O izbornim programima političkih stranaka

U proteklo vrijeme, često sam govorio o tome kako se tokom izborne kampanje suočavamo sa više ili manje agresivnim pristupom političkih stranaka, koje naše promišljanje o tome za koga glasati minimaliziraju ili spuštaju na prizemni nivo komunikacije putem poruka na izbornim plakatima ili nekih jednostavnih rečenica, političkih izjava ili parola populističkog karaktera. Takav pristup smatram jednim vidom političke manipulacije, iza čega stoji temeljna pretpostavka da oni koji nemaju izborni program, svode svoju komunikaciju sa biračima isključivo na tu jednu izjavnu rečenicu populističkog karaktera, koja najčešće bude vidno prikazana na izbornim plakatima. Ne želeći uopće utjecati na vaše stavove i političke preferete kojima eventualno planirate podariti glas, moja namjera je da pokušam sistematizirati promišljanja o izbornim programima političkih stranaka. U tom pogledu, izborne programe političkih stranaka podijelit ćemo u dvoje kategorije: izborne programe općeg karaktera i konkretne izborne programe, sa pokušajem da ponešto od toga ilustriramo primjerima iz svakodnevnog života.

Šta bi trebalo da bude jedan izborni program?

To bi svakako trebao da bude skup veoma konkretnih i mjerljivih obećanja za naredni mandatni period, u kojem se nude različita rješenja kako pojedine životne oblasti unaprijediti. U tom pogledu, izborni program bi trebao da ima kratku analizu stanja po svakoj životnoj oblasti, koju političke stranke uključuju u svoje programe smatrajući ih važnim, sa evidencijom nedostataka koje treba popraviti i, najzad, rješenja i alate kako se te sporne životne oblasti mogu popraviti. Tako bi trebalo i to bi bilo pošteno. Naravno, takvi izborni programi ne mogu biti suviše opširni jer glasači nemaju previše vremena da čitaju stotine stranica, ali isto tako ne mogu biti predstavljeni na nekoliko stranica teksta, jer su onda ozbiljna priča i konkretna rješenja vrlo upitni, radi kratkoće takvog programa.

Kategorizacija izbornih programa

Izborni programi općeg karaktera su vam oni programi, koji najčešće više životnih oblasti (vladavina prava, ekonomija, obrazovanje, zdravstvena zaštita, socijalna zaštita i slično) sumiraju na 4 do 5 stranica teksta, praćenih slikama kandidata. U tim programima, opet veoma često nalazimo te dvije riječi koje u cijelosti diskreditiraju takav izborni program - zalagaćemo se... Odnosno, time se nastoji simplificirati ili pojednostaviti pristup na taj način da se izvrši evidencija problematičnih životnih oblasti, pa umjesto konkretnih rješenja, dobijamo poruke tipa - unapređenje ekonomije, unapređenje zdravstva, veća prava radnika, veća prava boraca, ali u svojoj toj priči fali im samo odgovor na jedno pitanje - kako? Najveći broj političkih stranaka, svoje izborne programe bazira na ovome jednostavnom principu i, moje je mišljenje, da takvim političkim strankama ne treba vjerovati. Njima ta malena brošura, nazvana izborni program, služi kao obavezni sadržaj, na način da pred glasače nisu izašli praznih ruku, ali da u takvim programima jako teško možete pronaći nešto konkretno. Zato nisam sklon toj vrsti izbornih programa, jer u njima najčešće nedostaje način ili kako rješavati probleme u različitim životnim oblastima, koji bi se alati koristili, pa najčešće dođete do toga da se radi o banaliziranom političkom pristupu kojem je temelj taj kandidat sa liste i da je sva suština tih okvirnih izbornih programa da se u prvi plan stavljaju slike kandidata, kojima bismo mi, bez razmišljanja o  njihovim stvarnim kapacitetima, trebali bezuvjetno vjerovati. To je jako pogrešno. U takvim programima teško ćete naći metod kako popraviti zdravstveni sistem, čime bi se i kako popravio odnos prema borcima, šta je to dijaspora i kako sa njom surađivati, kako popraviti i čime ekonomiju i ekonomski sistem zemlje i tako jedan cijeli niz pitanja bez konkretnih odgovora.

Konkretni izborni programi su oni programi, u kojima političke stranke same izaberu oblasti koje smatraju da nisu na dovoljnom nivou kvaliteta, vrše kraću analizu stanja, sa evidencijom problema koje treba eliminirati i na kraju stranke daju konkretne alate i metode kako popraviti te životne oblasti. Takvi programi jesu obimniji od onih općeg karaktera, ali oni imaju ono što opći programi nemaju - mjerljivost. Preciznije, konkretan izborni program nudi mjere za popravljanje različitih životnih oblasti, neki čak imaju i vrijeme izvršenja tih popravki, što im daje potpunu mjerljivost u njihovoj realizaciji. Takvim izbornim programima sam skloniji, jer se njihova realizacija može pratiti kroz naredni mandatni period, gdje onda od stepena realizacije tih ponuđenih obećanja, možemo donijeti odluku da li podržati istu političku stranku ili ne. Za mjerenje stepena ispunjenja izbornih obećanja, da ne bismo mi trošili svoje vrijeme, postoji civilno društvo ili nevladin sektor, koji u dosadašnjim primjerima, jako kvalitetno vrši analizu stepena ispunjenja izbornih obećanja po životnim oblastima, ocjenjujući ih procentom, tako da mi građani možemo lako saznati koje političke stranke ispunjavaju svoje izborne programe, a koje to ne rade, pa se zaklanjaju iza velikih populističkih parola. Jedna od uloga civilnog društva jeste da građanima, odnosno glasačima približi na analitičan način, kako je vlast obavljala ispunjenje svojih obećanja i u kojem procentu, pa na osnovu toga možemo donositi odluku da li takvim političkim stranaka dati ponovno podršku. Ako je stepen ispunjenja izbornih obećanja veliki, onda ih svakako treba podržati, ali ako je stepen ispunjenja izbornih obećanja mali ili polovičan, moja je preporuka da se takve političke stranke ne podrže. Da ovaj dio o konkretnim izbornim programima završimo time što vam želim ukazati pažnju na par primjera. Ako neko obećava nove kilometre autoputa, taj bi trebao reći kako, kojim sredstvima i u kojem roku. Ako neko govori o povećanju penzija, taj bi isto tako trebao u programu reći kako, kada i iz kojih sredstava. Ako se govori o smanjenju ili povećaju poreza, onda opet treba potražiti u programima odgovore na pitanje kako, kada i iz kojih sredstava. Ili ako se govori o novom inostranom zaduživanju, ta politička stranka bi treba ponuditi kraću strategiju upravljanja vanjskim dugom.

Jedan mala napomena

Vjerujem da ima vas, mojih čitalaca, koji kažu da postoji razlika kod izbornih programa stranaka koje čine vlast i onih koje su opoziciji. Ne, to nije poenta, što je veoma lako objasniti. Sve političke stranke sa svojim izbornim programima se natječu na izborima da bi bile vlast. Kada se izbori okončaju, vlast se formira od pojedinih političkih stranaka, onda mi te njihove izborne programe i izborna obećanja uzimamo u ruke i pratimo stepen ispunjenja obećanja, jer te stranke koje formiraju vlast nose primarnu odgovornost jer se radi o onim političkim stranakama čiji su programi dobili podršku glasača. Ako su vlast formirale političke stranke koje nisu imale izborne programe, onda je sistemska greška u nama koji smo im dali glas na izborima. Zato je jako važno, da uložimo manji napor, kroz ovu izbornu kampanju od 30 dana, te pokušamo doći do izbornih programa onih političkih stranaka, za koje osobno smatramo da eventualno imaju rješenja za nagomilane probleme u našoj zemlji, da ih pročitamo i sami donesemo odluku, da li se radi o obećanjima kojima treba dati podršku i povjeriti glas. To je stvar naše individualne percepcije, ali da je malo pokušamo doraditi na način da izbjegavamo političke stranke bez izbornih programa, pa i one sa općim izbornim programima na 5 stranica teksta. Time ćemo sebi olakšati, jer koliko sam vidio, preko 90% stranaka uopće nema izborni programa u pisanoj formi, a njih preko 95% nemaju konkretan izborni program, neko nekoliko listova teksta općeg karaktera, koje svakako treba zaobići. Posebno povedite računa da se izborni programi moraju odnositi isključivo na naredni 4-godišnji mandatni period i da sve preko toga spada u političku manipulaciju (jer će vam reći da oni planiraju ispunjenje obećanja u nekom narednom mandatnom periodu, a ne u ovom konkretnom mandatnom periodu). Razmislite malo o ovome sami i izgradite percepciju šta je važno i šta vas to operdjeljuje da date glas na izborima. Mene opredjeljuje isključivo konkretan izborni program, sa mjerljivim elementima izbornih obećanja, koje propuštam kroz filtere kadrovskih rješenja, pitajući se da li ti kandidati, stvarno, mogu realizirati taj konkretan izborni program političke stranke koja ih je kandidirala. Da zaključimo, treba nam mjerljiv i konkretan izborni program u kombinaciji sa kvalitetnim kadrovskim rješenjima koja ga mogu provoditi.

Piše: dr Slaven Kovačević