Opći izbori su (ne)regularno prošli, šta i kako dalje

Opći izbori u Bosni i Hercegovini su okončani, izlaznost je bila 53.2% što je relativno malo da bi to bio stvarni izraz volje građana, ali naš sistem je takav da je ovo sasvim legalno urađeno. U ovome tekstu, kazao bih vam nekoliko stvari, koje smatram važnima da se kažu, kao što je na primjer regularnost izbora i vrijeme pred nama koje će donijeti mogućnosti za formiranje različitih koalicija.

Da li su izbori bili regularni?

Više elemenata govori o različitim narušavanjima izbornog procesa, pa bih vam ovdje ukazao na neke od njih, uz rezervu da eventualno nemam sve informacije. Prvi od njih nalazi se u tome da glasački listići nisu imali serijske brojeve, tako da to stvara mogućnost tog čuvenog »bugarskog voza« gdje se jedan listić iznosi sa biračkog mjesta, prazan, daje onome ko vas je poslao, za takvo nešto dobijete neku beneficiju, novac ili zaposlenje, pa onda se narednom glasaču daje popunjen glasački listić od strane zainteresirane političke stranke, koji ga ubaci u glasačku kutiju, ali iznosi novi prazan glasački listić i daje ga stranačkom odboru, kako bi se to sve ponavljalo. Šta je ovdje problem? Prvi je da taj neko kao prvi iznositelj praznog glasačkog listića, mora nešto ubaciti u glasačku kutiju, možda neki prazan papir ili neki listić koji liči na originalni glasački listić, kako bi iznio prazan i odnio ga svojoj stranci koja namjerava namještati izbore. Drugi je važan moment, da glasački listići nisu bili numerirani serijskim brojem, pa ako pojedini birački odbor zaduži glasačke listiće sa serijskim brojevima od 0 do 100, onda na primjer listić sa broj 150 znači da ga je neko unio sa strane ili listić koji nema serijskog broja opet znači da ga je neko unio sa strane ili ako imaju dva ista serijska broja, opet je neko unio listić sa strane i time je cjelokupan izborni proces na tom biračkom mjestu narušen. Zašto nema serijskih brojeva na glasačkim listićima, treba pitati Centralnu izbornu komisiju (CIK) koja to očito nije htjela da uradi i sada se svim sredstvima brani da je navodno sve bilo u redu.

Drugi važan element, koji možete pročitati na internet stranici CIK-a, jeste da u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji 60.000 nevažećih listića, sa tendencijom da taj broj još dodatno poraste. Zar nije malo previše imati 60.000 nevažećih glasačkih listića? Sumnjam da su građani Bosne i Hercegovine toliko nepismeni da ne znaju glasati, već se ovdje očito radi o namjeri da se glasački listići organizirano poništavaju kako bi se preokrenuo izborni rezultat u korist onoga ko namješta izbore. Zato bi bilo jako korisno da neka od političkih stranaka zatraži ponovno, ručno brojanje listića i da se tačno evidentira u kojim sredinama se to dešavalo, kao i to da li su birački odbori u skladu sa Izbornim zakonom BiH pravilno utvrđivali nevažeće glasačke listiće. To je direktna obaveza biračkih odbora, čiju odgovornost treba utvrditi. Znate, kada imate (x) na nekom od kandidata ili stranaka i neku liniju sa strane na glasačkom listiću, onda to nije nevažeći listić jer se iz njega može vidjeti glasačka namjera birača. Zato je važno da nas neko obavijesti iz kojih sredina potiču ti nevažeći glasački listići i šta je uzrok za njihovo proglašavanje nevažećim. Sumnjam da tavko nešto OSA ili SIPA ne mogu utvrditi u roku od par dana.

Je li rano govoriti o koalicijama?

Naravno da jeste, iz jednog prostog razloga. Broj ostvarenih glasova bilo koje političke stranke, prikazan u apsolutnom broju, ne može se tek tako od oka pretvarati u mandate, posebno za Parlament Federacije BiH koji ima 11 izbornih jedinica ili Parlament BiH koji ima 5 izbornih jedinica iz Federacije BiH. U tim izbornim jedinicama, kao i za skupštine kantona, mandati se dodjeljuju shodno članu 9.5 Izbornog zakona BiH, koji  utvrđuje dodjelu mandata D'Hondtovom formulom, na bazi neparnih količnika. Znam da vas ovo zbunjuje, ali je stvar lako objašnjiva. Ako je neka stranka osvojila 100.000 glasova, drugoplasirana 70.000 i tako redom, onda se njihov apsolutni broj dijeli sa 1, 3, 5, 7, 9... i tako sve stranke koje su prešle izborni prag, dokle god postoji mogućnost da se izvrši dijeljenje tim neparnim količnikom. Tako se dođe do stvarnih mandata. Ovaj princip upisan je u Izborni zakon BiH 2001. godine, od strane OSCE-a i smatram ga nepoštenim. Znate zašto? Jer je namjera tadašnjeg OSCE-a bila da se da blaga prednost manjim strankama (radi stvaranja veće koalicione mase), koje su jedva prešle izborni prag od 3%, dobijaju više mandata nego im pripada i to na štetu prvoplasiranih stranaka, uz konstataciju da ovaj sistem ne obezbjeđuje istovjetan procent, recimo do 15% za pojedinu političku stranku, koja bi trebala imati 15% mandata u zakonodavnom organu vlasti, ali nema jer jedan dio njenih mandata ode malim strankama. Zato je veoma rano govoriti o koalicionoj masi svih političkih stranaka kada mi ne znamo njihov stvarni broj mandata koji se izvodi po izbornim jedinicama. Pošteniji sistem bio bi, kao u zemljama okruženja i velikom broju europskih zemalja, da se koristi normalna D'Hondtova formula sa količnicima 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9... jer se tako postiže situacija da imate 15 % glasova i tada dobijete 15% mandata u zakonodavnim organima vlasti, a da se u ovom slučaju nikome ne daje prednost. To je moj prijedlog političkim strankama, da se taj loš sistem iz člana 9.5 Izbornog zakona BiH promijeni u pravedniji sistem. Do tada, imamo relativno nepošten sistem dodjele mandata, koji je neizvjestan, nepravedno daje prednost malim strankama i zato ne možemo govoriti o potencijalnim koalicijama dok se ne sagleda tačan broj mandata koje će sve političke stranke dobiti, što je onda njihov koalicioni potencijal. O tome ćemo govoriti nešto kasnije.


Piše: dr Slaven Kovačević