju, u kojoj
vi dolazite na izbore i neko vas na izbornom mjestu razvrstava u glasačko
pod-mjesto, određene boje, kako bi vi birali svoga »legitimnog političkog
predstavnika naroda« gdje odmah imate problem sa zakonom o zaštiti osobnih podataka,
gdje biste vi morali iskazati vašu etničku pripadnost, da dobijete svoje slovo
A, B ili C, pa da tamo idete »demokratski« glasati. To je jednom riječju – fašizam. Taj isti fašizam, daje osnov
pojednim da se javljaju u medijima i to obrazlažu ekskluzivnošću na kojoj je
Bosna i Hercegovina navodno stoljećima utemeljena. Opet netačno. Ili nam neko
želi reći da je ta vrsta ekskluzivnosti postojala u vrijeme Kulina Bana, pa za
vrijeme bosanskih kraljeva i kraljica, pa za vrijeme otomanskog perioda, pa za vrijeme
i poslije Berlinskog kongresa, za vrijeme Austro-ugarske vladavine, za vrijeme
Prvog svjetskog rata, pa za vrijeme poslije Drugog svjetskog rata ili za
vrijeme komunističke vlasti. Nikad nije u Bosni i Hercegovini ta vrsta
ekskluziviteta postojala, osim za kratko vrijeme Drugog svjetskog rata i
poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Paralele izvucite sami.
Drugo, važnije pitanje. Europska
unija je utemeljena na inkluziji, a
nama se ovdje radi dijela domaćeg političkog miljea i naravno, radi onih koji
to vide kao »strateško vanjsko-politčko pitanje Hrvatske« traži uspostavljanje
ekskluzije ili ekskluziviteta, čime bi ova zemlja bila diskvalificirana iz
daljeg nastojanja da uđe u Europsku uniju.
Pa onda, isti ti kažu kako taj
građanski koncept zapravo briše etničke identitete, što je zapravo netačno.
Temelj svake normalne države je zaštita
ljudskih prava na individualnom nivou, u što svakako potpada i pravo na
vlastiti etnički identitet. To niko nikome ne može i neće zabraniti u Bosni i
Hercegovini, kao što niko ne bi trebao zasnivati politiku na većem stepenu
prava kolektivnih identiteta od temeljnih ljudskih prava na individualnom
nivou, jer to nije europski princip niti standard. To govore samo oni koji su
opterećeni prebrojavanjem krvnih zrnaca, podijeljenih u etničke DNK skupine, na
čemu žele zasnivati svoju politiku. Zašto? Odgovor je jako jednostavan, jer
kada dođete u situaciju, u koju sami sebe dovedete, da poništavate temeljne
europske vrijednosti, tako što vam je nastojanje da ovladate samo onim dijelom
Doma naroda FBiH, a putem njega budete jedini konkurent za formiranje vlasti na
nedemokratskim principima, tada ste direktno udarili na europske temelje i
modernu zapadnu demokraciju.
To je suština svih tih navodnih
»eufemizama« ili »ekskluziviteta« koji svoj temelj imaju u komunističkim
totalitarnim režimima, iz kojih crpe svoj voljeni termin »konstitutivni narodi«
koji je u potpunoj suprotnosti sa europskom pravnom stečevinom. Takvi ne znaju
živjeti u demokratskim okruženjima, jer je njima totalitarni sistem bliži, dok
Europa, ipak, ima neka druga pravila igre. Zato se jako radujem kandidatskom
statusu Bosne i Hercegovine za članstvo u Europskoj uniji i poglavljima 23. i
24. koja se ne rješavaju pregovorima, nego akcionim planom. Jer tada će sve
biti drugačije.
Piše: dr Slaven Kovačević
No comments:
Post a Comment