Izborni plakati kao vid neverbalne komunikacije

Za televiziju Alfa, govorio sam što znači krajnji mjesec izborne kampanje, odnosno onih 30 dana prije izbora, kada se pojavljuje obilje izbornih plakata, koji sadrže različite izborne i političke poruke. To je vid klasičnoga političkog marketinga, pa želim sa vama podijeliti vlastite impresije. Ono što želim posebno podijeliti sa vama, odnosi se na to da birači shodno teorijskim pokazateljima, a posebno onim empirijskim ili pokazateljima iz prakse, u posljednjih 30 dana kampanje mijenjaju svoje mišljenje o tome za koga će glasati do 3%, što je jako mali procent u odnosu na količinu novca koja se od strane političkih stranaka i njihovih kandidata troši u tom periodu. Dodatno, želim sa vama podijeliti promišljanje, da prevelika količina plakata u tom završnom periodu izborne kampanje najčešće ide u iritaciju, a ne u animaciju glasača, o čemu bi političke stranke trebale povesti računa.

Pored toga, poruke koje se odašilju sa izbornih plakata, u vidu određenog vida neverbalne komunikacije, najčešće su banalnog ili općeg karaktera, što bi značilo da se tako odaslane političke poruke ne mogu provjeriti sa stanovišta ispunjena izbornih obećanja, tako da je svako povezivanje sa takvim porukama, zapravo besmisleno.

Ono što ima svoj značaj i čemu bi trebalo posvetiti pažnju odnosi se na dva jako važna elementa:

1. Da li političke stranke imaju pisani izborni program uopće, pa  ako imaju da li je takav program mjerljiv sa stanovišta provjere stepena ispunjenja izbornih rezultata i 
2. Da li osobe koje političke stranke plasiraju na plakatima kao svoje preferente, imaju potecijale i kapacitet da takav izborni program provedu u korist građana ove zemlje.

To bi bio pravilan način promatranja završnice izborne kampanje, kada će se pojaviti obilje plakata, koje je toliko pretjerano da ide, kako sam rekao, u iritaciju glasača. Nasuprot toga postoji razmišljanje kod političkih stranaka da što veći broj izbornih plakata stave, time se mjeri veličina, snaga i značaj te političke stranke, što je zapravo netačno.

Zato bi bilo jako korisno, da svi zajedno probamo pronaći izborne programe političkih stranaka, ali one pisane, kako bismo vidjeli što to oni obećavaju, pa to onda sve usporedimo sa kandidatima koji će nam biti ponuđeni na plakatima i razmotrimo jesu li to političke persone koje mogu izvršiti obećanja koje su dale njihove političke stranke. Smatram kako je došlo vrijeme da iz politike, u što je većoj mjeri isključimo pjevače, glumce, slikare, vajare, bivše i aktive sportaše, raznorazne ublehaše i demagoge, jer je politika jako složen posao, nije za svakoga i najčešće bude prostor za reklamiranje zaboravljenih likova. Naravno, prihvaćam kako postoje izuzeci ili osobe iz različitih oblasti života, koje političke stranke kandidiraju, a koje imaju kapacitet da ispunjavaju izborna obećanja i da se kvalitetno bave politikom, ali na žalost, u najvećem broju slučajeva je to uzaludno dati glas.

Zato je jako važno da se uspostavi veza između glasača i izbornog programa/obećanja političke stranke, pa da svako od nas, u okviru svoje percepcije razmotri da li ponuđeni kandidati na izborima mogu ispuniti izborna obećanja. To znači, kako se trebamo pomaći od navijačkih strasti i navijačkog davanja glasova, nego pametno, mudro i hladne glave birati one za koje smatramo da mogu napraviti život boljim u našoj Bosni i Hercegovini. Pomno pratite sve kandidate na plakatima, koje će ponuditi političke stranke i samo se upitajte da li su to osobe koje mogu realizirati izborne programe, da li će biti veće plate i penzije, hoće li biti bolje zdravstveno osiguranje, bolje obrazovanje, da li nas one mogu uvesti u Europsku uniju i NATO, te najzad da li tim osobama možemo provjeriti naredne četiri godine naših života. Dalje zaključite sami. Što sam tačno rekao u prilogu TV Alfa, pogledajte u priloženom videu.

Piše: dr Slaven Kovačević