Izađimo na izbore, taj dan se mi pitamo

U nedjelju 7. oktobra, održavaju se Opći izbori u Bosni i Hercegovini. Tada imamo priliku biti oni koji se pitaju, bar taj jedan dan svake četiri godine. Taj dan možemo poslati nekoliko važnih poruka o kojima vam želim reći ponešto u ovome kraćem tekstu. Nije moja namjera da vas nagovaram za koga da glasate, niti da vam dajem instrukcije prema kome treba ići vaša podrška, moja je namjera samo da taj dan iskoristimo svoje glasačko pravo i na taj način sačinimo pretpostavke za formiranje neke nove, bolje vlasti. Zašto kažem bolje vlasti? Zato jer je ideja svih izbora da se putem glasanja učini iskorak ka nečem boljem, odnosno boljoj vlasti od svake prethodne.

Da bih vam slikovito prikazao kako to izgleda kada se malo poigramo brojevima vjerujem da će vam ova mala ilustracija pomoći da lakše akceptirate ovo što želim reći. Dakle, kada brojeve prikažemo na sljedeći način, na bazi iskustava iz prethodnih izbornih perioda, kako u našoj zemlji tako i u zemljama okruženja, pa i šire, što naravno ne mora biti nikakvo pravilo, ali više je slučajeva koji potvrđuju ove brojeve nego što ih demantiraju.

Izlaznost birača 40-50%

Ovako mala izlaznost u najvećem broju slučajeva potvrđuje svaku prethodnu vlast, na način da se stranke iz vlasti tako organiziraju da demotiviraju pojačan izlazak na izbore, gdje onda svode brojeve samo na izlaznost svoje stranačke infrastrukture i povezanih osoba, koje izglasaju ostanak na vlasti iste garniture. Odnosno, svaka vlast ima jako razvijenu glasačku infrastrukturu, koja se većinom izgrađuje u prethodnom četverogodišnjem periodu putem programiranog zapošljavanja odanih stranačkih kadrova i članova njihove obitelji, davanja finansijske podrške udruženjima i firmama opet odanim strankama iz vlasti ili omogućavanja beneficija opet vlastitoj stranačkoj infrastrukturi i njima vezanim osoba, kao što su recimo članovi uže i šire obitelji ili prijatelji. Na kraju, nastoji se umanjiti izlaznost birača na ovu željenu dimenziju kako bi pomenuta grupa vezanih stranačkih klijentelista svojim glasom potvrdila svaku aktualnu vlast, naspram čega stoji opozicija koja nema dovoljne alate niti instrumente da zapošljavanjem ili beneficijama osiguraju sigurnost svoga glasa.

Izlaznost birača 50-60%

Ovaj izraz izlaznosti stvara konture da neke nove političke stranke uđu u vlast, ali na način da se one pridruže nekoj od stranaka na vlasti, stvarajući neku vrstu neprincipijelnih koalicija koje nisu zasnovane ni na kakvom programu, već na pukoj raspodjeli pozicija u vlasti. Tada se radi o kombinaciji animiranja stranačke klijentelističke infrastrukture onih na vlasti, gdje jedan dio stranaka opozicije uspijeva animirati dio glasača koji najčešće ne glasaju, ali ipak izađu da svojim glasom pomognu promjene i ako se izlaznost zadrži na ovom nivou tada vam se dešava ova kombinacija da jedna i ili više stranaka iz vlasti ostaju radi svoje klijentelističke glasačke infrastrukture, kojoj se pridoda neka od stranaka opozicije. To jeste neka nova vlast, ali izvjesno, ona nije temeljena na jasnim programima već na raspodjeli pozicija u vlasti, gdje se onda na svakim narednim izborima nastoji taj dio stranaka iz opozicije samo zamijeniti sa nekom drugom opozicionom strankom.

Izlaznost preko 60%

E tada postoje pretpostavke da se formira neka nova vlast koja će isključiti sve aktere iz predhodnog sastava vlasti, kada bi se možda mogle praviti programske koalicije koje žele napraviti neke suštinske promjene. Ovakva izlaznost jako je teška za postići, ona zavisi od volje glasača da izađu na izbore i promijene nešto, tako što će svoje glasove usmjeriti samo na one političke stranke koje stvarno mogu donijeti promjene, bez nepotrebnih eksperimentiranja da se glas povjeri velikom broju stranaka, čime se pravi disperzija glasova koja pogoduje samo strankama iz prethodnog saziva vlasti. Dodatno, ako izlaznost eskalira preko 80% onda se vrlo vjerovatno radi o ideološki oblikovanom glasanju, gdje se potvrđuje jedna stranka koja ima tu vrstu ideologije koju glasači svojim glasom žele potvrditi, ali je ovakva mogućnost jako rijetka za tranzicijske zemlje. Može se desiti jednom, do maksimalno dva puta i veoma često, nikada više.

Šta je zaključak?

Treba svakako izaći na izbore iz dva razloga. Prvi je zato da ne dozvolite da vam ukradu glas, kroz potencijalne izborne manipulacije. Taj je glas vaš i samo vaš, koji može otići političkim strankama i njihovima kandidatima, koje vi izaberete. Zato nemojte dozvoliti da neko ukrade vaše glasačko pravo, te ovu građansku dužnost obavi umjesto vas. Drugi je razlog, također, važan. Svaki neizlazak na izbore, nije ništa drugo nego indirektno davanje glasa onome koga nećeš. Kako? Pa zato što tada sami učestvujete u projicirano maloj izlaznosti glasača na izbore, kada najčesće na vlasti ostaju oni isti. Još tačnije. Svakim neizlaskom, kao posljedicu imate da vas nadglasaju oni čiju političku opciju ne podržavate, čime zapravo dajete indirektni glas upravo toj političkoj opciji, koju nikad ne biste podržali da ste izašli na glasanje. Zato vas pozivam da svakako izađete na izbore i svojim glasom izrazite svoj stav kome treba dati povjerenje, da ovu zemlju vodi u narednom četverogodišnjem periodu. Bosna i Hercegovina se nalazi na raskršću, gdje postoje samo dva puta: put naprijed ka euro-atlatnskim integracijama i put nazad u 1990-te godine, što može dovesti do neželjenih posljedica, izazvanih prenaglašenim etničkim politikama. Zato je važno da izađemo svi na izbore, da bismo poslali poruku da je smjenjiva svaka politička stranka koja ne radi u korist građana, već u svoju korist i da će se taj trend smjenjivanja svakoga ko ne radi u korist građana nastaviti na svakim narednim izborima. Taj se dan pitaju građani ove zemlje, koji samo tada imaju bonske ovlasti Visokog predstavnika. Zato izađite na izbore i taj dan budite baš vi taj OHR, taj Valentin Inzko, ta međunarodna zajednica i iskažite svoj stav, da li zadržati postojeću vlast ili izabrati neku novu.

I na kraju: Pravda za Dženana - Pravda za Davida

Piše: dr Slaven Kovačević