Jednakopravnost građana nasuprot utjecajima susjednih zemalja

Postoji više dilema zašto se jednakost svakog građanina Bosne i Hercegovine politički osporava od pojedinih dijelova političkih elita, koje time nastoje izmijeniti političku sliku Bosne i Hercegovine, na način da na oba oka žmire na postojanje sistemske diskriminacije. Dileme se odnose na to, da ono što oni izgovaraju, jednostavno nije tačno, pa se postavlja pitanje da li oni znaju da je to netačno pa namjerno to rade ili se, pak, radi o klasičnom neznanju. U nastavku teksta pokušaću vam dati svoje viđenje, šta je zapravo cilj takvih etničkih politika koje nastoje poništiti jednakost ili jednakopravnost svih građana.

Zajednički život ili suživot

Ovo je osnovno pitanje, na koje je odgovor trebao dati izborni dan. Na žalost, samo je djelomičan odgovor stigao. Ima tu više razloga za takvu pojavu djelomičnog odgovora, ali je, na žalost, prisutan onaj najlošiji po jednakost građana, a to je da postoji temeljno nepoznavanje različitosti ovih pojmova i to, da stvar bude još gora takvo nepoznavanje ovih pojmova postoji i u dijelu zemlje, koju protivnici Bosne i Hercegovine nazivaju »sarajevska politička čaršija.« Kada neke od njih iz »sarajevske političke čaršije« pitate zašto ističu svoje zalaganje za suživot, kada to nije zajednički život, onda dobijete odgovor da oni smatraju da je to hrvatski termin koji označava zajednički život. Odnosno, po njima je suživot hrvatski termin ili pojam za zajednički život, što je apsolutno netačno. Takvima navedem primjer. Ako vozite auto, imate suvozača, da li vas dvojica zajedno vozite auto ili ste jedan pored drugoga. Naravno, odgovor je jednostavan, da se radi o osobama koje su jedna pored druge, da one zajedno ne voze auto, da čak nemaju nikakav dodir. Zato je, nekako, žalosno, čuti da ondje gdje mislite da bi jednakopravnost svih građana, kroz život zajedno u zemlji ili zajednički život, trebala imati temeljno uporište, da oni ne znaju razlikovati ta dva pojma, pa čak misle da se radi o hrvatskoj verziji za ono što smatramo zajedničkim životom. Nevjerovatno.

Ali zato HDZ nikad ne griješi, jer oni konstantno i jedino govore o suživotu, na ideji života jednih pored drugih, na razgraničenim etno-teritorijalnim jedinicama, gdje svako vlada svojom etničkom grupom. Njih jedino interesira taj život jednih pored drugih, sa međusobnom interakcijom samo kada je ona krajnje neophodna, recimo oko raspodjele pozicija u vlasti, poslije cega je svako miješanje u život onoga drugoga naprosto zabranjeno. To je suživot kako ga kao ideju plasira HDZ, pa i SNSD, pa i SDS, pa i dio sarajevske političke čaršije. To je klasičan primjer srednjevjekovne strukture feudalne vlasti, u kojem postoji gazda ili vlastelin, kao nepobitan vladar, a oko njega kmetovi kojima on vlada. Kmetovi mu služe samo onda kada ga treba izglasati opet na to isto mjesto vladara.

Tako počinje i završava priča o »legitimnom političkom predstavljanju naroda« koja za cilj ima podjelu zemlje, na način da se legaliziraju, a time i ublaže, pa ako može i zaborave rezultati udruženog zločinačkog poduhvata, koji je utvrdio Haški sud prije nešto manje od godine dana. U tome se nalazi sva suština suživota, koji se nastoji ojačati, za Europu nepoznatom idejom »legitimnog politčkog predstavljanja naroda« gdje konačna cijena može biti i neulazak Bosne i Hercegovine u Europsku uniju, samo da se ova zemlja podijeli na etno-teritorijalne zone utjecaja susjednih zemalja. Zato postoji jedna ogromna količina netačnosti i netačnih informacija, koje se plasiraju u javni prostor, tamo gdje su etnički Hrvati većinsko stanovništvo u BiH ili po cijeloj Hrvatskoj sinhronizirano, koje sada prevazilaze okvire političke manipulacije i postaju sredstvo usmjerenog propagandnog djelovanja na ciljnu grupaciju, etničke Hrvate, servirajući im takve netačnosti sa takvim uzorkom ponavljanja da oni nemaju druge nego početi vjerovati u te netačnosti. Da stvar bude još gora i nekorektnija, u to se miješa Republika Hrvatska, koja putem svojih pulena u Europskom parlamentu ili kroz nastupe ministrice inostranih poslova i europskih integracija, govori o izborima u susjednoj zemlji Bosni i Hercegovini, što je direktan udar na suverenitet Bosne i Hercegovine, iako konstantno dobijaju poruke od vodećih europskih zemalja da tako nešto ne rade. Radi se o konceptu stvaranja etno-teritorijalne zajednice, trećeg entiteta, na idejama tzv. Herceg-Bosne kako bi se postigla dva cilja: stvaranje pretpostavki za neograničen utjecaj Hrvatske na politička dešavanja u Bosni i Hercegovini i amortiziranje negativnih posljedica koje je donijela presuda u kojoj je utvrđen udruženi zločinački poduhvat haškoj šestorki i susjednoj zemlji. To je jasna i prepoznatljiva strategija.

Onda se pojavi Željko Komšić

Izborna pobjeda Željka Komšića, veoma je poremetila tu stratešku djelatnost Republike Hrvatske. Nije tu stvar samo o osobnoj frustraciji Dragana Čovića, radi izbornog poraza, nego što može doći do gubljenja poluga moći putem kojih se nastoji realizirati taj strateški plan stvaranja etno-teritorijalne jedinice putem koje bi Hrvatska imala stalni utjecaj na politički život Bosne i Hercegovine i potčinila ga svojim političkim interesima. Nije Željko Komšić napravio udar na »legitimno političko predstavljanje naroda« i druge elemente sistemske diskriminacije kojom zrači politika HDZ-a, već je njegov izbor direktan udar na strategiju Hrvatske, da putem HDZ BiH i zasebne etno-teritorijalne zajednice ima neograničen utjecaj na Bosnu i Hercegovinu. Recimo da onemoguće tužbe nadležnim međunarodnim sudovima za uzurpaciju i čerupanje teritorija Bosne i Hercegovine, koju Hrvatska provodi neovlašteno, ali strateški osmišljeno. Tu leži temeljni problem svih napada na Željka Komšića i niza netačnosti, posebno onih ustavnih koje se iznose. Dakle, nije član Predsjedništva BiH predstavnik bilo kojeg naroda (etničke grupe) niti se on bira samo iz reda toga naroda. Ustav BiH kaže nešto sasvim drugo u članu V, gdje je jasno rečeno da se biraju dva člana iz Federacije BiH, Bošnjak i Hrvat, i jedan iz Republike Srpske, Srbin. Kada pogledate njihovu nadležnost, recimo iz člana IVd, gdje oni u odlučivanju mogu posezati veto kako bi zaštitili vitalni interes entiteta (ne naroda, kako to neki lažno predstavljaju), onda je jedino logično promišljanje da su članovi Predsjedništva BiH predstavnici entiteta ili izbornih jedinica koje su ih birale. Onda Dragan Čović, pravno razoružan počinje pozivati na duh Ustava BiH, pa bih ja, osobno, jako volio vidjeti da neko podnese apelaciju Ustavnom sudu BiH na temelju duha Ustava BiH, kao pravni osnov. Nasuprot toga, nalazi se njegov partner i to strateški Milorad Dodik, koji se poziva na slovo Ustava BiH i Dejtona. Eto prvog razlaza između njih dvojice. Hoćete li gospodo duh ili slovo Dejtona ili ste možda za kombinaciju duha i slova Dejtona, zavisno kako vam u određenom trenutku odgovara?

Zato je izbor Željka Komšića strateški važan za Bosnu i Hercegovinu, kao izraz otpora utjecajima susjednih zemalja, koje koriste svoje političke krakove u Bosni Hercegovini, da bi takve utjecaje realizirale. Isto tako, koriste diplomatske napore, pa međunarodnoj zajednici prezentiraju lažne pravne norme, oslanjajući se na to da predstavnici međunarodne zajednice nemaju pojma o Dejtonu ili Ustavu BiH, a ja kažem da itekako imaju pojma o oba ova dva elementa. Neka pitaju SAD, Njemačku, Veliku Britaniju, Francusku, EU ili OHR, recimo.

Zašto se onda napada zajednički život ili građanski koncept?

Zato jer će time i Hrvatska i Srbija izgubiti temelj i svoje političke krakove, kako bi vršili stalni utjecaj na zbivanja u Bosni i Hercegovini. Znaju oni kako je Europa utemeljena na inkluziji, odnosno uključivanju svih građana u sve aspekte života, ali ipak nude i traže eskluziju ili ekskluzivitet temeljen na tom fenomenu »konstitutivnih naroda« jer im je to jedina zakačka za koju se mogu zakačiti kako bi postepeno komadali Bosnu i Hercegovinu. Oni potpuno svjesno žive i rade na pola alineje 10 iz preambule Ustava BiH, gdje pišu ti »konstitutivni narodi« (iako u zvaničnoj engleskoj verziji piše konstituentni« pa svjesno zanemare ostatak alineje gdje se spominju Ostali i građani BiH, kao utemeljitelji ili donositelji Ustava BiH) plasirajući tim doziranim čitanjem Ustava BiH ništa drugo nego sistemsku diskriminaciju.

Oni potpuno zanemaruju član II/2 Ustava BiH, koji govori da Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ima direktnu primjenu u BiH i ima prednost u odnosu na sve zakone i prava. To bi onda značilo i da presude Europskog suda za ljudska prava u četiri predmeta (Sejdić-Finci, Zornić, Pilav i Šlaku) imaju, također, prednost u odnosu na sve domaće zakone, posebno u odnosu na Izborni zakon BiH, koji ne može biti izmijenjen bez uvažavanja sve 4 presude iz Strazbura, jer je tako propisano Ustavom BiH. Čak ta odredba Ustava BiH, taj član II//2, ima prednost i u odnosu na sve odluke nadležnih sudova, uključujući i odluke Ustavnog suda BiH, jer se radi o ustavnoj odredbi. Kako to oni sve jako dobro znaju, onda posežu za napadima na građanski koncept ili jedan od temelja Europske unije, vladavinu prava, koja jasno govori o jednakopravnosti svih građana (državljana) svake zemlje, koju mora garantirati država. Oni to svi zajedno svjesno rade, plasirajući ideje o suživotu ili životu jednih pored drugih, kako bi imali prostor za vršenje političkog utjecaja na Bosnu i Hercegovinu. Zato to rade i Hrvatska i Srbija i Čović i Dodik i njima slični. Tako da nije tačno da, kada ukažete na pravne norme ove zemlje, podižete frustraciju među bh. Hrvatima, jer se radi o pravnim normama koje vrijede za sve građane ove zemlje i ne mogu se drugačije tumačiti. Zato je izbor Željka Komšića legalan i legitiman, kao iskaz otpora u miješanje susjednih zemalja u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine.

Piše: dr Slaven Kovačević