Iako je u prethodnom periodu lansirana
nova ideja, prijedlog ili strategija HDZ-a, da se Bosna i Hercegovina
reorganizira na način da se njena unutarnja struktura promijeni tako što bi ona
imala 4 (četiri) administrativne jedinice, nisam primijetio nikakve odjeke u
političkoj ili inteletkualnoj javnosti. Predlagač ove ideje nije išao u detalje
na šta je konkretno mislio, ali je u javnosti plasirana ideja o tri
administrativne jedinice, vrlo izvjesno mono-etničke teritorijalne cjeline plus
multi-etnički distrikt Sarajevo. Ne ulazeći u motive ili političke stavove
predlagača, volio bih sa vama podijeliti moje impresije, koje se odnose na to
da li je tako nešto moguće, gdje ću vam na kraju teksta ponuditi i moju ideju
kako bi Bosna i Hercegovina mogla biti racionalno i uspješno reorganizirana.
Šta bi prijedlog o četiri administrativne jedinice mogao značiti
Izvjesno, bez previše
razmišljanja radilo bi se o 3 (tri)
mono-etničke jedinice sa dodatkom distrikta
Sarajevo koji bi bio multi-etnička
sredina. Temelj za ovakvo razmišljanje pronalazim u izjavi dr Bože Ljubića,
prilikom njegovog gostovanja u jednoj od emisija Hrvatske televizije, gdje je
on kazao nešto kao da ne prihvata unitarnu Bosnu i Hercegovinu, ali da
bi ova zemlja mogla biti uspješno organizirana sa tri federalne mono-etničke
unitarne jedinice. Iz toga vidim jednu važnu političku zamisao. Kad se radi
o multi-etničkim sredinama onda dr Ljubić i HDZ neće unitarno uređenje, ali kad
se radi o mono-etničkim sredinama, onda tamo unitarno uređenje može. To nije
niti najmanje konzistentna zamisao. Iz dva razloga. Prvi je da se unitarno
uređenje odnosi na oblik državnog uređenja, a ne na administrativne cjeline
u pojedinoj državi, tako da se unitarno uređenje može primjenjivati samo na
državu, a ne na njene administrativne cjeline. Tu vam se krije ideja o teritorijalnoj
podjeli Bosne i Hercegovine kroz namjeru njene federalizacije po etničkim
linijama. Takva ideja ima jedan bitan problem. Bosna i Hercegovina sa svojih
3.5 miliona stanovnika i površinom od oko 51.000 km2 je premala zemlja da bi mogla biti federalizirana, niti ona ima
dovoljno budžetskih sredstava da podnese takvo administrativno uređenje. Drugi
problem, koji često promakne domaćoj javnosti, posebno onoj intelektualnoj, da
nema jasnog pojašnjenja građanima šta je zapravo unitarno uređenje, što stvara
prostor za različite političke manipulacije. Često sam o tome govorio, pa bez
želje da se ponavljam, kazaću vam da postoje 3 (tri) oblika državnog uređenja: unitarno, federalno i
konfederalno (državna zajednica), pa kada neko napada unitarno uređenje, taj se
očito zalaže za preostala dva oblika uređenja – federalno ili konfederalno. To
vam potvrđuje taj stav dr Ljubića, da bi se Bosna i Hercegovina trebala
urediti kao federalna država, sa federalnim mono-etničkim jedinicama koje
bi bile unitarno uređene. Tu se krije zamka, koju domaća javnost, posebno ona
intelektualna ne primjećuje. Ako se radi o administrativnom uređenju, gdje su
sastavnice unitarno uređene, onda se vidno radi o konfederalnom modelu
(državna zajednica) što je ništa drugo nego priprema za podjelu i raspad
Bosne i Hercegovine. Kako nema dovoljno informacija o tome šta znači prijedlog
HDZ-a o reorganiziranju BiH na principu 3+1 (3 mono-etničke federalne jedinice
+ multi-etnički distrikt Sarajevo), dozvolite da iskažem bojazan da se radi
upravo o pripremi terena za podjelu države Bosne i Hercegovine, što ja kao
nezavisni intelektualac, stanovnik ove prelijepe zemlje, jednostavno ne mogu
prihvatiti. Bilo je nekih ideja na drugim portalima, koje su me jako
zainteresirale, ima tamo materijala za razmišljanje, ali ću o njima iznijeti
svoj stav onda kada o tome dobro razmislim. Za sada, moje mišljenje sam vam
predočio.
Šta je problem u toj 3+1 reorganizaciji Bosne i Hercegovine?
Prva i jako velika brana toj
ideji je Opći okvirni mirovni sporazum
za BiH iz Dejtona. Tačnije, dva njegova aneksa – Aneks 2 i Aneks 4. U
Aneksu 2 imate utvrđenu unutarnju strukturu Bosne i Hercegovine, tako što ona
ima dva entiteta – Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku, s tim što
je u istom aneksu, njegovom članu 5. utvrđeno da će se status Brčkog riješiti
arbitražnom odlukom, što je urađeno 1999. godine donošenjem Konačne arbitražne odluke, kojom je
utvrđen status Distrikta Brčko, kao jedinstvene
administrativne cjeline pod ekskluzivnim suverenitetom Bosne i Hercegovine.
Kada to imamo na umu, onda se Bosna i Hercegovina po unutarnjoj strukturi
sastoji od: Federacije BiH, Republike Srpske i Distrikta Brčko, barem po
Dejtonskom sporazumu, što nije nikad dovedeno do kraja tako što bi se to
upisalo i u Ustav BiH. Aneksom 4, odnosno Ustavom BiH, koji ima potpuno
ravnopravan tretman kao i Aneks 2, utvrđena je unutarnja struktura BiH, tako
što ona ima dva entiteta (član I/3 Ustava BiH), s tim da bi se status Distrikta
Brčkog, utvrđenog Konačnom arbitražnom odlukom trebao naknadno upisati u Ustav BiH.
Kada to znamo, kao polazno stajalište, onda bi se provedba ideje „3+1“ trebala
realizirati kroz izmjenu Dejtonskog sporazuma ili kroz odustajanje od njega
i prelazak na nešto novo. Želim vas posjetiti da su Dejtonski sporazum
potpisale: Bosna i Hercegovina, Hrvatska i SR Jugoslavija (Srbija je njen
pravni slijednik) gdje se posljednje dvije države zaklinju da su garanti
Dejtonskog sporazuma, a zapravo nisu, jer su one svojim potpisom sporazuma
postale njegove obveznice. Dejton ima i svojih 6 (šest) svjedoka: SAD, Velika
Britanija, Njemačka, Francuska, Rusija i Europska unija, koje su stvarni
garanti Dejtonskog sporazuma. Kada i to uzmemo u obzir, to vam znači da bi
promjena unutarnje strukture zahtijevala saglasnost svih potpisnica i garantna
Dejtonskog sporazuma, što mislim da u ovome trenutku nije realno očekivati. Možda
bi se mogla organizirati neka nova međunarodna konferencija o BiH, neki Dejton 2, gdje bi se utvrdio neki novi
oblik unutarnje strukture za Bosnu i Hercegovinu, ali i u takvu mogućnost
sumnjam, jer u sadašnjim geopolitičkim okolnostima teško bi se mogla doseći
saglasnost za takvo nešto. Zato je Bosna i Hercegovina „Captured state“
(Zarobljena država) jer bi izmjena Ustava BiH, odnosno Aneksa 4 Dejtonskog
sporazuma, zahtijevala, očito, saglasnost potpisnica i garanta Dejtona. Svaka
izmjena Ustava BiH, potpada pod izmjenu Aneksa 4, što je moguće jedino uz širu
saglasnost domaćih i međunarodnih političkih aktera.
Šta je moj prijedlog?
Potpuno svjestan da sam u gornjem
dijelu teksta rekao da izmjena unutarnje strukture Bosne i Hercegovine,
zahtijeva izmjenu njenog ustava, a kako je to Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, onda i njegovu korekciju, biću dovoljno slobodan da vam ponudim ideju za
razmišljanje. Moje je razmišljanje da bi Bosna
Hercegovina bila najracionalnije uređena sa samo dva nivoa vlasti: 1. nivo lokalne samouprave (općinske i
gradske vlasti) i 2. državni nivo. Smatram kako je taj srednji (entitetski)
nivo vlast izvor svih problema i poteškoća u uspješnom funkcioniranju Bosne i Hercegovine,
počev od toga da je taj srednji nivo vlasti i budžetski najzahtjevniji, najskuplji, pa do političkih aspekata jer
se o tom nivou vlasti konstantno lome koplja i sučeljavaju politički stavovi. Na
ovaj način, sa samo dva nivo vlasti, oslobodila bi se značajna budžetska
sredstva, koja ne bi išla na plaćanje jako obimne administracije i koja bi se
onda, tako oslobođena mogla iskoristiti na razvojne
projekte. Time bi prestale bespotrebne etno-političke priče i nadmetanja
oko tog srednjeg nivoa vlasti. Isto tako, tada bi se stvorile pretpostavke da
se Bosna i Hercegovina regionalizira, ali ne tako što bi regije bile
administrativne cjeline, nego ekonomski povezana područja, povezana ekonomskim specifičnim
elementima, u kojima bi veoma lako mogla biti ugrađena razvojna komponenta.
Ponavljam, takve regije ne bi bile
administrativne cjeline, što znači da one ne bi imale svoju vlast, već bi
bile ekonomski i funkcionalno uvezane regije. Podsjetiću vas kako je
regionalizacija jedan od europskih standarda, posebno ako je to ekonomski
koncipirana regionalizacija. Evo to je moja ideja, koju želim suočiti sa idejom
„3+1“ koja bi dodatno otežala unutarnje okolnosti, umjesto da ih relaksira.
Bilo bi dobro da se, napokon, odmaknemo od etničkih politika, koje konstantno
unose podjele i razdor u Bosni i Hercegovini, tako što bismo prešli u područje
ekonomskih tema i na taj način organizirali ovu zemlju.
Piše: dr Slaven Kovačević
No comments:
Post a Comment