Formiranje vlasti – ko, šta i kako

Nakon okončanja Općih izbora u BiH, ostalo je još desetak dana do isticanja krajnjeg roka da CIK potvrdi konačne rezultate izbora. U ovome periodu, vjerujem da ste mogli čuti različite poruke političkih stranaka o tome kako se treba formirati nova vlast, od onih koji to radi političkih aspiracija misle blokirati, do onih koji već obavljaju razgovore oko formiranja vlasti na nižim nivoima. Dakle, postoje dva vidna bloka. Jedan je onaj koji je građansko-lijeve orijentacije, dok je drugi onaj koji protežiraju nacionalne stranke ili kako ih međunarodna zajednica naziva, stranke etničkih politika. Naravno postoje i one stranke koje nisu u ova dva bloka, a sa kojima će se izvjesno razgovarati o formiranju vlasti.

Ko može  formirati vlast?

Izvjesno nije onaj ko ima najviše glasova na izborima, nego oni koji mogu okupiti koaliciju na različitim nivoima vlasti, na način da ostvare parlamentarnu većinu. Tu ima, naravno, više kombinacija ili varijanti, ali koliko vidim, nisu se do sada pojavile informacije u javnosti šta to može značiti, pa ćemo nastavak teksta posvetiti tome. Prva, jako važna informacija došla je iz građansko-lijeve orijentacije (plus novonastale stranke i SBB), gdje su oni rekli da će probati napraviti vlast u kantonima i to bez SDA (govori se o pet kantona), tako što će okupiti koaliciju bez spomenute stranke. Sad još jednom da kažemo šta to znači. Ako, stvarno, a nisam sklon špekulacijama, građansko-lijeve političke stranke uz pomoć novonastalih stranaka i SBB-a, formiraju parlamentarne većine u kantonalnim skupštinama, 4 ili 5 kantona, svejedno, prva je asocijacija da će oni tamo formirati vlade ili vlast. No, ono što je mnogo interesantnije u toj priče odnosi se na to da onda te stranke, kroz kantonalne skupštine mogu osvojiti Dom naroda FBiH, ili kroz klubove naroda u tom gornjem domu zapravo ostvariti značajnu ulogu i u državnom Domu naroda. Kroz tu vertikalu kanton - Dom naroda FBiH - Dom naroda BiH zapravo bi postale nezaobilazan faktor u formiranju entitetske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, a nešto kasnije i u formiranju državne vlasti.

Budimo još precizniji, onaj ko ostvari većine u klubovima naroda u Domu naroda FBiH ne može biti zaobiđen u formiranju vlasti Federacije Bosne i Hercegovine, jer će kontrolirati većinu u tome domu, a samim time imaće i alate za formiranje državne vlasti. Kada HDZ govori o mogućim blokadama, na način da oni to izvjesno misle uraditi kroz Doma naroda FBiH, onda se javlja i druga osovina, koja će imati mogućnost da kroz Klub Bošnjaka, Klub Srba ili Klub ostalih, jednostavno ne dozvoli bilo koje formiranje vlasti bez njihove volje. To sve zajedno znači da alate političke ucjene ne može koristiti samo HDZ, već i onaj dio stranaka koji ovlada klubovima Bošnjaka, Srba i Ostalih u Domu naroda FBiH, tako da bez tih stranaka neće biti moguće formirati federalnu vlast, pa ni onu na državnom nivou. Nakon gorkih iskustava, kada je opozicija 2015. godine svojim glasom dala saglasnost da se formira federalna Vlada, a time i državna, glasanjem za Puzigaču i ne osporavanjem izbora predsjednika i potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, izvjesno je da su i onu naučili lekciju.

Izborna volja građana nasuprot klijentelizmu

Ovdje imamo dva primjera. Prvi je ovaj iz Federacije Bosne i Hercegovine, gdje se jasno govorilo da se neće ići u koaliciju sa SDA, kao i taj dio da se neće formirati vlast sa nacionalnim strankama, a kako to zapravo nije moguće, interesantan je dio kako će se građansko-lijeve stranke (plus novonastale stranke i SBB) postaviti prema toj dilemi. Da li ući u vlast sa nacionalnim strankama i na kojem nivou, uz pregovaranje o krucijalno važnim stvarima za građansku opciju ili će podleći vlastitom klijentelizmu, na način da uhljebe što više svojih kadrova, najčešće nimalo kvalitetnih. Taj će klijentelizam kod građansko-lijevih političkih stranaka, svakako biti nezaobilazan element, tako da ćemo vidjeti šta će oni sve dati da bi dobili pozicije na vlasti. Politički klijentelizam kod nacionalnih stranaka je već odavno dokazana stvar, tako da će oni nastojati da takav princip nastave i namame građansko-lijeve političke stranke nekim pakleno zanimljivim ponudama.

Ista je stvar u bh. entitetu Republika Srpska. Tamo je SDS gradio izbornu priču na tome da tamo postoji režim kojem se treba suprotstaviti, čak su dobili jako značajan dio glasova kroz aktivitet Davora Dragičevića, koji im je u nekoliko regija donio desetine hiljada glasova. Onda se javi ideja političkog klijentelizma, gdje oni razmišljaju da ipak odu u koaliciju sa SNSD-om, brišući time sve svoje izborne poruke i principe. To je klasičan put u pakao, jer možda jednom i dobiju jeke pozicije u vlasti, ali se postavlja pitanje ko će više ikada glasati za tako nekonzistentne politike. To su sve jako otvorena pitanja.

Šta je zaključak?

Vrlo jednostavno. Vidjećemo koliko političke stranke imaju konzistentnost u svojim izbornim obećanjima, odnosno, da li će se radi komadića vlasti odreći svojih temeljnih principa, na kojima su uopće dobili glasove. Kada imate izborne poruke koje donose hiljade glasova, pa onda to sve rasprodate, da bi par stranačkih kadrova bilo uhljebljeno, tada se postavlja pitanje stvarne konzistentnosti takvih političkih stranaka. Tako da formiranje vlasti, da nije jako ozbiljno pitanje, bilo bi jako zabavna priča, u kojem ćemo moći sagledati karakterne osobine svih aktera za formiranje vlasti.

Poruka ovima što mi osporavaju blog na Facebooku

Ima najmanje desetak portala gdje mogu svakodnevno pisati svoja razmišljanja, tako da su vaše akcije besmislene. Zamislite kako kod građana izgleda da neko ko se bori za ljudska prava i temeljne slobode, bude prijavljen za govor mržnje, a oni koji su sljedbenici presuđenih udruženih zločinačkih poduhvata su nazovi »demokracija« što je također besmisleno i neće se desiti. Od sada, vrlo ću često citirati presuđene udružene zločinačke poduhvate, kako na svome blogu tako i na brojnim portalima. Veoma sam inspirisan dječijim aktivnostima, različitih bot sistema.

Piše: dr Slaven Kovačević