Za početak ovoga teksta, želim jasno reći da sam pristalica saradnje sa međunarodnim finansijskim institucijama, koje mogu pomoći u različitim ekonomskim pitanjima i njihovom rješavanju, ali isto tako nisam pristalica ovih koraka koje rade aktualne vlasti u tom pogledu. Vrlo je izvjesno kako politički oportunizam kod vladajućih struktura ima svoj temelj u nedovoljnom poznavanju građana o značenjima različitih pojmova i njihove primjene u domaćem društveno-političkom ambijentu, pa se onda poseže za različitim interpretacijama koje najčešće zalaze u prostor političke manipulacije. Tako ćemo u ovome tekstu, ukratko i na dovoljno jasan način pokušati prikazati određene pojmove sa kojima se već izvjesno vrijeme susrećemo. To su pojmovi akcize, StandBy aranžmana, čemu on služi i kako se dobije.
Šta je to akciza?
Akciza ili trošarina kao termin, nema svoju gramatičku množinu, pa je jedino pravilno reći "akciza" i zato sam tu njenu množinu stavio pod navodnike u naslovu, posebno jer se u našoj javnosti često može čuti diskusija o "akcizama". Naravno, može biti više različitih akciza, kao što je akciza na gorivo, akciza na duhanske proizvode ili akciza na bezalkoholna pića, što bi onda značilo kako se može raditi o akcizama u množini, ali samo onda kada se govori o različitoj akcizi za različite vrste proizvoda. Ali ne može biti množina kada se radi, na primjer, o akcizi na gorivo, jer se tada radi samo o akcizi, a ne akcizama. Zato je propis koji je donijela ovdašnja vlast i nazvan "Set zakona o akcizama" kako bi se u jednom dijelu izvršila intervencija na povećanje nameta i to u dijelu koji se tiče "putarina" koje se ugrađuju u maloprodajnu cijenu goriva na pumpama. To je pravilna interpretacija. U našoj zemlji akciza i putarina su posebni oblici indirektnih poreza, što je regulirano Zakonom o akcizama u BiH. Odnosno, u literaturi se može pronaći da je akciza vrsta direktnog poreza, ali to ćemo ostaviti analitičarima da utvrde.
Zašto nam je važna akciza ili putarina?
Odgovor na ovo pitanje je relativno jednostavan, jer nas je domaća vlast uvjeravala da je to uvjet za nastavak StandBy aranžmana Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), pa su onda tome pridodali i niz drugih elemenata kao što su, na primjer, mogućnosti izgradnje putne infrastrukture, što bi značilo i povećanje zapošljavanja, investicije i tako jedan cijeli niz netačnih elemenata. Povećanje akzice ili putarine možda znači produženje ili nastavak StandBy aranžmana, ali taj aranžman ne znači izgradnju putne infrastrukture, niti novo zapošljavanje, niti nove investicije. StandBy aranžman služi potpuno drugoj svrsi o čemu se pregovaea sa MMF-om, dok s druge strane akumuliranje finansijskih sredstava po osnovu nameta - akciza ili putarina - može značiti ojačanu (daj Bože) kreditnu sposobnost Bosne i Hercegovine, da kod drugih međunarodnih institucija, kao što su Europska investicijska banka (EIB) ili Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) možete uzeti namjenski kredit za, recimo, izgradnju putne infrastrukture, što je potpuno drugačija priča od StandBy aranžmana. Zato su akciza i putarina važni elementi, ali samo pod uvjetom da vlast tačno kaže - za šta će prikupljena sredstva biti iskorištena? Tu je, zapravo, osnovna začkoljica jer od vlasti ćete teško čuti tačnu informaciju, a ona je jako jednostavna - žele se izvršiti nova zaduženja kod međunarodnih finansijskih institucija - mogu to biti EIB ili EBRD - ali to vlast najčešće prešuti.
Šta je to StandBy aranžman?
U suštini, njegova definicija u deskriptivnom smislu, relativno je jednostavna. Njega uzimaju zemlje koje imaju strukturalni poremećaj u vlastitom finansijskom sistemu, koji može biti poremećaj u platno-bilansom prometu ili u nemogućnosti servisiranja vlastitih budžetskih obaveza, odnosno radi se o debalansu u ekonomskom sistemu, koji se treba sanirati na taj način što ćete uzeti MMF-ov StandBy aranžman. Dakle, StandBy aranžman služi da se povrati ekonomska stabilnost u pojedinoj zemlji i uspostavi samo-održivost takvog ekonomskog sistema, ali ne služi, baš, za izgradnju auto-puteva, zapošljavanje ili investicije. E sad dolazi osnovno pitanje, odakle u našoj zemlji takav finansijski poremećaj (MMF koristi termin - ekonomska kriza), kako je poremećaj nastao, ko ga je napravio? To su pitanja, čiji ogovori se najčešće uskraćuju građanima, koji su u osnovi ti koji iz svojih sredstava, plaćajući različite namete, vraćaju vanjska zaduženja svoje zemlje.
Vrste StandBy aranžmana i značenje za BiH?
U suštini, postoje dvije vrste StandBy aranžmana - obični i prošireni. Narodnim jezikom rečeno, običan StandBy aranžman uzimaju zemlje sa manjim ekonomskom poremećajem, dok onaj prošireni uzimaju zemlje sa velikim strukturalnim poremećajem u ekonomskom sistemu. Obični aranžman je onaj od godinu dana, dok je trajanje proširenog aranžmana - tri godine. Ovdje nastaje odlična priča. StandBy aranžman započinje sa Pismom namjere od domaćih vlasti, što je naša zemlja uradila svojim Pismom namjere od 30. juna 2016. godine, u kojem se kaže koje će sve mjere zemlje poduzeti u saniranju vlastitog ekonomskog sistema. U tom pismu namjere, Bosna i Hercegovina se obavezala na nekoliko desetina različitih mjera (strukturalnih odrednica), ali je suština nešto drugačija. U normalnim okolnostima, ponavljam, u normalnim okolnostima, dodijeli vam se prošireni StandBy aranžman, tako što dobijete tri tranše ukupno ili jednu tranšu po kalendarskoj godini. Tri godine znače tri tranše, a te tranše ovise od pregleda koje obavi MMF, što je ukupno tri pregleda i nakon svakog od njih vrši se odobravanje nove tranše. U našoj zemlji to izgleda nešto drugačije, jer smo uzeli nešto što se izvorno zove Extended Fund Facility. Tranše se dodjeljuju svaka tri mjeseca, kvartalno, pa kad malo matematike uključite, onda vidite da u tri godine ima 12 kvartala, što znači da će Bosna i Hercegovina imati ukupno 12 MMF-ovih pregleda i isto toliko odobravanja novih tranši na bazi ispunjenja uvjeta iz prethodnog perioda. Međutim, kako svaki pregled završi sa 4-5 uvjeta za narednu tranšu, koje morate obaviti u tih tri mjeseca, onda vam ispada da će ova zemlja za tri godine imati 40-60 uvjeta od MMF-a, kako bi uredno dobivala nove tranše proširenog StandBy aranžmana. Znajući kako naše vlasti "ažurno" rade na ispunjavanju uvjeta, teško je reći hoće li domaća vlast ispuniti sve te uvjete, ali broj uvjeta veoma slikovito govori o stanju domaćeg ekonomskog sistema.
Zaključak
S jedne strane, uzeti StandBy aranžman je korisno, ponekad i neminovno, da bi se oporavio domaći ekonomski sistem, ali treba reči da to nije kredit u klasičnom smislu, već se radi o vanjskom zaduživanju pod posebnim uvjetima. Čak je korisno imati toliko pregleda sa tih nekoliko desetina uvjeta, jer u drugačijim okolnostima domaća vlast to zasigurno ne bi obavila, pa bi ovaj ekonomski sistem dovela u još veći problem. Ono što nije dobro, odnosi se na ekonosmki suverenitet naše zemlje, jer sa toliko uvjeta koji se moraju ispuniti, jasno je pitanje - imamo li ovdje sve ekonomske konce (ili ekonomski suverenitet) u svojim rukama? Očito da nemamo, što je možda dobro, jer bi u suprotnom ekonomska kriza u ovoj zemlji samo rasla. Ono što svakako nije dobro, da se vanjskim zaduženjima većinom servisira postojeći vanjski dug, odnosno StandBy aranžman služi za popunjavanje budžetskih praznina, gdje je jedna od znajčajnijih rupa upravo - vanjski dug. To znači kako vlast nema jasnu strategiju vraćanja vanjskog duga, pa poseže za ad-hoc rješenjima. Kad čujete da smo iz vanjskih finansijskih izvora navodno dobili 2.5 milijarde KM za infrastrukturne projekte, to bi bilo pohvalno ali samo ako nam se pošteno kaže iz kojih izvora i koja je vrsta tih sredstava - nepovratna sredstva ili kreditna zaduženja koja će građani vraćati iz postojećih ili novih nameta. To prešutiti, jednostavno, nije u redu.
Dakle, usvajanjem Seta zakona o akcizama, dobili smo novi namet u maloprodajnoj cijeni goriva, iz toga se sredstva deponuju kod Uprave za indirektno oporezivanje za namjenu izgradnje putne infrastrukture (čitaj: uzimanje kredita kod drugih međunarodnih finansijskih institucija) ili će vlast to, možda, preusmjeriti u entitetske budžete kako bi se tamo sanirali nedostaci (direktna pomoć RS-u!). S druge strane imamo i aktivan prošireni i modificirani StandBy aranžman MMF-a koji služi saniranju domaćih strukturalnih poremećaja, što jasno govori da to znači za popunjavanje budžetskih nedostataka, ali ne znači i nove infrastrukturne projekte ili recimo izgradnju auto-puteva. Zato sam i rekao da jesam pristalica StandBy aranžmana, ali u mnogo poštenijem ambijentu gdje će vlast reći zašto ga uzima i u koje svrhe. Ovako, najčešće, ostajemo uskraćeni za tu informaciju.
Piše: dr Slaven Kovačević
No comments:
Post a Comment