Dilema: podržati zajednički život ili suživot?

Bio sam danas, zajedno za prof. dr Mirkom Pejanovićem i prof. dr Džemalom Sokolovićem, uvodničar na sesiji Kruga 99 na temu »Građanin, građanska država i izbori u Bosni i Hercegovini« što mi je bila posebna čast i zadovoljstvo. Kako ne bih želio ulaziti u izlaganja svojih prijatelja i kolega, ovdje ću napisati ono što sam ja govorio na današnjoj sesiji. Osnovna dilema odnosi se da li glasati za politike koje propagiraju zajednički život u odnosu na one koje govore o suživotu.

Zajednički život i suživot nisu sinonimi

Zajednički život podrazumijeva život jednih sa drugima, zajedno, na svakom pedlju Bosne i Hercegovine, dijeleći zajedničku sudbinu svih dobrih stvari pa i onih loših. To je, ujedno, europska vrijednost jer je zajednički život ili život zajedno temeljen na poštivanju svih građanskih prava na individualnom nivou ili kako se to kaže kada definiramo pojam »vladavine prava« koji kaže da to podrazumijeva jednakost svih građana pred zakonom, na individualnom nivou i bez izuzetaka. Život zajedno pretpostavlja građansko društvo, građansku državu ili građanski koncept, zovite to kako god hoćete, u čemu postoji međusobno priznanje na individualnom nivou, svakog građanina, jednog prema drugome. Odnosno, kako to kaže Hegel u svojoj ideji univerzalne republike, koja govori da ona pretpostavlja priznanje koje se ostvaruje između svakog pojedinca u pojedinoj državi, na temeljnu čega se uspostavljaju univerzalne vrijednosti međusobnog priznanja nas samih, onako kako mi sebe vidimo, ali i da mi priznamo vrijednosti svakog pojedinca onako kako ih on ili ona vidi. Tako nešto, po Hegelu, moguće je samo na individualnom nivou. Danas je tako nešto europska vrijednost, koja garantira svako iskazivanje etničkih, religijskih, kulturnih, tradicionalnih i drugih vrijednosti koje svaki pojedinac smatra dijelom svoje ličnosti. Odnosno, građanski koncept ne negira etnički, religijski, kulturni ili bilo koji drugi identitet.

Nasuprot toga stoji ideja o suživotu, što nije hrvatski prijevod termina »zajednički život« već on podrazumijeva život jednih pored drugih, što na primjeru Bosne i Hercegovine znači život jednih pored drugih u različitim etno-teritorijalnim zajednicama. Zato smatram kako se termin »suživot« namjerno ili nenamjerno koristi u našem javnom prostoru. U takvom ambijentu ne postoji sveukupna vladavina prava, već se ona primjenjuje samo na one etno-teritorijalne dijelove u kojima lider etničke skupine određuje sva pravila i koristi svoj utjecaj na poluge vlasti, policijske i pravosudne strukture, u čemu ne može postojati jednakost svih pred zakonom na individualnom nivou U takvom ambijentu, jednakost određuje lider etničke zajednice, samo za svoju etničku skupinu, bez ikakve namjere da tu jednakost primijeni na državnom, sveobuhvatnom planu, gdje se plasira ideja o potrebi zaštite jednakosti kolektiviteta, čime se nadilaze i maskiraju jednakosti na individualnom planu, što svakako nije europski standard. Neki to zovu konsocijacijskom demokracijom (a da zapravo ne znaju o čemu govore), što je politički model Arenda Lijpharta, koji je napušten u Europi krajem 1960-tih godina, kojeg je i sam autor napustio, a zadnja primjena je zabilježena Južnoafričkoj Republici, gdje se nastojala uspostaviti konsocijacijska vlast na bazi aparthejda. Nisam siguran kako je sistem aparthejda dobar primjer za Bosnu i Hercegovinu.

Inkluzija ili ekskluzija

Ovdje postoji koncepcijska razlika u odnosu europske vrijednosti, koje su temeljene na inkluziji ili uključivanju svakog pojedinca u sve društvene aktivnosti koje on ili ona smatraju važnim za sebe. To je koncept koji je sadržan u ideji zajedničkog života, u kojem svaki pojedinac ima identična ljudska prava i temeljne slobode. Nasuprot toga stoji koncept suživota, koji je zasnovan na ekskluziji ili isključivanju, što pojedini u javnom prostoru iskazuju kao ekskluzivitet konstitutivnih naroda, što je svakako u suprotnosti sa europskim principima i standardima, a posebno što to nije dijelom višestoljetnog društvenog bića Bosne i Hercegovine. Nije ekskluzivnost bila nikad dijelom bosanskohercegovačkog bića, niti u doba Kulina Bana, niti u vrijeme bosanskih kraljeva, otomanske vladavine, austro-ugarske vladavine, ex-Jugoslavije, odnosno ta se ekskluzivnost ili parcijalno davanje prava u korist kolektiviteta javlja tek sa Općim okvirnim sporazumom za mir u BiH iz Daytona, koji u svome Aneksu 4 sadrži elemente sistemske diskriminacije, što potvrđuju 4 (četiri) presude Europskog suda za ljudska prava iz Strazbura protiv Bosne i Hercegovine i njenog društveno-političkog sistema.

Unitarna, federalna ili konfederalna BiH

Protivnici zajedničkog života, koji to pakiraju u termin »suživota« često govore kako građanska država, građansko društvo ili građanski koncept znači unitarno uređenje Bosne i Hercegovine sa dominacijom jednog naroda. To svakako nije tačno. Poznajem najmanje 4-5 europskih zemalja, onih iz Europske unije koje su građanskog karaktera, a nisu unitarne. Bilo bi pošteno od protivnika građanskog koncepta ili unitarnog uređenja da kažu šta je njihov prijedlog, jer pored unitarnog uređenja, kao oblika državnog uređenja, postoje još samo federalno i konfederalno uređenje (državna zajednica), koje i jedno i drugo govore u životu jednih pored drugih što je ništa drugo nego suživot i nije dijelom višestoljetnog bića Bosne i Hercegovine. Tako vidim i ovaj najnoviji prijedlog o reorganizaciji Bosne i Hercegovine u 4 administrativne jedinice, gdje bi tri vidno bile mono-etničke plus više-etnički distrikt Sarajevo. Tako se uspostavlja temelj za etničku podjelu BiH u etno-teritorijalne federalne jedinice (konfederacija ne dolazi u obzir jer se radi o međudržavnoj zajednici)  koje bi bile mono-etničke. Zato je zajednički život u potpunoj suprotnosti sa etničkim politikama, koje svoj osnov crpe iz dijela Dejtonskog sporazuma koji sadrži sistemsku diskriminaciju i što nije i ne može biti dijelom europskih vrijednosti. Zato se radujem kandidatskom statusu Bosne i Hercegovine u Europsku uniju, kada će se prvo otvoriti poglavlje 23. koje govori o vladavini prava, demokraciji, zaštiti osnovnih ljudskih prava i zaštiti prava manjina, koje se ne rješava pregovorima, već akcionim planom, što će biti izuzetan problem za političke stranke koje njeguju etničke politike.

 Cjelokupno moje izlaganje možete pogledati u ovom priloženom videu:

Zato je jako važno da Bosna i Hercegovina njeguje zajednički život, jednih sa drugima i odbaci ideje suživota, odnosno života jednih pored drugih u čemu postoje elementi sistemske diskriminacije. U tom pogledu, nadam se da će političke stranke sa građanskim predznakom znati da odaberu i iskažu ono što je važno za uspješnu reorganizaciju Bosne i Hercegovine, tačnije da odaberu model zajedničkog života, čime bismo bili mnogostruko bliži euroatlantskim integracijama.

Piše: dr Slaven Kovačević